astrosailor

četvrtak, 29.08.2013.

Germania, ponavljanje gradiva

Putanja iz Azije do Lijepe Njihove obično vodi preko Njemačke, Frankfurta ili Minhena. A iz Zadra je najjeftinije doći ovim, via Stuttgart:

Cijena 90 eur, kupite usput i Rail&Fly kartu za ICE vlak (29 eur) i jako udobno stignete gdje želite u par sati. Bus iz Zd košta 105 eur i vozi 19 sati. Pa ko voli nek izvoli.

Ovaj pogled mi je već mogao biti opomena kaj me čeka u Alpama (vidi dva posta unatrag), ali naravno, di bi ja povezal taj pogled i svoju šetnju...

Pošto dvije trećine Svete Trojice živi i radi u Germaniji, iskoristili smo priliku za ponovno ujedinjenje proletera pečalbara, mogli bi Internacionalu zakantat... Ovaj puta mjesto susreta je bilo prigodno: Heidelberg. Bruderšaft i te stvari... naravno, puno pive.

Ovi tipovi, isto pečalbari, su se snašli na drugačiji način...zanimljivo, sjedili su ovako cijelo poslijepodne.

Klasični pogled:

I još jedan:

Most:

Čim sam stigel u Heidelberg (na konferenciju, jelte, ne turizam!) opskrbio sam se osnovnim živežnim namirnicama:

Ne pitajte kako je kad se to sve izmiješa...treba samo dodat puno pive.
Konferencija je bila velika, pa su organizirali u glavnoj konferencijskoj zgradi u gradu:

Moj poster...čovek se hvata za glavu...

Sala je ko u La Scali:

A nakon teškog radnog dana se ide...vodit ozbiljne razgovore, znanstvene, naravno! Malo Internacionale, ovaj puta akademske: Japan, Nizozemska, Njemačka, Kolumbija, Grčka...neki dragi ljudi.

Prolazio sam kroz Stuttgart, pa sam malo prošetao glavnom ulicom, nisam do sada bio u tom gradu. Vikend, lijepo vrijeme, svi su bili vani, osjećao sam se kao negdje na Bliskom Istoku. Parkovi puni ljudi koji se izležavaju i uživaju u suncu. Opuštena atmosfera, kako to samo u Njemačkoj zna biti u takve dane.

Zanimljiva ikonografija na željezničkoj stanici:

Bilo kuda, stari dobri ruksak svuda:

Idući grad Germanije koji sam posjetio po prvi puta je bio Darmstadt. Ugodno me iznenadio:

Sasvim neočekivan pogled:

Jedan i te kako očekivani:

Malo klasike:

Jako me iznanadila i ova građevina:

To je Waldspirale, pogledajte si u Wikipediji, ako vas zanima. Ovog arhitekta bi čak i poštedil...
Nisam je se mogao naslikati, evo iz različitih kuteva:

Na brdu iznad grada je Burg Frankenstein, vriijedno je otfurati se gore:

Negdje u Darmstadtu je pala i ova pizza, tek da pokažem da rukole ima svuda i neka je bude:

Idući grad koji je šaptom pao je bio Mainz, na 50 stupnjeva sjeverne širine:

On me isto ugodno iznenadio,

Da ne bi zaboravili di smo, zanimljiv plakat...kvaliteta se pozna, ne? Ovo je o čekićima. Da ovo Japanci naprave, odma bi ih Kinezi optužili za glorifikaciju ratne prošlosti...možda i opravdano? Napisano je: rođeno iz pancirnog čelika, napravljeno za vječnost.

Rajna, prava vodena arterija prošlosti, a i danas sasvim lijepo služi:

Uz rijeku, zgrade koje su nekad bile mnogo važnije :

Klasika:

U Prvom svj. ratu je bio običaj ukucavati čavle u stupove, u spomen na poginule:

U neka davnija vremena su ukucavali noževe u nešto drugog...ljudi uvijek smisle način da ukucaju čavao, nož...nekud.

A sad dolaze ova gospoda, svijet se ipak mijenja:

Kad smo kod promjena, u Taipeiju sam naišao na ovo ispred njemačke pekare, mislim, svašta...ste ikad čuli da bi njemački sladoled bil ikaj posebnog?? Azijatima se fakat sve da prodat.

Da dodam još malo praktičnih savjeta što se Germanije tiče: natrag na jug sam kidao nečim novim za mene: online autostopom. Nađeš online na http://www.mitfahrgelegenheit.de/ ljude koji idu gdje hoćeš, dogovoriš se s njima i piči. Ljudi to rade da smanje troškove put-ovih dana uobičajeno je platiti 6eur/100km, sasvim prihvatljivo.
Ovi dragi studoši su me prevezli gospodski od Stuttgarta do Jesenica:

Usput, u Njemačkoj je nedavno konačno pao monopol DBahna na unutarnji prijevoz, i sad se može mnooogo jeftinije putovati vascelim Reichom, lokalni busevi su na http://meinfernbus.de . Preporučam!

- 06:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 17.08.2013.

