Wall - Jadi mladog vola

< kolovoz, 2016  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

08/2016 (4)
07/2016 (3)
10/2015 (1)
12/2014 (1)
04/2014 (2)
01/2014 (6)
12/2013 (10)
11/2013 (8)
09/2012 (2)
08/2012 (3)
04/2012 (1)
11/2011 (1)
09/2011 (4)
05/2011 (2)
01/2011 (1)
11/2010 (1)
10/2010 (2)
07/2010 (1)
06/2009 (1)
02/2009 (4)
01/2009 (7)
11/2008 (3)
10/2008 (5)
09/2008 (3)
08/2008 (5)
05/2008 (1)
04/2008 (2)
03/2008 (5)
02/2008 (5)
01/2008 (3)
12/2007 (3)
11/2007 (2)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (1)
07/2007 (6)
06/2007 (3)
05/2007 (1)
03/2007 (1)
02/2007 (1)
01/2007 (4)
11/2006 (3)
09/2006 (1)
08/2006 (5)
07/2006 (6)
06/2006 (7)
05/2006 (3)
04/2006 (2)

pisma u boci
wallblog @ gmail.com

me, myself & I
Wall na Mjesecu
Wall na playeru

25.08.2016., četvrtak

Fašizacija ide dalje- SDP/Milanović pokazali zmijski jezik



"Tu smo da branimo hrvatsku državu i od naših vlastitih demona. Demona prošlosti, onih koji nas zaustavljaju da idemo najnaprednijima. Neka se ne uvrijede prijatelji na Orijentu, ali ovo je Zapad".

"Svečano objavljujemo kolegama iz HDZ-a da smo ušli u 21. stoljeće".

"HDZ je četiri godine protiv mene osobno i protiv nas sijao mržnju. Sad su evoluirali, ne rade više to. Sada me napadaju jer kritiziram Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića. Kritizirao sam Nikolića i Vučića jer rade štetu hrvatskoj državi i hrvatskim braniteljima".


PS. Zašto članovi SDP-a šute na ove primitivne ispade čovjeka koji za sebe tvrdi da je državnik,socijaldemokrat i ljevičar a izjavljuje: "fućka mi se za Dom spremni", "Srbi su šaka jada", "BiH uopće nije država"?

- 19:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.08.2016., utorak

Kriptofašizam Hrvatske u punom zamahu

1. Predsjednica danas RH uručila 2 odlikovanja: jedno (kao smokvin list) davno pokojnom komunistu i jedno -osobno, s ljubljenjem i službenim prijemom u dvor(c)u, uvjerenom ustaši i istaknutom dužnosniku
terorističke organizacije HOP, koju je osnovao Pavelić u Argentini


Ili kako to efendi Hasanbegović, notorni ustašofil, kaže "radi se o sistemskom promoviranju, dok su na drugoj strani minorni ekcesi..." blabla

2.Predsjednik Sabora, najvišeg zakonodavnog tijela (u kojem, istina, sjede i osuđeni ratni zločinci) službeno komemorira ustaške junake, i tzv. žrtve komunizma i uvodi ustašonostalgičarski spomendan:


3. Dubrovnik uveo katoličko talibansko ćudoređe za sve koji stupe nogom u Gruad (psima zabranjeno također): nećudorednima i psima zabranjeno!

Oznake: NDH nostalgia


- 19:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.08.2016., ponedjeljak

Bog tek na 3.mjestu po skokovima u vis!

Ako je istina, da je katolički bog (bog, otac, sin, isus, njegov i njihov duh sveti) tek drugo ime za jednog jedinog, jedinstvenog, univerzalnog boga-bojim se da su ovo teški dani za sve svjetske religije, osim hinduizma.

Naime, nedavno je na Olimpijadi u Riju bog (isus?) skočio u vis tek bijednih 197cm i to ne iz prve....ne, rušio je on ljestvicu prije, užas jedan. Sad vam je jasno da taj bog i nije baš svemoguć, a ako nije univerzalni, čak bi i hinduistički bogovi, pa i onaj najdeblji, preskočili više.

Ako vam i nakon ovih bezvezarija nije dosta, ako ste vjernik i poželite medalju na Olimpijadi, dovoljno je da ponesete krunicu i izgovorite magičnu inkantaciju (koju je nedavno izgovorila stanovita B.V.):

"Došla sam na krilima vjere, rekla sam - Bože ti skači kroz mene, ti znaš, ti me vodi".

Ostalo je povijest, tj. on je skočio tek bijednih 197cm. Nije nešto, ali ni ovi drugi, bezbožnici, nisu skočili više, pa se ni bog nije osramotio previše.

Do sada smo već naučili da i bog vozi mercedes, a sad evo i da ga vidimo, iscrtanog na uplakanom licu priproste, ali uvjerene vjernice:


ps. jel' i vama bog Alanis bio/bila ljepši-pametniji-zabavniji

Oznake: bog vozi mercedes i skače 197cm


- 12:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.08.2016., petak

Oni dolaze - kurvini sinovi

Iza prozora nemirnog sna
Osjećam njihove sjene
Gledam kako kroz zidove plešu

kurvini sinovi

Zatvori gubicu nije vrijedna zanata
Istresi gorčinu do kraja
Na strateškim mjestima njihovi ljudi

Kurvini sinovi

Lutke od krvi bez trunke ideje
ubice na cesti
Loša noć bježim iz grada
Oni dolaze

Kurvini sinovi


Kurvini sinovi

Oznake: oni dolaze (kurvini sinovi)


