24.04.2006., ponedjeljak
Zašto sam na strani Dražena Katunarića
|
Ukoliko Jutarnji list ne objavi još ovaj tjedan moj odgovor na strašne klevete Miljenka Jergovića protiv mog pokojnog oca, sina i mene osobno na što je dužan po zakonu o tisku, uz isti tretman u prijelomu kao što ga je imao dotični autor, time je pokazao da nije demokratska novina nego glasilo "jednakijih" i "ravnopravijih" pojedinaca od onih drugih, a ja ću podnijeti tužbu protiv citiranih urednika koji za to snose odgovornost nadležnome sudu i svim međunarodnim institucijama koje bdiju nad slobodom izražavanja. Dražen Katunarić Zvonko Maković teško griješi kad veli da nikome u Hrvatskoj nije osporeno pravo na javnu riječ. Dovoljno je samo vidjeti kroz kakve je muke s EPH izdanjima prošao Dragutin Frančišković kojeg su Globus i Jutarnji list proglasili šefom domaćeg obavještajnog podzemlja koje da je dezinformiralo Carlu Del Ponte da bjegunac Ante Gotovina boravi u Hrvatskoj - Gušitelji slobode javne riječi iz EPH-a. Zbog ugrožene slobode izražavanja Makovićev P.E.N. je prosvjedovao kada sam sa skupinom novinara tražio parlamantarnu istragu o POA-inoj Prezentaciji: Izjava Hvatskog centra P.E.N.-a povodom najnovijih političkih pritisaka na novinare Srijeda, 16. veljače, 2005. g. . Hrvatski centar P.E.N.-a najoštrije osuđuje ponašanje hrvatske politike, lakoću kojom se tolerira policijsko uhođenje novinara, njihovo zastrašivanje, pokušaj limitiranja slobode riječi, slobode novinara te elementarnih građanskih sloboda. Ovih se dana oglasilo šestoro hrvatskih novinara tražeći istragu zbog tvrdnji da ih je prisluškivala tajna policija. To su novinari Željko Peratović (Vjesnik), Ivanka Toma i Mario Kavain (Jutarnji list), Gordan Malić (Globus), Boris Pavelić (Novi list) te Ivica Đikić (Feral Tribune). Njihovo je pisanje okvalificirano špijunskom suradnjom sa stranim obavještajnim službama. Tako okvalificirano pisanje proglašeno je izdajom nacionalnih interesa. Samo koji mjesec ranije dokazano je kako je novinarka Helena Puljiz također bila ne samo pod policijskom prismotrom, već i privođena na policiju. Iako je prošlo dosta vremena, ništa se bitno nije dogodilo da bi se novinarka osjetila sigurnom, a oni koji su ugrožavali njezinu slobodu relevantno sankcionirani. Praksa nezakonitog ugrožavanja slobode novinara, a to znači slobode informiranja i slobode riječi, neprimjerena je civiliziranome društvu i potpuno inkopatibilna europskoj zajednici u kojoj Hrvatska vidi svoje mjesto. Evidentno loša hrvatska politika iz dana u dan doživljava kritike i upozorenja kako je neprihvatljiva europskim standardima. Cijenu toga stanja na drastičan način plaćaju novinari. Mnogi su bili skloni povjerovati kako je Hrvatska posljednjih godina civilizacijski evoluirala, a da je vladajuća stranka odbacila navike ranijih vremena u kojima je sloboda govora bila reducirana, a novinari napadani uz kvalifikacije koje su podsjećale na totalirane režime prošloga stoljeća. Najnoviji slučaj ovih novinara jasno pokazuje kako smo daleko od demokracije, kako ne zadovoljavamo kriterije koji bi nas približili zajednici europskih zemalja. Ono što je pogotovo porazno u čitavoj ovoj sramotnoj praksi, to je prešutno odobravanje policijskih postupaka svojstvenih mračnim režimima za koje smo vjerovali da smo ih civilizacijski prevladali. Hrvatski centar P.E.N.-a najoštrije osuđuje ponašanje hrvatske politike, lakoću kojom se tolerira policijsko uhođenje novinara, njihovo zastrašivanje, pokušaj limitiranja slobode riječi, slobode novinara te elementarnih građanskih sloboda. Želimo vidjeti Hrvatsku što prije na pragu Europe, ondje gdje je deklarativno smješta i hrvatska politika. Međutim, da bismo se ondje stvarno primakli, nužno je mijenjati navike koje nose zadah davnih i opasnih vremena. Zvonko Maković, Predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra U Zagrebu, 16. veljače 2005., zamirzine.net Nisam primijetio da su se Zvonko Maković i P.E.N. oglasili kada sam u Vjesniku dobio otkaz ili nakon što se preko Hine doznalo da sam tužio RH zbog povrede Ustavom zajamčenog prava na slobodu izražavanja. Kada je Maković koncem 99-e osuđen zbog klevete u sporu s Maricom Meštrović, grmio je na 101-ici protiv neslobode u Tuđmanovoj Hrvatskoj, a da bi pojačao dojam spomenuo je da je u tom neslobodnom ozračju "Munib Suljić napao novinara Globusa Željka Peratovića". Zašto me u nepunih godinu dana predsjednik P.E.N.