SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
nedjelja, 04.01.2015.
BEAUTIFUL LOSERS
|
Tužna sam. Jako. Ponoć je prošla, ležim u krevetu, moj je dragi pitaj Boga gdje i sve je nekako ... jadno. Ovo nije život kakav sam zamišljala. Te proklete miševe kojih je puna kuća nikako uloviti, a noću od njih ne možeš zaspati. Grickaju, šuškaju, trčkaraju. Susjeda mi je rekla da ona na njih uopće ne obraća pažnju, ali ja ne. Sumnjam da bih se ikad mogla naviknuti. Izgleda da se prelila kanta. Ah, da nisam Vam ni rekla, kad pada jaka kiša kao sad, kroz rupu na krovu voda u tankim mlazovima curi s plafona na dva mjesta. Ispočetka sam doživljavala živčane slomove, a sad se samo ustanem, kantu prelijem preko prozora i praznu je vratim natrag. Dragi je rekao da će popraviti jer bi trebalo samo presložiti par crijepova, ali nikako da uhvati vremena. Ili neće. Puno se promijenio u zadnjih pola godine. Da li ga je prestrašila moja trudnoća, da li ga brine ova neimaština nemam pojma. Samo znam da ovaj život ... ma ništa. Dobro ajde, nije baš sve tako crno. Imamo mi po gradu dosta prijatelja, odemo mi ponekad do njih, proveselimo se, pojedemo, popijemo, zapjevamo, zaplešemo ... ali sve je to nekako skromno i nema veze sa životom na kakav sam navikla. Obećao je mene i dragi voditi kod svojih u Wisconsin, ali sa novcem s kojim raspolažemo može me voditi u pizd .... htjela sam reći gdje. Ipak, ima u svemu ovom neke draži. Moram priznati da je Bushwick jako lijepa četvrt. Jest da je nastanjuje pretežno sirotinja, ali nije sve ni u novcu. Ulice odzvanjaju grajom djece, ljudi se druže po parkovima, imamo neke susjede hrvatske emigrante koji stanu jedan nasuprot drugom pa pružaju prste i deru se nešto na talijanskom. Ovih deset mjeseci koliko smo u New Yorku potpuno mi je promijenilo vlastiti pogled na svijet. Mogla bih se ja vratiti u rodnu Philadelphiu, ali mislim da bi mater s mene oderala kožu. Sirota je imala toliko planova za budućnost i ja sam svjesna da sam je iznevjerila, ali što sad? Snaga ljubavi je jača od najvećeg bankovnog računa. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAH! MIŠ! Skočila sam s kreveta kao oparena i ugazila u noćnu posudu. Sreća da nije bilo pišaline jer ju uredno prolijem svake večeri prije nego legnemo. Odnosno legnem. Malo govno je skočilo s krovne grede i palo mi točno na noge. Kako sam vrisnula pobjegao je negdje iza ormara. Ne mogu više! Ne mogu! Zapravo mogu! Proći će sve ovo. Ne može to vječno trajati. U zadnje vrijeme imam osjećaj kao da je Jack - moj dragi, kao što ste pretpostavili - počeo piti. Ne dolazi on kući četveronoške, ali postao je nekako odsutan, a kad u sitne sate legne u krevet u zraku se osjeti miris alkohola. Prije nekoliko mjeseci smo se zbog toga i žestoko posvađali. Rekla sam da mi je puna kapa ovog životarenja i da želim živjeti kao žena, a on je podigao ruku kao da će me udariti. Alo? Rasplakala sam se kao nikad dotad, a njemu je bilo žao, gurnuo me u krevet i cijelu noć sa nije skidao s mene. Lagala bih kad bih rekla da mi nije bilo prijatno. Samo onako opijeni ljubavlju i strašću nismo pazili kao inače i eto ... dogodilo se. Da su neke druge okolnosti bila bih najsretnija žena na svijetu, ali ovako me isto malo strah. Odgajati to malo biće u ovoj izbi na potkrovlju, punoj miševa i vlage i nije baš neka alternativa. Srećom Jack nije jedan od onih koji će davati neke lažne nade i obećanja. Priznaje da je sve u banani i da ćemo se jako, jako teško izvući. Da nisam zatrudnjela potražila bih i sama neki posao, ali ovako je jako, jako teško. Nešto novaca donese radeći poslove utovara i istovara, ponekad uspije prodati koju sliku, zaradi on ponekad nešto novaca i kartajući poker, ali ovog zadnjeg se najviše bojim. Mog ujaka Stevea kocka je odvela u grob. Imao je jednu od najvećih trgovina u cijeloj Philadelphiji, ženu i troje djece. Sjećam se da sam kao mala praznike redovito provodila kod njih igrajući se sa Beatrice i Shelly. Moj pokojni otac je izuzetno cijenio Stevea i kad se ovaj odao kocki sjećam se da je jedne večeri izbila žestoka svađa. Nas tri smo u susjednoj sobi sjedile na krevetu, zagrlile se i tresle od straha. Mogla sam onda imati nekih osam devet godina. Moj je tata popizdio i rekao mu da se okani tog zla, a ujak ga je uvjeravao da je to prolazni hir. Vraga prolazni hir, nije to bila kocka za turu pića. Znam da je u điru bio i poker i rulet i black jack. Direktni put za pakao. Pet godina kasnije nestalo je i firme i bogatstva, Steve se odao alkoholu, ujna je s djecom pobjegla kod svojih, a njega su našli obješenog. Navodno je iza sebe ostavio silne dugove i potraživanja tako da je nakon nekog vremena pukla čak i ujna. Što je s tim ljudima sad nemam pojma. Čekaj, zašto sam ovo počela pričati? Ah, da, Jack neće završiti kao moj rođak iz prostog razloga jer - nema ništa. Kad se na vratima pojavi s nekim poklonom za mene uvijek me ulovi muka jer znam otkud mu novac. On mi laže da je to od prodaje slika, ali ja znam da nije. Prodaja slika pa smrdiš po alkoholu i cigaretama kao krpa za brisanje stolova i šanka. Nemoj me zajebavat' molim te. Kiša se pojačava. Skoro je jedan. Pa gdje je ta budala sad zaglavila. Čekaj, čujem li ja to neke korake na stubištu? Je, moglo bi biti. Je, zviždi svoju melodiju. Da ga odvedem natrag u vrt ljubavi. Dobit će on daskom za tući meso po glavi. Kuca. Otvaram mu. Prigušeni vrisak. Blatnjav je i iz nosa mu curi tanka crta krvi. - Jack! Što se dogodilo? - Pusti me, molim te - odgovara. - Gdje si dosad? Dosta mi je više! Tebe i ovog provaljenog stana. - Provaljenog? To si rekla sad i nikad više! - Lažeš Jack! Lažeš kao pas! Nije te briga ni za mene ni za ovu malu bebu. Počeo si piti. Počeo si krasti. Dosta mi te više. - Ovaj stan nije provaljen! - zaderao se i ulovio je za zapešće. - Ma nije me briga, maloprije mi je miš skočio na krevet. Krov curi i nisi ga već pola godine vrijedan popraviti. Lažeš da si novce zaradio prodajom slika, a znam da ako si i prodao koju novce izgubiš na pokeru. Dosta mi je! Dosta mi je! Dosta mi je! Jack se izobličio. - Eno ti onda Cal, jebo te Cal, da te jebo, koji si kurac onda pizdila da ti je život pakao? Imala bi poslugu u krevet, onaj šupak s podočnjacima bi te mlatio kao kravu, imala bi haljine, slušali bi klavire i violine, a, Rose moja ja ... ja .... Zagrlio je i privio joj glavu na blatnjava prsa. Ona je plakala kao godina i sve češće joj je padalo na pamet kako bi bilo dobro da je onaj brod na kojem su se upoznali pogodio u neku ledenu santu. (donji isječak je nešto najluđe što sam vidio protekle godine. Uz ovu je epizodu legao kao naručen) |