- 19:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.07.2016., ponedjeljak

Zašto će fašisti (opet) pobijediti

Znao sam da je Michael Moore bistar-pametan-genijalan, secirajući bolesti američkog društva. Njegova najnovija analiza predstojećih američkih izbora, neke vrste Sofijinog izbora između 2 grozna zla : žena-predsjednica (odvratna, prevrtljiva, beskrupulozna političarka Hillary C., s jedinim ciljem osvojiti vlast-bez moralnih skrupula, žestoka zagovaračica rata u Iraku, manipulatorica i hladna kalkulantica koja je jadnog Billa C. gurnula prema raznoraznim stažisticama u plavim haljinicama) ili klaun-idiot-muškarac (Donald 'Duck' Trump, neka vrsta američkog Orbana, ili još gore- kombinacija nekog Đapića-Tuđmana-Ćorića-Glavaša).

Evo briljantne analize Michaela Moorea, zašto će Donald Duck Trump pobijediti- isto kako će HDZ opet pobijediti jer je alternativa izboru iskrenih fašista-nacionalista-lopova-HDZa tek naša Hillary- Zoka Milanović. Svaki normalan radije će pojest govno i dati glas iskrenim fašistima (Trump=HDZ) nego ovim lažnim liberalnim socijaldemokratima (Hillary- Milanović) koji se pretvaraju da su nešto što nisu. HDZ ne glumi liberalne stavove, ne glume da ne mrze Srbe, pedere, ateiste... Zoku boli đoka za isto/iste; njega, još od vremena dok je radio za Tuđmana, briga samo za ono što je dobro za Zoku, a pri tome laže-glumi-pretvara se da je antifašist,socijaldemokrat, moralan i pošten političar, itd. Bolje pravi užas, nego limunadni užas. Bolje Turci neg' poturice!

Čitajte i očajavajte!


Disclaimer: "pokvarena žena" ili "glupan-muškarac" nije mizogini traktat o nepovjerenju-mržnji prema ženama; niti moj niti Michaela Moorea, već prikazuje izbor prosječnog poluobrazovanog ameriškog glasača iz industrijski propalih država Srednjeg Zapada i-ili sa siromašnog Juga.


DRAGI prijatelji,

žao mi je što vam nosim loše vijesti, ali već sam to jednom učinio prošlog ljeta kada sam vam rekao da će Donald Trump biti republikanski kandidat za predsjednika. A sada imam jednu još užasniju i depresivniju vijest za vas: Donald J. Trump će pobijediti na izborima u studenom. Taj bijedni, neupućeni i opasni klaun i sociopat bit će naš idući predsjednik. Predsjednik Trump. Izgovorite te riječi jer ćete ih govoriti i u iduće četiri godine: „PREDSJEDNIK TRUMP“.

Nikad u svojem životu nisam toliko želio da sam u krivu koliko to sada želim.

Znam što sada radite. Tresete glavom – „Ne, Mike, to se neće dogoditi!“ Nažalost, živite u izoliranom svijetu jer se nalazite u okruženju u kojemu ste vi i vaši prijatelji uvjereni da Amerikanci neće za predsjednika izabrati idiota. Naizmjence ste zgroženi njime, a onda mu se smijete zbog njegovog najnovijeg suludog komentara ili njegovog sramotno narcisoidnog stajališta o bilo čemu, s obzirom da se sve ionako vrti oko njega. A zatim slušate Hillary i vidite našu prvu predsjednicu, nekoga koga svijet poštuje, nekoga tko je iznimno pametan i brine za djecu, tko će nastaviti Obamino nasljeđe jer je to ono što Amerikanci očigledno žele! Da! Još četiri godine ovoga!

Sada morate izaći iz tog izoliranog svijeta. Morate prestati poricati te se suočiti s istinom za koju duboko u sebi znate da je sasvim stvarna. Pokušaji da se umirite činjenicama – „77 posto birača su žene, osobe drugih rasa, ljudi mlađi od 35 godina, a Trump ne može osvojiti većinu njih!“ – ili logikom – „ljudi neće glasati za lakrdijaša niti protiv vlastitih interesa!“ – samo su način na koji vas vaš mozak pokušava zaštititi od traume. Kao kad na ulici začujete glasni zvuk i pomislite „samo se guma probušila“, ili „hej, tko se to igra petardama?“, jer ne želite pomisliti da ste upravo čuli pucanj koji je nekoga ustrijelio. To je isti onaj razlog zašto su prve vijesti i izjave svjedoka u vezi s napadima 11. rujna govorile o „malom zrakoplovu koji je slučajno udario u Svjetski trgovački centar“. Želimo – i trebamo – nadati se najboljemu jer je, iskreno, život već ionako dovoljno grozan te je teško preživjeti od prvoga do prvoga u mjesecu. Ne možemo se nositi s još loših vijesti. Stoga se, kada se nešto strašno uistinu dogodi, naš um vraća u svoje prirodno stanje. Prve osobe koje je pregazio onaj kamion u Nici provele su svoje posljednje trenutke na Zemlji mašući vozaču za kojeg su mislile da je jednostavno izgubio nadzor nad kamionom, pokušavajući mu reći da je krivo skrenuo: „Pazi!“, uzviknuli su, „na pločniku ima ljudi!“

No, ovo nije nesreća. Ovo se uistinu događa. A ako mislite da će Hillary Clinton pobijediti Trumpa činjenicama, pameću i logikom, tada ste očigledno propustili proteklih 56 stranačkih predizbora na kojima je 16 republikanskih protukandidata pokušalo učiniti sve što su mogli kako bi zaustavili Trumpa, no ništa ga nije moglo zaustaviti. U ovom trenutku, kako se sada čini, mislim da će se njegov izbor dogoditi – a kako bismo se mogli nositi s time, prvo je potrebno da to priznamo, a zatim da možda, samo možda, pronađemo izlaz iz škripca u kojemu se nalazimo.

Nemojte me pogrešno razumjeti. Gajim velike nade za državu u kojoj živim. Stvari su bolje nego što su bile. Ljevica je pobijedila u kulturalnim ratovima. Homoseksualci i lezbijke mogu se vjenčati. Većina Amerikanaca danas podržava liberalna stajališta o gotovo svim pitanjima koje im se postavljaju u anketama: jednake plaće za žene, pravo na pobačaj, oštriji zakoni za zaštitu prirode, snažnija kontrola prodaje oružja, legalizacija marihuane... Došlo je do golemih promjena – samo pogledajte socijalista koji je ove godine pobijedio u 22 savezne države. I uopće ne sumnjam da bi, da ljudi mogu glasati sa svojeg naslonjača preko X-boxa ili PlayStationa, Hillary pobijedila s velikom prednošću.

No, u Americi stvari ne funkcioniraju na taj način. Da bi glasali, ljudi moraju izaći i čekati u redu. A ako žive u siromašnim četvrtima, ili u onima u kojima žive Afroamerikanci ili Latinoamerikanci, ne samo da moraju čekati dulje, već se poduzima sve kako bi ih se doslovno spriječilo da daju svoj glas. Stoga na većini izbora izlaznost rijetko prelazi 50 posto. I upravo u tome leži problem s izborima u studenom – tko će imati više motivirane, više nadahnute glasače koji će doći na biračka mjesta? Znate koji je odgovor na to pitanje. Tko je kandidat s gorljivijim pristašama? Čiji će se suludi obožavatelji ustati u pet sati ujutro na dan izbora i naporno raditi cijeli dan, sve do zatvaranja i posljednjeg biračkog mjesta, kako bi bili sigurni da će svaki Tom, Dick i Harry (i Bob i Joe i Billy Bob i Billy Joe i Billy Bob Joe) glasati? Upravo tako. To je opasnost koja nam prijeti. I nemojte se zavaravati – nikakve Hillaryine televizijske reklame, ili bolji nastupi u debatama, ili libertarijanci koji će Trumpu oduzeti glasove, neće njega zaustaviti.

Ovo je pet razloga zbog kojih će Trump pobijediti:

1. Matematika Srednjeg zapada, ili „Dobrodošli u naš Brexit propalih industrijskih područja“. Smatram da će Trump velik dio svoje pozornosti usredotočiti na četiri tradicionalno demokratske savezne države u bivšim industrijskim područjima gornjih Velikih jezera – Michigan, Ohio, Pennsylvaniju i Wisconsin. To su četiri demokratske države – no, svaka je od njih izabrala republikanskog guvernera od 2010. godine (samo je Pennsylvania u međuvremenu napokon izabrala demokrata). Na predizborima u Michiganu u ožujku, više je glasača glasalo na republikanskim izborima (1,32 milijuna) nego na demokratskim (1,19 milijuna). Trump vodi ispred Hillary u najnovijim anketama u Pennsylvaniji te je izjednačen s njom u Ohiju. Izjednačen? Kako je moguće da je utrka toliko neizvjesna nakon svega što je Trump rekao i učinio? Možda je razlog taj što je rekao (ispravno) da je potpora Clintonovih trgovinskom sporazumu NAFTA dala doprinos uništenju industrijskih saveznih država u gornjem Srednjem zapadu. Trump će nastaviti napadati Hillary zbog toga i zbog njezine potpore TPP-u i drugim trgovinskim politikama koje su itekako naštetile stanovnicima tih četiriju država. Kada je Trump držao govor ispred tvornice Ford prije predizbora u Michiganu, zaprijetio je toj korporaciji da će, ako uistinu nastavi s planiranim zatvaranjem tvornice i preseljenjem proizvodnje u Meksiko, uvesti carinu od 35 posto za sve automobile koji se proizvode u Meksiku te se uvoze natrag u SAD. Bila je to prava glazba za uši za pripadnike radničke klase u Michiganu, a nakon što je tome pridodao i svoju prijetnju Appleu da će ih prisiliti da prestanu proizvoditi iPhone u Kini te proizvodnju presele u SAD, svi su bili očarani pa je Trump odnio pobjedu koju je zapravo trebao ostvariti John Kasich, guverner susjednog Ohija.

Od Greena Bay to Pittsburgha, to je zapravo američka središnja Engleska – uništen, depresivni, krizom pogođen, dimljacima prenapučen kraj u kojemu žive ostaci onoga što smo nazivali srednjom klasom. Ljuti, ogorčeni radnici (a danas i mnogi nezaposleni) kojima je lagao Reagan i koje su napustili demokrati koji još uvijek pokušavaju reći koju dobru stvar, ali su zapravo samo zainteresirani da se zbliže s lobistima iz Goldman Sachsa koji će im ispisati debeli ček prije nego što izađu iz prostorije. Ono što se u Velikoj Britaniji dogodilo s Brexitom dogodit će se i u Americi. Junak satiričkog romana Elmer Gantry pokazao se tamo u liku Borisa Johnsona te je izgovorio kakvo god sranje je mogao smisliti da bi uvjerio mase da je ovo njihova prilika! Da im SVIMA pokažu, svima koji su uništili američki san! A sada je stigao autsajder, Donald Trump, da počisti kuću! Ne morate se slagati s njime! Ne mora vam se čak ni sviđati! On je vaš osobni molotovljev koktel koji možete baciti na kopilad koja vam je ovo učinila! POŠALJITE PORUKU! TRUMP JE VAŠ GLASONOŠA!

