astrosailor

subota, 17.08.2013.

Ljetne šetnje

Ljeto u Lijepoj Njihovoj je uvijek doživljaj. Ovaj puta sam uspio pogodit u
sridu, i bit na Otoku u danima kad je Kifla i opet izgubila nevinost: ušli
su joj oni iz EU i službeno. Dugo je trajala samostalno, čitavih 22 godine,
taman najbolji komad... Da vam odma otkrijem: nije bilo slavlja. U mom malom
selu ni ovca ni prdnila na ulazak svoje države u Asocijaciju Barosso &
Friends, a i bolje joj je, da ju ne proglase janjetom i ne nabodu na...ražanj.

Ili da ju, ne do blog, Slavko proglasi neplatišom i ne bude "Mirko, pazi,
nisi izdo račun!" i neizostavno "Hvala ti Slavko, spasio si mi dućan!" Na tu
temu sam ove godine naučio kako se NE plaća porez. Od konobara do
prodavačice bureka na tržnici u Zadru, svi su vješto uvježbali svoju ulogu u
balkanskom igrokazu koji Lijepa Njihova stalno revno upriličuje. Prava škola
crne ekonomije, mogli bi na tome zarađivati velike novce...

Ali, ostavimo se jeftinog žurnalizma i okrenimo se pravim vrijednostima.

Kreneš iz Taipeija brzovlakom:

sjedneš u zrakoplov sumnjive kompanije (jer štediš na karti, ne jer voliš
rizik)

Nakon preleta Evroazije (uz neplanirano sletanje u Guangzhou, 6 sati kasniji
let iz Chengdu i 440 eur siromašniji jer sam, naravno, popušio vezu na Ryan
Air,i onda morao kupiti last minute za dalje...) i vrlo kratkog posjeta Varšavi (dalekoj i
samoj) koja i dalje dodaje zanimljive linije u svoju skyline,

uletio sam u Zračnu luku Zadar, koja je postala nagužvanija od Zagrebačkog
aerodroma. Bar ljeti. Presjedanje u Antonio Tours bus i piči na Otok.
Ča je lipo navigat...jedino što malce potraje dok ja preletim tih oko
13000 km da dođem doma. Ali i tako sam u prednosti pred Markom Polom...

Selo moje malo:

Ulaz u selo obrasta u pozdravne ploče: ova je sa južne strane

a ova s drugog kraja sela:

Dakle, doša Astro doma, i nakon par uri čišćenja po kući i rezanja raslinja oko
kuće, sve je kako treba biti:

Neka inkarnacija Fele, ako ne i ona sama, strpljivo čeka:

Šetnja poznatom putanjom s pogledom:

i konačno, Plaža:

Sve ostale plaže, pa makar bile i na tropskim otocima, s kilometrima
zlatnog pijeska, su ništa, nula, ništica, zero.

Velebit, Paška Vrata... di ćeš lipjeg pogleda?

Smiraj prvoga dana:

Naravno, uslijedila je niska bisera idućih dana, plaže, šetnje, kupanje,
ljudi...
Selo se obijelilo, gotovo Grčki ugođaj:

Procvalo što treba cvasti:

Ulice uvijek iste, a uvijek drugačije

Krovovi i cesta na Mandre:

Ove godine je kraj lipnja bio mnogo zeleniji nego obično, ne sjećam se ovako
zelenih staza i pašnjaka tako kasno prema ljetu:

Ovce se pasu u visokoj travi:

Ali nije voda sve što treba, triba je i delat, ili vinograd ovako izgleda:

Paški težak mora teško radit, jer zemlje je malo, a kamen ispod nje je veli.
Ni lako preživit na tako tankom sloju zemlje...ma koje zemlje, ovdje trava
raste iz kamena:

Jedan od zalazaka naše zvijezde:

Gradac...naša Akropola, Ne sumnjam da će jednom neki lokalni Nemirni Neverin
otkriti i objasniti u detalje tko je i zašto, i kada, to gradio. Zagonetka
za naše potomke:

Astro je došao na plažu:

Na kraju sam dobio glavnu nagradu:

Usprkos zelenilu, ili baš zbog njega, rukoli ni traga-jedva sam nakupio par
šaka za koji put si zguštat:

Divlje životinje vrebaju:

Divlji Zapad, nema što:

Rekoh, ima vode. Blato, ornitološki rezervat, se skoro prelilo prema moru:

Klasični pogledi:

Svetovid zove:

Dakle, treba ga poslušati i posjetiti ga:

Da neće Pažani reć da ih zanemarujem:

Pogled nadesno:

Master sa blaže strane:

Ipak daje do znanja da je divlji, kameni:

Povratak prema selu, kako je lijepo prošetati poljskim putem:

I opet glavna nagrada:

Klima se mijenja, stvarno...bilo je čudno iskusiti buru jesenskog tipa prije
ljeta. Natmurilo se:

Idući dan more je bilo drugačije, divlja plaža još divljija:

Pogled prema Vratima promijenjen vremenom:

Ali zalazak sunca je klasika:

Još malo cesta, one su na Pagu ljepota sama po sebi, mogu ih naslikavati
puno i još više:

Kao i zalaske sunca, evo jednog klasičnog:

Ali ima i neklasičnih: ovdje se sunce otišlo okupati prije zalaska, a
svjetlo je ostavilo na nebu...

Ono što je najbolje kod ljeta na Otoku je da se sva spajaju u jednu nisku
bisera, i ono što se događa između njih, nije uopće bitno. Otok traje u
nekom svom prostor-vremenu, i kad god dođem, potpuno me preuzima. Tako
prirodno, jer sam dio njega.

- 05:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages