morsky blog

"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga prodaje.
I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti."




"Posljednja večera" Leonarda da Vincija naslikana fresko-tehnikom na zidu reflektorija samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu, oko godine 1494. godine, jedno je od najvećih svjetskih remek-djela umjetnosti.

Sama činjenica da je ova slika još dostupna našim zadivljenim pogledima predstavlja - čudo. Više od petsto godina, preživljeno bombardiranje saveznika 1943. godine, i najgore - vlažni zidovi samostana, nisu je uništili.
Kompleksni i radikalni postupak restauracije dovršen je u drugoj polovici 1990-ih. Veličanstvena freska ponovo je dostupna javnosti.

Ja sam je gledala u 80-ima. Bila je sva u skelama, ali svejedno - veličanstvena. Ne znam drugu riječ.

Evo, danas samo toliko. Nema pilane.
Ni o umjetnosti ni o religiji. Ni filozofiji.
Baš sam dobra danas.

APDEJT 1 ( @Oldbat me natentala, a @7dana podsjetila):

Kao što svi dobro znate, nema prave dalmatinske (a možda i hrvatske?) kuhinje ili tinela bez reprodukcije "Posljednje večere". U mom mistu omiljena verzija bila je upravo ova od Leonarda. Pa je tako i moja nona imala čak dvije. Jednu u kuhinji - malu, a u tinelu veliku. Malu san sačuvala, velika se izgubila.
Sad mala reprodukcija, u originalnom okviru iz 60-ih (?) visi u kuhinji moje hacijende. Za kuhinju u stanu tražim moderniju, originalnu verziju već desetak godina.
Čekam ustvari inspiraciju da je sama naslikam.
Prihvaćam i donacije.
Mladi, nepriznati a talentirani umjetnici su u prednosti.