A tu sada dolazi na red matematika. Mitt Romney je 2012. godine izgubio za 64 elektorska glasa. Zbrojimo elektorske glasove Michigana, Ohija, Pennsylvanije i Wisconsina. Radi se o 64 glasa. Sve što je potrebno da Trump pobijedi je da osvoji, kao što se očekuje, pojas tradicionalno republikanskih država od Idaha do Georgije (države koje nikad neće glasati za Hillary Clinton), a zatim su mu potrebne samo još ove četiri bivše industrijske države. Nije mu potrebna Florida. Nisu mu potrebni ni Colorado ni Virginija. Samo Michigan, Ohio, Pennsylvania i Wisconsin. I to mu je dovoljno za pobjedu. Tako će se to dogoditi u studenome.

2. Posljednje uporište bijesnog bijelog muškarca. Naša 240 godina duga povijest SAD-a kojom dominiraju muškarci približava se kraju. Jedna žena tek što nije preuzela vlast! Kako se to dogodilo? I to u naše vrijeme! Bilo je znakova upozorenja, no mi smo ih ignorirali. Nixon, taj rodni izdajnik, nametnuo nam je Pravilo IX, pravilo koje je govorilo da djevojke u školama moraju imati jednaku mogućnost baviti se sportom. Zatim su im dopustili da upravljaju putničkim zrakoplovima. I prije nego što smo se snašli, Beyonce je izjurila na teren za vrijeme ovogodišnjeg Super Bowla (naše utakmice!) s cijelom vojskom crnih žena, podignutih šaka, objavivši da je naša dominacija okončana! Kamo sve to vodi?

Ovo je tek maleni pogled u um „ugroženog bijelog muškarca“. Osjećaju da im moć klizi iz ruku, da način na koji oni rade stvari više nije pravi način na koji se to treba raditi. To čudovište je biće koje, kako to Trump kaže, „krvari kroz oči i tko zna gdje još“, i ono nas je pobijedilo – i sada, nakon što smo morali izdržati osam godina da nam crnac govori što da radimo, trebali bismo mirno gledati i provesti još osam godina da nam žena bude gospodar? Nakon toga će doći osam godina homoseksualaca u Bijeloj kući! A zatim i transrodne osobe! Možete vidjeti kamo to vodi. Do tada će već i životinje dobiti ljudska prava, pa će jebeni hrčak upravljati državom. To mora prestati!

3. Problem s Hillary. Možemo li razgovarati iskreno, samo između sebe? A prije nego što počnemo, dozvolite mi da kažem da volim Hillary – itekako – i mislim da je često kritiziraju bez razloga. No, njezin glas za rat u Iraku natjerao me da se obvežem kako više nikad neću glasati za nju. Još nisam prekršio to obećanje. No, kako bih spriječio protofašista da postane naš vrhovni zapovjednik, spreman sam prekršiti to obećanje. Iako smatram da bi Hillary nažalost pronašla način da nas odvede u neku vojnu akciju. Ona je „jastreb“, desnija od Obame. No, zapravo će Trumpov psihotični prst biti na „okidaču“, i to je to. Nema drugog.

Budimo iskreni: naš najveći problem ovdje nije Trump, već Hillary. Ona je iznimno nepopularna – gotovo 70 posto glasača smatra da joj se ne može vjerovati i da je neiskrena. Predstavlja stari način političkog djelovanja jer ne vjeruje u ništa drugo osim u ono što joj može donijeti pobjedu na izborima. To je razlog zašto se u jednom trenutku bori protiv prava homoseksualaca na brak, a odmah zatim postaje domaćin jednog homoseksualnog vjenčanja. Mlade žene su među njezinim najvećim kritičarima, što je sigurno boli s obzirom na sve žrtve i borbe koje su Hillary i druge žene njezine generacije izdržale kako one mlađe nikada ne bi trebale slušati razne Barbare Bush koje im govore da bi trebale začepiti i peći kolače. No, klinci je ne vole, a nema dana da mi netko od mladih ne priđe i kaže kako neće glasati za nju. Nijedan demokrat, a osobito nijedan neutralni birač, neće se probuditi 8. studenog uzbuđen što će moći glasati za Hillary onako kako su to bili na dan kada je Obama postao predsjednik ili kada je Bernie Sanders bio kandidat na demokratskim predizborima. Entuzijazma jednostavno nema. A s obzirom da će se ovi izbori svesti na samo jednu stvar – tko će izvući više ljudi iz njihovih kuća i dovesti ih na birališta – Trump je tu u boljoj poziciji.

4. Umanjena snaga Sandersovih birača. Prestanite se brinuti da pristaše Bernieja Sandersa neće glasati za Clinton – glasat ćemo za nju! Ankete već sada pokazuju da će više Sandersovih birača glasati za Hillary ove godine nego što je Hillarynih pristaša 2008. godine glasalo za Obamu. To nije problem. Zvono na uzbunu predstavlja činjenica da, premda će se prosječni Berniejev pristaša dovući na biračko mjesto i ne baš entuzijastično glasati za Hillary, bit će to takozvani „slabi glasovi“ – što znači da ti birači neće sa sobom povesti još pet ljudi koji će glasati za nju. Takvi birači neće dobrovoljno raditi deset sati u mjesecu prije izbora, niti uzbuđeno objašnjavati zašto će glasati za Hillary. Riječ je o „slabim glasovima“. Naime, dok ste mladi, nemate nikakvu toleranciju prema lažnjacima i glupostima. Povratak u vrijeme Clintona i Bushevih za njih je kao da iznenada moraju početi plaćati za glazbu, koristiti MySpace ili nositi sa sobom jedan od onih ogromnih mobilnih telefona. Oni neće glasati za Trumpa; neki će glasati za kandidate manjih stranaka, no mnogi će ostati kod kuće. Hillary Clinton će morati učiniti nešto kako bi im dala razlog da je podrže – a odabir umjerenog, nezanimljivog, srednjestrujaškog bijelca za potpredsjedničkog kandidata nije onaj odlučni potez koji bi pripadnicima milenijske generacije poručio da je njihov glas važan za Hillary. Dvije žene kao kandidatkinje za predsjednicu i potpredsjednicu – to bi bilo uzbudljivo. No, Hillary se prestrašila te je odlučila igrati na sigurno. Ovo je samo jedan primjer načina na koje se umanjuje potpora mladih birača.

5. Efekt Jesseja Venture. Napokon, nemojte podcijeniti sposobnost biračkog tijela da se ponaša „zločesto“ niti nemojte podcijeniti koliko se milijuna ljudi smatra prikrivenim anarhistima nakon što navuku zavjesu te ostanu sami u kabini na biralištu. To je jedno od rijetkih preostalih mjesta u društvu gdje nema nadzornih kamera, mikrofona, supružnika, djece, šefova, policajaca, pa čak ni vremenskog ograničenja. Možete uzeti vremena koliko vam je potrebno, i nitko vas na ništa ne može prisiliti. Možete pritisnuti tipku i glasati za sve kandidate iz jedne stranke, ili možete rukom upisati Mickey Mouse i Paško Patak. Pravila ne postoje. I upravo zbog toga, i zbog bijesa koji mnogi osjećaju prema nefunkcionalnom političkom sustavu, milijuni će glasati za Trumpa ne zato jer se slažu s njime, ne zato jer im se sviđa njegova zatucanost ili ego, već jednostavno zato jer to mogu. Samo zato što će to promijeniti postojeće stanje te „razbjesniti roditelje“. A baš kao što dok stojite na rubu slapova Niagare vaš um na trenutak počne razmišljati kakav bi to osjećaj bio baciti se preko ruba, tako će i mnogi ljudi uživati u ulozi onoga koji povlači konce te će glasati za Trumpa samo zato da vide kako bi to moglo izgledati. Sjećate se kako su u 1990-im godinama građani Minnesote za guvernera izabrali profesionalnog kečera? Nisu to učinili zato jer su glupi ili zato jer su mislili da je Jesse Ventura nekakav državnik ili intelektualni političar. To su učinili samo zato jer su mogli. Minnesota je jedna od najpametnijih država u SAD-u.

Istovremeno, puna je ljudi s mračnim smislom za humor – a glasanje za Venturu bila je njihova verzija dobre psine izvedene protiv bolesnog političkog sustava. To će se sada ponoviti s Trumpom.

Dok sam se vraćao u hotel nakon što sam gostovao u posebnom izdanju emisije Billa Mahera posvećenoj republikanskoj konvenciji, zaustavio me jedan muškarac. „Mike“, rekao mi je, „moramo glasati za Trumpa. MORAMO protresti stvari.“ To je bilo to. Za njega je to bilo dovoljno. „Protresti stvari.“ Predsjednik Trump bi to uistinu i učinio, a dobar dio birača želio bi sjediti na tribinama i gledati taj reality show.

(Idućeg ću tjedna objasniti što mislim koja bi mogla biti Trumpova Ahilova peta i na koji način mislim da ga se može pobijediti.)

Vaš

Michael Moore
http://www.michaelmoore.com/

Oznake: horor i košmar


- 19:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.07.2016., utorak

Izgovori barem još jednom


O moja ljubavi, znaj! u redu je
da voliš njega i mene istovremeno,
jasno je da nemaš vremena,
ali ljubavi, znaj da je okej

O moja dušo medenih koljena,
oslobodit ću te briga
čuvati ih zajedno sa svojim brigama
da ti budu pri ruci, da ih uzimaš
kako ti padnu pod ruku, ali
slatka moja ljubavi, kako ne znaš
da je to okej

Kakva je boja tvoje tuge,
razlivena ti pod očima?
Zapleši i reci još jednom,
barem još jednom prije nego odeš,
kako je sve u redu
I barem još jednom
moje ime izgovori.

---prijevod Wall ---


P.J. Harvey:

Oh my lover
oh my lover, don't you know it's alright you can love her,
and you can love me at the same time much to discover,
i know you don't have the time oh my lover' don't you know it's alright
oh my sweet thing, oh my honey thighs give me your troubles,
i'll keep them with mine take at your leisure,
take whatever you can find but oh my sweet thing,
don't you know it's alright

what's that color, forming around your eyes?
waltz my lover, tell me that it's alright just another,
before you go, go away oh my lover,
why don't you just say my name

Oznake: PJ Harvey


- 13:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.07.2016., ponedjeljak

U šumi živi čudovište...

U šumi živi čudovište
koja je činilo strašne stvari
sad se u šumi od svih skriva
ovo je pjesma koju pjeva

Čija ću ja biti ljubav i
tko će mene sad voljeti?
kome ću biti strast I želja
koje će me osloboditi?

(I tko će mene sad voljeti)
tko će oprostiti, mene oživjeti
tko će me nazad svijetu vratiti
(ljudima vratiti)?


U šumi živi čudovište
i tako strašno meni nalikuje
čuje li netko moju pjesmu?
ako je čuje, nek’ spasi me.


P.J.Harvey: Who will love me now?,
prijevod Wall

In the forest, there's a monster and
it looks very much like me
..
.

In the forest lives a monster
he has done terrible things
so in the wood it's hiding
And this is the song he sings
Who will love me now
Who will ever love me?
Who will say to me
You are my desire
I'll set you free
(Who will love me now)
Who will forgive and make me live again
Who will bring me back to the world again
(to the world again)
In the forest lives a monster
and he look so very much like me
is there someone hear me singing?
please save me please rescue me
who will love me now
who will ever love me
who will say to me
you are my desire
I'll set you free
Who will love me now
Who will ever love me




- 12:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.10.2015., petak

Loleeta

Traži se, traži: Dolores Haze.
Smeđe kose i crvenih usnica
Stara pet tisuća i tristo dana
Profesija - na nebu zvjezdica.

Gdje se sad kriješ, Dolores Haze?
Zašto se skrivaš, draga?
(ja pričam zbunjen i hodam munjen
a ona u labirintu bez traga).

Gdje sada putuješ, Dolores Haze?
Koje je marke tvoj leteći sag?
Voze li te u bijesnim autima
Gdje te parkira tvoj vrag?

Komečemu
se diviš, Dolores Haze?
Još uvijek maskiranima X-Men?
Ili leškarenju s tipom na plaži
I pijančevanjima, moja Carmen!

Dolores, ta mjuza iz jukeboxa me ubija
Plešeš s glavom na njegovom ramenu
(Oboje u iznošenim trapericama i majama
A ja poderan u kutu, u plamenu).

Auto mi sad rikava, Dolores Haze,
Posljednjeg kruga zahrđala mašina
I sve će ostati tek ispričana priča
I na nebu zvjezdana prašina.

---prijevod Wall----



Wanted, wanted: Dolores Haze.
Hair: brown. Lips: scarlet.
Age: five thousand three hundred days.
Profession: none, or "starlet"

Where are you hiding, Dolores Haze?
Why are you hiding, darling?
(I Talk in a daze, I walk in a maze
I cannot get out, said the starling).

Where are you riding, Dolores Haze?
What make is the magic carpet?
Is a Cream Cougar the present craze?
And where are you parked, my car pet?

Who is your hero, Dolores Haze?
Still one of those blue-capped star-men?
Oh the balmy days and the palmy bays,
And the cars, and the bars, my Carmen!

Oh Dolores, that juke-box hurts!
Are you still dancin', darlin'?
(Both in worn levis, both in torn T-shirts,
And I, in my corner, snarlin').

My car is limping, Dolores Haze,
And the last long lap is the hardest,
And I shall be dumped where the weed decays,
And the rest is rust and stardust.

Vladimir Nabokov & Wall: Lolita, Chapter 25

ps. kad požalim što češće nisam izgovarao iloveyous

- 23:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.12.2014., četvrtak

HADŽI MORANA


Kako je Morana Hadžimulahasanibrahimomerbegović preživjela rat, nije mi u detalj poznato, ali oduvijek sam naslućivao istinu. Znam samo da je bijeg od ratnih bubnjeva nikad nije odveo dovoljno daleko da se ne sjeća, da blagorodnim zaboravom kao crnim pekmezom od šljiva, gustim, neprozirnim, ljepljivim na dodir, prekrije svoje rane.

- Nisam ja kriva što mi prezime ima 30 znakova! - rekla je Morana ogorčeno na šalteru HZZO.

Oči su joj bile kao dvije do crnila tamne trešnje, kao kolobari dojki usahle nerotkinje, kao šeboj u ševaru, ili kako bi pijevac zapjevao, kao-kao-kao kakao. Blazirana službenica s druge strane stakla nije čitala ništa osim Glorije, pa joj ova bogohulna misao nije mogla pasti na pamet, ali meni, meni koji sam s brojem 84 čekao na red, jeste. Čitao sam Pavića i odmah prepoznao tu dirljivu sjenu gorčine koje je Morana neuspješno prikrivala maskarom i sjenilom u boji kože, koja je bila kao dehidrirana marelica. Kao kajsija, ispravio sam se nesvjesno, pomišljajući na prokletstvo Moraninog iskustva izbjeglice iz Bijeljine, sad u Republici Srpskoj.

Ima li gore nego kad se rodiš na krivom mjestu, u krivo, ratno vrijeme? Kao da je ikad dobro vrijeme za roditi se na Balkanu, rekla je moja baba, prepričavajući poznatu onoratnu pripovijest o nasilnom pokrštavanju turčadi i srbadi u Endehaziji.

- A koji ste vi bili? - ne jednom su pitale babu njezine nove prije iz Staračkog doma, u kojem je čekala da je Bog konačno uzme sebi u krilo.

Znam Moranu oduvijek i pred mojim se očima godinama pretvarala iz cvijeta u bodljikavo trnje, iz trnja u gorki pelin, pa otrovni bršljan. Lijepa, ali neprobavljiva, okarakterizirao ju je zajednički poznanik, koji je s njom podijelio više od kruha, pogače i rođendanskog kolača u firmi.