Ljetne šetnje

Ljeto u Lijepoj Njihovoj je uvijek doživljaj. Ovaj puta sam uspio pogodit u
sridu, i bit na Otoku u danima kad je Kifla i opet izgubila nevinost: ušli
su joj oni iz EU i službeno. Dugo je trajala samostalno, čitavih 22 godine,
taman najbolji komad... Da vam odma otkrijem: nije bilo slavlja. U mom malom
selu ni ovca ni prdnila na ulazak svoje države u Asocijaciju Barosso &
Friends, a i bolje joj je, da ju ne proglase janjetom i ne nabodu na...ražanj.

Ili da ju, ne do blog, Slavko proglasi neplatišom i ne bude "Mirko, pazi,
nisi izdo račun!" i neizostavno "Hvala ti Slavko, spasio si mi dućan!" Na tu
temu sam ove godine naučio kako se NE plaća porez. Od konobara do
prodavačice bureka na tržnici u Zadru, svi su vješto uvježbali svoju ulogu u
balkanskom igrokazu koji Lijepa Njihova stalno revno upriličuje. Prava škola
crne ekonomije, mogli bi na tome zarađivati velike novce...

Ali, ostavimo se jeftinog žurnalizma i okrenimo se pravim vrijednostima.

Kreneš iz Taipeija brzovlakom:

sjedneš u zrakoplov sumnjive kompanije (jer štediš na karti, ne jer voliš
rizik)

Nakon preleta Evroazije (uz neplanirano sletanje u Guangzhou, 6 sati kasniji
let iz Chengdu i 440 eur siromašniji jer sam, naravno, popušio vezu na Ryan
Air,i onda morao kupiti last minute za dalje...) i vrlo kratkog posjeta Varšavi (dalekoj i
samoj) koja i dalje dodaje zanimljive linije u svoju skyline,

uletio sam u Zračnu luku Zadar, koja je postala nagužvanija od Zagrebačkog
aerodroma. Bar ljeti. Presjedanje u Antonio Tours bus i piči na Otok.
Ča je lipo navigat...jedino što malce potraje dok ja preletim tih oko
13000 km da dođem doma. Ali i tako sam u prednosti pred Markom Polom...

Selo moje malo:

Ulaz u selo obrasta u pozdravne ploče: ova je sa južne strane

a ova s drugog kraja sela:

Dakle, doša Astro doma, i nakon par uri čišćenja po kući i rezanja raslinja oko
kuće, sve je kako treba biti:

Neka inkarnacija Fele, ako ne i ona sama, strpljivo čeka:

Šetnja poznatom putanjom s pogledom:

i konačno, Plaža:

Sve ostale plaže, pa makar bile i na tropskim otocima, s kilometrima
zlatnog pijeska, su ništa, nula, ništica, zero.

Velebit, Paška Vrata... di ćeš lipjeg pogleda?

Smiraj prvoga dana:

Naravno, uslijedila je niska bisera idućih dana, plaže, šetnje, kupanje,
ljudi...
Selo se obijelilo, gotovo Grčki ugođaj:

Procvalo što treba cvasti:

Ulice uvijek iste, a uvijek drugačije

Krovovi i cesta na Mandre:

Ove godine je kraj lipnja bio mnogo zeleniji nego obično, ne sjećam se ovako
zelenih staza i pašnjaka tako kasno prema ljetu:

Ovce se pasu u visokoj travi:

Ali nije voda sve što treba, triba je i delat, ili vinograd ovako izgleda:

Paški težak mora teško radit, jer zemlje je malo, a kamen ispod nje je veli.
Ni lako preživit na tako tankom sloju zemlje...ma koje zemlje, ovdje trava
raste iz kamena:

Jedan od zalazaka naše zvijezde:

Gradac...naša Akropola, Ne sumnjam da će jednom neki lokalni Nemirni Neverin
otkriti i objasniti u detalje tko je i zašto, i kada, to gradio. Zagonetka
za naše potomke:

Astro je došao na plažu:

Na kraju sam dobio glavnu nagradu:

Usprkos zelenilu, ili baš zbog njega, rukoli ni traga-jedva sam nakupio par
šaka za koji put si zguštat:

Divlje životinje vrebaju:

Divlji Zapad, nema što:

Rekoh, ima vode. Blato, ornitološki rezervat, se skoro prelilo prema moru:

Klasični pogledi:

Svetovid zove:

Dakle, treba ga poslušati i posjetiti ga:

Da neće Pažani reć da ih zanemarujem:

Pogled nadesno:

Master sa blaže strane:

Ipak daje do znanja da je divlji, kameni:

Povratak prema selu, kako je lijepo prošetati poljskim putem:

I opet glavna nagrada:

Klima se mijenja, stvarno...bilo je čudno iskusiti buru jesenskog tipa prije
ljeta. Natmurilo se:

Idući dan more je bilo drugačije, divlja plaža još divljija:

Pogled prema Vratima promijenjen vremenom:

Ali zalazak sunca je klasika:

Još malo cesta, one su na Pagu ljepota sama po sebi, mogu ih naslikavati
puno i još više:

Kao i zalaske sunca, evo jednog klasičnog:

Ali ima i neklasičnih: ovdje se sunce otišlo okupati prije zalaska, a
svjetlo je ostavilo na nebu...

Ono što je najbolje kod ljeta na Otoku je da se sva spajaju u jednu nisku
bisera, i ono što se događa između njih, nije uopće bitno. Otok traje u
nekom svom prostor-vremenu, i kad god dođem, potpuno me preuzima. Tako
prirodno, jer sam dio njega.

- 05:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages