Pregled posta

Ljetne šetnje

Ljeto u Lijepoj Njihovoj je uvijek doživljaj. Ovaj puta sam uspio pogodit u
sridu, i bit na Otoku u danima kad je Kifla i opet izgubila nevinost: ušli
su joj oni iz EU i službeno. Dugo je trajala samostalno, čitavih 22 godine,
taman najbolji komad... Da vam odma otkrijem: nije bilo slavlja. U mom malom
selu ni ovca ni prdnila na ulazak svoje države u Asocijaciju Barosso &
Friends, a i bolje joj je, da ju ne proglase janjetom i ne nabodu na...ražanj.

Ili da ju, ne do blog, Slavko proglasi neplatišom i ne bude "Mirko, pazi,
nisi izdo račun!" i neizostavno "Hvala ti Slavko, spasio si mi dućan!" Na tu
temu sam ove godine naučio kako se NE plaća porez. Od konobara do
prodavačice bureka na tržnici u Zadru, svi su vješto uvježbali svoju ulogu u
balkanskom igrokazu koji Lijepa Njihova stalno revno upriličuje. Prava škola
crne ekonomije, mogli bi na tome zarađivati velike novce...

Ali, ostavimo se jeftinog žurnalizma i okrenimo se pravim vrijednostima.

Kreneš iz Taipeija brzovlakom:

sjedneš u zrakoplov sumnjive kompanije (jer štediš na karti, ne jer voliš
rizik)

Nakon preleta Evroazije (uz neplanirano sletanje u Guangzhou, 6 sati kasniji
let iz Chengdu i 440 eur siromašniji jer sam, naravno, popušio vezu na Ryan
Air,i onda morao kupiti last minute za dalje...) i vrlo kratkog posjeta Varšavi (dalekoj i
samoj) koja i dalje dodaje zanimljive linije u svoju skyline,

uletio sam u Zračnu luku Zadar, koja je postala nagužvanija od Zagrebačkog
aerodroma. Bar ljeti. Presjedanje u Antonio Tours bus i piči na Otok.
Ča je lipo navigat...jedino što malce potraje dok ja preletim tih oko
13000 km da dođem doma. Ali i tako sam u prednosti pred Markom Polom...

Selo moje malo:

Ulaz u selo obrasta u pozdravne ploče: ova je sa južne strane

a ova s drugog kraja sela:

Dakle, doša Astro doma, i nakon par uri čišćenja po kući i rezanja raslinja oko
kuće, sve je kako treba biti:

Neka inkarnacija Fele, ako ne i ona sama, strpljivo čeka:

Šetnja poznatom putanjom s pogledom:

i konačno, Plaža:

Sve ostale plaže, pa makar bile i na tropskim otocima, s kilometrima
zlatnog pijeska, su ništa, nula, ništica, zero.

Velebit, Paška Vrata... di ćeš lipjeg pogleda?

Smiraj prvoga dana:

Naravno, uslijedila je niska bisera idućih dana, plaže, šetnje, kupanje,
ljudi...
Selo se obijelilo, gotovo Grčki ugođaj:

Procvalo što treba cvasti:

Ulice uvijek iste, a uvijek drugačije

Krovovi i cesta na Mandre:

Ove godine je kraj lipnja bio mnogo zeleniji nego obično, ne sjećam se ovako
zelenih staza i pašnjaka tako kasno prema ljetu:

Ovce se pasu u visokoj travi:

Ali nije voda sve što treba, triba je i delat, ili vinograd ovako izgleda:

Paški težak mora teško radit, jer zemlje je malo, a kamen ispod nje je veli.
Ni lako preživit na tako tankom sloju zemlje...ma koje zemlje, ovdje trava
raste iz kamena:

Jedan od zalazaka naše zvijezde:

Gradac...naša Akropola, Ne sumnjam da će jednom neki lokalni Nemirni Neverin
otkriti i objasniti u detalje tko je i zašto, i kada, to gradio. Zagonetka
za naše potomke:

Astro je došao na plažu:

Na kraju sam dobio glavnu nagradu:

Usprkos zelenilu, ili baš zbog njega, rukoli ni traga-jedva sam nakupio par
šaka za koji put si zguštat:

Divlje životinje vrebaju:

Divlji Zapad, nema što:

Rekoh, ima vode. Blato, ornitološki rezervat, se skoro prelilo prema moru:

Klasični pogledi:

Svetovid zove:

Dakle, treba ga poslušati i posjetiti ga:

Da neće Pažani reć da ih zanemarujem:

Pogled nadesno:

Master sa blaže strane:

Ipak daje do znanja da je divlji, kameni:

Povratak prema selu, kako je lijepo prošetati poljskim putem:

I opet glavna nagrada:

Klima se mijenja, stvarno...bilo je čudno iskusiti buru jesenskog tipa prije
ljeta. Natmurilo se:

Idući dan more je bilo drugačije, divlja plaža još divljija:

Pogled prema Vratima promijenjen vremenom:

Ali zalazak sunca je klasika:

Još malo cesta, one su na Pagu ljepota sama po sebi, mogu ih naslikavati
puno i još više:

Kao i zalaske sunca, evo jednog klasičnog:

Ali ima i neklasičnih: ovdje se sunce otišlo okupati prije zalaska, a
svjetlo je ostavilo na nebu...

Ono što je najbolje kod ljeta na Otoku je da se sva spajaju u jednu nisku
bisera, i ono što se događa između njih, nije uopće bitno. Otok traje u
nekom svom prostor-vremenu, i kad god dođem, potpuno me preuzima. Tako
prirodno, jer sam dio njega.

Post je objavljen 17.08.2013. u 05:54 sati.