Otkad je znam, a znam je oduvijek, Morana je pisala pjesme. Nekad su to bile djevojačke o snovima i zaljubljivanju, drugi puta, opet, o težini samoće po kubnom centimetru samačkog stana, pa o gorčini prezrele ljubavi koja ne završi brakom i slapovima riže za sreću preko ramena. Nekad su te pjesme vrištale kao da su joj vrane popile mozak, iskljuvale dušu i ulile crnilo u sve pore u koži iznad vrata, gdje su se legle pahuljaste bijele dlačice a snomorice pritiskale iza ponoći. Još jedna besana noć uz čokoladu i noćni program na radiju. Morana, tko još sluša radio, sto puta sam joj prigovorio, nudeći piratske filmove s hepiendom, uzaludno.

A nije joj prezime imalo 30 znakova, izbrojao sam točno 33. Kao Isusovo magare! Kao trideset-i-tri-ti-boga-poljubim, psovala je i bogohulila, a već sljedeći dan okajavala, dajući prosjakinji na uglu dvostruko kovanica za pokoru. Jednom je kolegi iz ureda, koji ju je iz dosade podbadao oko krivog prezimena, objašnjavala tu nezgrapnu kovanicu na koje je njezin đedo bio toliko ponosan.

-Svima sam halalila, samo onima u Bijeljini nikad! - zajapurila se u licu, pa nastavljala tiradu oko prezimena.

Hadži je za one koji su išli na hadžiluk, k'o moj đedo. Mula je bio jer mu je predak bio vjeroučitelj. Hasan i Ibrahim bila su dva pretka, sve Alahova imena. Omer je bio beg, a beg nije cicija! Šeretski bi namignula i zaključila raspravu. No, štogod govorila, kako god objasnila, prezime joj je ostalo predugačko i teško se pamtilo, pa smo je kraće svi zvali - Hadži Morana.

A onda su došli najnoviji američki ratovi na Bliskom istoku, pa je 'hadži' postalo pogrdno ime za sve muslimane, za turbandžije, teroriste, Iračane, Afganistance, dinamitaše, Alkaide. Za sve koje je trebalo zatući, najbolje na daljinski, bespilotnom letjelicom.

Morana još ne zna, ali neće joj prezime od 33 slova doći glave, već sudbina njezinog imena. Zato po našoj firmi ljude mori glad, žeđ i ljubav, a djevojke su mahnite. Sve, naravno, traže vječnu ljubav, a kad je ne nađu, muškarce ostavljaju ispunjene tugom i neodređenim nedostajanjem koje se ne da utažiti.

Zato Morana često sanja da iza ponoći sjedi na grudima djeci i dojiljama, pa na odlasku, u vjenčanici od snijega, okiva prozore i šara po staklima. Onda se budi, kuha čaj od majčine dušice i u samoći svog stana grize cerove mladice s korijenom.

Moranu sve manje prepoznajem. Koja je ona? Čija je? To sad više nije važno i sve je teže uloviti je u snovima. Trebalo bi jaje zavezati koncem, pa ustima hvatati da je uloviš. Ili jednom, kad je smoriš, na groblje odnijeti jabuku sa utisnutim novčićem. Tako se love snovi u Morani, tako se veže sjeverac u krošnjama.


Oznake: morana, Hadžimulahasanibrahimomerbegović, vjetar u krošnjama


- 16:04 - Komentari (19) - Isprintaj - #

19.04.2014., subota

PROKLET BIO, WATANABE !


Proklet bio, Watanabe!- kriknuo je ojađeni voditelj odjela, prijeteći zgrčenom pesnicom u pravcu izlaznih vrata.

Tamo, iza izlaznih vrata, 8933 kilometra zračnom linijom do Berlina u Njemačkoj se mladi, budalasti i neodgovorni Watanabe vjerojatno provodio pod utjecajem opijata, alkohola i lakih žena, dok su prodajni i financijski rezultati predstavništva na čijem je bio čelu, neumitno padali iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec.

Bilo je neodgovorno baciti tridesetogodišnjaka u središte nemorala i razvrata, jer Berlin je tih godina prednjačio po svemu, ne samo po prodajnim rezultatima. Tvrtka je hitno trebala zamjenu za Watanabeovog prethodnika Oriharu, koji je na čelu predstavništva nakon samo par mjeseci prestao slati ikakve izvještaje. Nabrzinu sazvan Upravni odbor proglasio je u firmi tjedan žalosti: na oglasnim pločama po hodnicima, te svim službenim umreženim laptopima, pojavilo se sumorno, prastaro lice Predsjednika i kratka obavijest o gubitku tržišnog udjela za 12 posto u zadnjem tromjesečju. Bio je to rezultat Oriharinog nemarnog odnosa prema ukazanoj časti, odgovornom mjestu u predstavništvu i bog zna kakvim sve okolnostima. Orihara se, naime, prestao javljati: bez slike, bez tona i sa sve gorim brojkama, a Uprava suočila s mogućim zahtjevom za kolektivni sepukku.

Hitno su pozvani šefovi odjela da predlože svog najboljeg, najhrabrijeg, najodanijeg čovjeka. Tržišni udjel se morao spasiti, a novi čovjek hitno poslati u Berlin da zamijeni nestalog Oriharu. Sreća, pa nije bio oženjen, jer bi sramota i ljaga pali na njegovu ženu i djecu. Tko zna, kako bi se sve rasplelo.

-Watanabe, Kouhei, 30 godina, s 10 godina staža, promijenio 3 odjela, ističe se brojem neplaćenih sati izvan radnog vremena, donorska kartica za 12 organa u slučaju smrti, potpisana izjava o odricanju od godišnjeg do mirovine; neoženjen, diplome ekonomije i menadžmenta, aktivno govori njemački – nabrajao je voditelj odjela stranih tržišta.

Još iste je večeri Watanabe bio na Lufthansinom letu za Berlin, a njegov radni stol u uredu popunjen praktikantom-srednjoškolcem, koji se, presretan, prijavio volontirati godinu dana.

Proklet bio, Watanabe!- gorko je u garderobi, skrivena od pogleda, zaplakala sektorska tajnica, kojoj se nedavno obećao, pa odlaskom u Europu prekršio obećanje. Pred njim su 3 godine mandata da postavi na noge posrnulo predstavništvo, a kako se šuškalo po firmi, Tvrtka nije predvidjela besplatne aviokarte za povremene posjete obitelji u Tokyu.
Watanabe, naime, nije imao nikoga, a za tajnicu Ishiguro nisu znali, inače bi već dobila otkaz.

S nestrpljenjem je Katsumi Ishiguro, na pragu svoje četrdesete, dvostruka djevica u horoskopu i, nažalost, višestruka u svakom drugom mogućem smislu, čekala svog princa Watanabea, da joj ispuni djevojački san. Bila je još svježeg, zategnutog tena i besprijekorne figure, gracilna, a efikasna; mogla je slati faks izvještaje na 3 uređaja, istovremeno odgovarajući na svaki telefonski poziv, s bluetooh slušalicom u uhu, neprimjetna, a sveprisutna.

Tvrtka je, u međuvremenu, unajmila lokalnu detektivsku agenciju da prati Watanabea i redovito izvještava o njegovom ponašanju i kretanju izvan berlinskog ureda. U Europljane se čovjek nije mogao pouzdati, iako su Nijemci bili najsličniji Japancima; osim, naravno, u Berlinu - tom Babilonu, Sodomi i Gomori korporativnog ponašanja.

-Kampai, kampai!- odjekivali su usklici iz konferencijske dvorane te subote u deset ujutro. Slavio se prvi kvartalni izvještaj, a tajnica Ishiguro spadala je s nogu, noseći prepune pladnjeve bezalkoholnog piva za zaposlenike i sake i umeshu vino od šljiva za direktore odjela.

Sva tržišta bila su u porastu, a nestrpljivo se iščekivao i prvi online izvještaj s istočnoeuropskog tržišta, na koje se Watanabe uputio odmah po dolasku u Berlin. Jer, kako kaže stara japanska poslovica, trešnjin se cvijet miriše dok je još na grani!

Kad se poznato lice pojavilo na skype video-zidu u konferencijskoj dvorani, Katsumi je posrnula i prekrila usta dlanom da priguši vrisak, koji joj se oteo s usta. Lice njezinog dragana, tisućama kilometara udaljenog i tako bliskog Katsuminom srcu, bilo je nekako izobličeno i zajapureno, kosa raščupana, a kravata s logotipom Tvrtke nakrivljena i polurazvezana. Nije to bio čovjek kome se obećala, oličenje svega što je tražila u muškarcu. Ovaj Watanabe izgledao je strano, nefokusirano, pa i gore - on se smješkao!

-Ma, bit će i rezultata, samo polako!- odbrusio je ovaj strani Watanabe na oštri upit voditelja odjela. Tajac i šok u konferencijskoj dvorani od neviđenog neposluha mogao se skoro opipati u zraku, a prisutni su se odmaknuli od video-zida kao da se i fizički distanciraju od svetogrđa, prvog ikada dokumentiranog u povijesti Tvrtke.

Uzaludno je nastavljati priču! Sigurno već pogađate nastavak, ishod i kraj.

U epilogu, Tvrtka je odmah na vanrednom sastanku smijenila sve voditelje odjela, naložila hitni povratak Watanabea. Ukazom je određeno javno poniženje svih izravno odgovornih na prvoj plenarnoj sjednici. Za Watanabeom su, naravno, ovaj put poslali plaćenog ubojicu, jer samo krv može isprati ukaljanu čast firme.

S jezom čekamo bilo kakve vijesti, koje nikako ne stižu. U međuvremenu, šire se glasine da se Watanabe pridružio podzemnom pokretu korporativnih izbjeglica, odanih raskalašenom i neodgovornom životu Europljana. Neki tvrde da radi za konkurenciju, a drugi, da šverca satove po buvljacima zemalja na rubu – DDR-a, Baskije, Karantanije i Pridnjestrovlja.

Istina, Tvrtka se dosjetila barem malo smanjiti gubitke na tom tržištu. Hitno je otvoren odjel tanto noževa za harakiri. Prodaja ide neočekivano uspješno, jer sve je više okrivljenih, sumnjivih, tercijarno krivih i nevinih s jakim osjećajem krivnje. Govorka se da se pošast samoubojstava širi i na njihove obitelji, fakultete i škole koje su pohađali, pa čak i na putničke agencije koje nude aranžmane za Istočnu Europu. Na kraju, čini se da je čast ipak spašena, prodaja noževa raste, a Tvrtka štedi i na kvaliteti čelika u proizvodnji, koristeći jeftiniji iz Taiwana i Hong Konga.


Proklet bio, Watanabe!!!

Oznake: sepukku, harakiri, tanto noževi za harakiri, korporativni moral


- 08:08 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se