-a zaboravio, ne opterećujem se previše. Je li Zvonko Maković bolji s Jergovićem nego s Katunarićem, ili kao kolumnist Globusa mora držati stranu Jutarnjem listu, pitanja su za razmišljanje. Činjenica je da je izrekao neistinu tvrdnjom o poštivanju slobode govora u Hrvatskoj. Činjenica je, a ne dojam ili stvar ukusa, da je Miljenko Jergović protiv Dražena Katunarića iznio teške optužbe: da je fašist, da mu je otac bio udbaš i osobni prijatelj Aleksandra Rankovića... To što se ne sjećam kad je neko nekome javno preporučio da izvrši samoubojstvo, možda je stvar moje rupe u memoriji, ali i na takvu Jergovićevu preporuku Katunariću može se gledati kao na stilsku figuru. Ali pobogu, Jergović se već dokazao kao promašeni istraživački novinar kad je zaključio da su preci Ivana Aralice Srbi, i ja bih želio vidjeti što je Katunarić odgovorio na njegov najnoviji istraživački biser da je Katunarićev otac bio Rankovićev Udbaš. Osim toga, Katunarić ima zakonsko pravo to demantirati u Jutarnjem listu. Ima pravo i tužiti Jergovića i Jutarnji list za klevetu. Može sud i dobiti ako se pokaže da Jergovićev biser nije istina. Hoće li u tom slučaju Zvonko Maković i P.E.N. stati na stranu Jergovića i Jutarnjeg, a protiv suda i Katunarića da guše slobodu izražavanja? Za optužbu o udbaškom porijeklu Jergović ne navodi nikakav izvor. Tu rečenicu kao da je napisao mozak Denisa Kuljiša. Ni njemu činjenice nisu svetinja. Ne govorim ovdje o Jergovićevom moralnom liku, odnosno idiotskoj situaciji da čovjek kome se uzimalo za zlo što je hodao sa kćeri zloglasnog šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića, proziva nekog za udbaško porijeklo. Viktor Ivančić je streptomicin za pisca Sarajevskog Marlbora. S njim se naš Ivo Andrić ne usudi ulaziti u polemike, a nedajbože u neku sličnu aktualnoj. Ivančić je najbolje opisao Jergovićeve licemjerske domete podsjetivši da je naš najprevođeniji (izuzev Mire Gavrana) pisac svojedobno prodao Globusu kućni porno video uradak Gorana Bregovića uz popratni tekst prepun zgražanja i gađenja nad Breginim egzibicionističkim sklonostima. I nakon toga, u pravu je Ivančić, Jergović još naciji ide držati prodike zbog kolektivnog voajerizma i masturbacije u slučaju Severina. Glavni urednik Slobodne Bosne Senad Avdić ne misli kao većina Sarajlija da je Miljenko Jergović najbolji sarajevski velesposlanik. Avdić je ukazao na Jergovićevo licemjerje u nekoj emisiji HTV-a početkom ovog tisućljeća ustvrdivši da nije u redu najprije pljuvati po sugrađanima koji su pobjegli iz Sarajeva, pa nedugo nakon toga zdimiti i sam. Na ovom me mjestu ne zanima ni kakav je Jergović kao književnik. Netko ga je zarana usporedio s Ivom Andrićem, što se meni laiku čini promašenim. Istina, moguće je da Miljenko Jergović želi da ga se u šire društvenom smislu gleda kao na živu uspomenu na Ivu Andrića. U stilu: Ako ne budete dobri prema meni, napustit ću vas kao i Ivo Andrić, a onda ste i n......! Primarno, zanima me Jergović kao fenomen pisca u novinarstvu. Ne osjećam se dati mjerodavan sud o Jergovićevoj književnosti, ali moram teška srca zaključiti da je loš novinar, i da se novinarstvom služi za osobne manipulacije. Umjesto Miljenka Jergović, ponudio bih čitateljima 45 lines jednog dobrog pisca u novinarstvu. Bloger Tajpvrajter izvrsno piše, a početkom ožujka je objavio prvorazrednu vijest koju nisam nigdje drugdje vidio: Kuže je bezočno slagao Sjećate se ubojstva onog kamatara i nogometnog mecene Dine Pokrovca u stubištu njegove zgrade? Ako da, onda svakako pamtite kako se uz taj još nerazjašnjeni slučaj povlačilo ime Miroslava Kužea, trenera Dinama - u Hrvatskoj atomskog kluba, a u Evropi tek anonimnog isprdca. Pamtite sigurno kako su se novine uhvatile za njega da je dužan Pokrovcu silnu lovu jer je bio ovisnik o kocki. Kuže je, sjećam se, kazao kako se toga zla riješio. Potom je u nekoj svađi u novinama štemer iz 'Ludnice' i ugledni 'Vatreni' Igor Štimac kazao kako Kuže sere, te da se i dalje kocka. Kako mi kod Štimca ništa ne štima, držao sam da samo pljuje po čovjeku iz nekih osobnih, nepoznatih razloga. Međutim, Štimac je govorio istinu. Danas sam oko podneva ušao u Supersportovu kladionicu na Vrbanima ne bi li oplodio deset kuna i tako zaradio za sutrašnje cigarete i kavu. Ispred mene je u redu stajo atomski kockar Kuže. Hladno je naslagao desetak parova na listiću i kazao:... Tajpvrajter, 01.03.2006. u 13:46 sati. Preporučio bih i babla, al' za njega nisam siguran je li riječ o piscu u novinarstvu ili novinaru u književnosti.  |
