SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
nedjelja, 31.08.2014.
LETHAL WEAPON
|
KAKO JE NAČIN UPRAVLJANJA AUTOMOBILOM POVEZAN SA DUŽINOM PENISA Nedavno smo moj prijatelj Slaven i ja sjedili u kafiću. Ponoć, bonaca, milina. Odjednom je tu gluhu tišinu prekinuo nabrijani auto ZG tablica. Takvoj situaciji smo svjedočili svi i to nebrojeno puta. Na cesti ni žive duše, a odjednom se pojavljuje auto koji raspali po gaščini, neko uletanje, škripa kočnica ... Pitanje glasi - čemu? Dok se mladim vozačima to može tolerirati kao neka želja za dokazivanjem kod starijih je situacija već ozbiljnija. Nakon kraće konverzacije zaključili smo da je takav vožnje usko povezan sa - dužinom penisa. Dan poslije prisjetio sam se jedne davne anegdote koja se savršeno nadovezivala na tu teoriju. Poznavao sam jednog Puležana koji je svojevremeno imao pravu, pravcatu zvijer od auta. (Puležani su i inače poznati kao dosta problematični vozači). Za volanom se pretvarao u čudnu kombinaciju Emerson Fittipaldija i morskog psa. Presijecanje zavoja, ulasci u škare, pretjecanja kolone. Zahvaljujući vozačkoj vještini i raspomamljenoj ergeli ispod poklopca motora nikad on nije (i neće) skrivio neku nesreću i uvijek će živ i zdrav stići na odredište, ali eto, ta vozačka agresija (kojom se vjerojatno i dan danas ponosi) bila je njegov veliki forte. I sve bi bilo super da jednom prilikom jedna njegova bivša djevojka malo slobodnijih svjetonazora nije popila malo previše i da gostima u kafiću nije otvorila dušu i srce. Pohvalila se da će joj zauvijek ostati u lijepom sjećanju kao muškarac s kojim je imala najljepši analni seks. Mislim da većeg komplimenta od ovog muškarac ne može dobiti. Baš šteta što je cura išla objašnjavati do kraja. Rekla je: - Imao je kratak i tanak kurac pa me nije boljelo! LUDI ZA ORUŽJEM Divlje vozače još nekako i pokušavam shvatiti. Postoji dovoljno ovaca koje se pale na fine i skupe aute i takav će način vožnje sigurno prije ili kasnije privući neku gluplju pripadnicu ljepšeg spola. Zna se šta slijedi. Skretanje u šumarak, lijeganje na topli poklopac od haube i naticanje na tu žalost u gaćama. Život je lijep. Za razliku od divljih vozača postoji još jedan tip ljudi koji mi stvarno nikad neće biti jasni. Ljubitelji oružja. Ne znam da li je i ova opsesija povezana sa dužinom spolovila, ali znam od čega mi se plače skoro svaki put. '' ... u nevinoj dječjoj igri maloljetnik iz Osijeka je očevim neprijavljenim pištoljem usmrtio svog dvije godine starijeg vršnjaka ...'' Nakon toga slijedi plač do neba .... Jel' se Vama čita ova epizoda? Meni se uopće ne čini loše. Dobar stil, tečno, blago ironično, autor se trudi biti duhovit ... Htio sam. doduše, pisati o nečem sasma drugom, ali zahvaljujući toku svijesti ode ja u drugom smjeru ... Dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' - a! LETHAL WEAPON RIJEKA, listopad 1991. Izvadak iz sušačke revije: '' ... krajem devedeset i prve Rijeka je proživljavala vrlo mučne trenutke u potpunom okruženju JNA, koja je bila odlično naoružana i posjedovala ratni materijal za vođenje dugih borbi. Problem su joj stvarale vojarne koje je blokirao ZNG i osipanje vojnika koji su služili vojni rok. Bez obzira na to, teškim naoružanjem držala je na cilju industrijska postrojenja grada i okolice. Tri ratna broda držala su u blokadi riječku luku s morske strane. Njihovi topovi stalno su bili okrenuti prema gradu. Na području Lošinjskog akvatorija i otvorenog mora krstarilo je sedam ratnih brodova JRM ...'' 13. listopada, svi se sjećamo, došlo je do velikog požara i eksplozije u vojnom skladištu Katarina. Kako je to izgledalo lijepo je opisano u nastavku teksta. '' ... Na udaljenosti od oko sto metara od skladišta vidio sam na sve strane razbacane dijelove eksplozivnih naprava, uglavnom topovsko punjenje, mnoge neeksplodirane. Pješice sam se uputio prema objektima i vidio veliku vatru u krugu vojarne, nekoliko metara iza žice. Nije se moglo razaznati je li se eksplozija dogodila u zatvorenom ili vanjskom skladištu. U centru požara i dalje su se javljale snažne pojedinačne eksplozije uz fijuk gelera. Nekoliko desetina metara ispod žice vojarne nalazila se stambena kuća koja je nekim čudom ostala cijela, ali požarom je zahvaćen drveni objekt naslonjen na kuću. Razmišljao sam kako spasiti kuću dok se požar ne proširi na nju. Bojao sam se da lutajući geler ne pogodi nekog od vatrogasaca. Promatrao sam teren oko sebe, na namočenoj zemlji nalazilo se na stotine dijelova različitog eksplodiranog ili neeksplodiranog materijala. Vratio sam se do ekipe. Jedan od vatrogasaca komentirao je: "Kuća će izgorjeti, a vatrogasci su tu." Vratio sam se opet osmotriti situaciju i sreo oficira JNA, zapovjednika vojnih protupožaraca. Bio je vidno uzbuđen. Poznavajući ga otprije, pitao sam ga ima li žrtava, prijeti li ponovno opasnost od jačih eksplozija. Odgovorio mi je kako s njihove strane nema žrtava, da je eksplodiralo što je imalo eksplodirati, te da je sve u fazi stišavanja ...'' Ono što je slijedilo u danima nakon toga spada u najbizarnije trenutke ikad. Krenuo sam u srednju školu oduševljen Thunderstruckom i Dylan Dogom i ni dan danas mi nije jasna fascinacija pubertetlija koji su danima kopali po Katarini i punili torbe streljivom, bombama i tromblonima. Netko je to radio zbog manjka mozga, a netko radi džeparca. Dok sam skupa sa svojim prijateljima Ribom i Đurom raspravljao o U2 i Ritchie Blakmoreu u zahodima elektrotehničke škole padali su dogovori o kupnji i prodaji. Pravi mali Zagorci. Jedan od tih 'profitera' bio je (samo par dana, srećom) i moj prijatelj Mali. Ako se dobro sjećam kinder jaje se prodavalo za 100 DM. Lijep novac. Inače, moj me dragi prijatelj upravo jučer posjetio i jutros smo na kavi oživjeli sjećanje na tu legendarnu epizodu. U jednom mi je trenutku od smijeha makijato skoro izašao na nos. Ta je slavna epizoda iz naše povijesti jednostavno morala osvanuti na 'SPIG' - u. Za razliku od drugih 'trgovaca' on je svoj biznis dobro zapamtio. Po kičmi. Zvono je označilo kraj šestog sata. Školskim je dvorištem zavladala graja. Normalni dečki su krenuli doma,a Mali .... On bi nakon nastave skoknuo do Katarine i kao mali mrav skupa sa luđacima sličnim sebi vrijedno kopao po razvalinama. Tromblon, kinder jaje, protuavionski metak ... Što bi torba bila punija dječji osmijeh bio bi veći. Kako JNA u to vrijeme još nije bila napustila vojarnu trebalo je paziti i da te ne uhiti neki neraspoloženi stražar. Te je srijede bio tmuran jesenski dan. Mali je skupa s kolegom otišao po dnevni ulov i - onda se dogodilo. Prijatelj je držao stražu pouzdano kao Grunf u Alan Fordu. Grunf bi doduše zaspao, a ovaj je junački pobjegao i pritom potpuno zaboravio javiti Malom zbog čega. Moj je prijatelj bio oduševljen. Tek što je stigao odmah su mu se nasmiješila dva kinder jaja. Bit će lupanja po pokeru! Jedino što mu je bilo malo sumnjivo je zašto oko njega nema nikog. Čeprkanje se nastavilo. Odjednom, začuo je, neku viku, okrenuo se i imao što vidjeti. Dva JNA vojnika trčali su prema njemu, vičući i derući se, psujući mu sve po spisku. Malom su se noge doslovno odsjekle, a da bi stvar bila još jača jedan od te dvojice je iz zelenih korica za pojasom izvukao nož. Pokušao je bježati tražeći pogledom kolegu, ali sve što je čuo bio je smijeh nestašnih vjeverica. Od kolege ni K. - Pička ti materina, oćeš li da odletiš u zrak? - uzviknuo je jedan od vojnika sustigavši Malog. Ovaj se, kao nešto pokušao braniti, ali je za manje od sekunde bio na podu. Počelo je cipelarenje kakvo se ne pamti. Blato je frcalo na sve strane, Mali je proklinjao dan kad se rodio, a da bi stvar bila najsmješnija njegov kolega je iz šumarka sve promatrao. I onda dolazi najsmješniji dio priče. Mali je u toj panici i bunilu uspio vidjeti policijski auto koji se približavao. To! Hrvatski policajac! Moj čovjekl! Mislili su neki već nas neće biti! Vidjet ćete sad jugokomunistička soldatesko! Policajac je izašao iz auta i čizmarenje je prestalo. Mali je izgledao kao zgaženi burek i sav sretan krenuo prema svom spasitelju. - Što se događa? - pitao je policajac. - Oni me mlate, ovaj ima nož, oni me hoće ubiti! - vikao je Mali u panici, a onda je progovorio jedan od vojnika. - Goni ga u kurac, skuplja bombe, odletiće u zrak i on i mi skupa s njim. - Jel to istina? - pitao je policajac. Malom se raširile zjenice kao Shrekovom Mačku u čizmama, a ono što je slijedilo je pravi, pravcati šou. Nakon batina od neprijateljske vojske slijedila je jedna zdravoseljačka šamarčina od koje se zateturao i pao na zemlju po drugi put. I to od vlastitog, hrvatskog brata, jebem te živote! Hrvatska triska na hrvatskom obrazu! Pustili su ga, prošao je lišo i zaputio se kući. U istom trenutku u njegovoj se kući odigravala druga drama. Mater je došla s posla, taman spremila ručak i išla mu malo porediti sobu. Malo je očistila, malo spremila i baš joj je došao gušt opružiti se po krevetu. Prilegla je i osjetila kako je nešto žulja. Nije bio grašak iz bajke već nešto tvrdo i okruglo. Zavukla je ruku pod jorgan i zamalo dobila infarkt. U ruci je držala pravo, pravcato kinder jaje. Do tog trenutka je tako nešto vidjela jedino kad bi ih Boris Dvornik i Bata Živojinović bacali na švapske bunkere, ali ovo ... ovo ... Dolazi otac, mater za stolom van sebe. Žena popila tabletu za smirenje, objašnjava starom što se desilo i na vratima se čuje zvono. Mali je u međuvremenu smislio odličnu priču. Reći će - kraj mene je prošao autobus, prešao preko lokve, smočio me od glave do pete, provaljao me po blatu, rasparao mi majicu, raskrvario me po glavi ... Otac je otvorio vrata, ali Mali mu nije stigao ni objasniti. Zgrada u zametskoj ulici Mate Sušnja 12 tog se popodneva njihala u ritmu pravih muških batina. Da te zauvijek prođe volja za oružjem. ''Istukli me Srbi, istukao me Hrvat, na kraju me isprebijao i vlastiti otac, pa čiji sam to ja?'', vjerojatno se u tom trenutku zapitao Mali. 'SPIG' - ov, druže! Za sva vremena!  Kretenizam na Katarini je završio nakon što je nekoliko dana nakon ovog jedan šesnaestogodišnji 'sakupljač' poginuo. U IDUĆIM NASTAVCIMA: Kako smo zamalo zapalili cijelu zgradu - Zbog čega mi je Mali ugasio zapaljeni čik u nogu - Seks sa tetom Vericom - Drama u 'FIATU 132' kojem je bivši vlasnik bio Slavko Linić (pardon, o tome sam već pisao) |