22.01.2020., srijeda
Muzika neka davno prošla: osnivanje Zelene akcije 1990.
Prolazi vrijeme, donosi mjene. U priče i sjene polako nas pretvara.*
Krajem 1989. pokrenuo sam inicijativu za osnivanje udruge Zelena akcija. Povodom desetogodišnjice, pozvali su me da zapišem sjećanja o tome za prigodnu brošuru. Napisao sam tekst Osnivanje Zelene akcije i djelovanje do sredine 1991., od kojeg je bio objavljen mali dio.
Povodom dvadesete godišnjice, snimljen je film 20 Years of Zelena akcija / Friends of the Earth Croatia (1/2), za koji me nisu pozvali da sudjelujem u snimanju niti me spominju, ali su me bar pozvali na svečanost.
Sad se obilježava trideseta godišnjica, konferencijom 30 godina aktivizma, otpora i promjena. U Zelenoj akciji danas više nema gotovo nikoga tko me se sjeća ili mu/joj je bar poznato moje ime.
Ne kažem da su samo drugi za to krivi. Imao sam mnogo mana i greški, a od 2012. povukao sam se od svakog aktivizma.
Većina ljudi ne vole da ih dave s prošlošću. Po svoj prilici većina današnjih mladih aktivista mene više ne bi razumjeli, kao što i ja kao teenager i mlađi punoljetnik 1970-ih nisam razumijevao stare partizane kad su nam pričali o svojoj borbi koja se dogodila davno, davno - prije 30-ak godina.
Iz mog teksta iz 2000.:
»Tako je već u srijedu, 22. studenog [1989.] održan prvi sastanak Inicijativnog odbora. Sastanak je održan pod čudnim i romantičnim uvjetima. Bio je naime sazvan u prostorijama Sveučilišne konferencije SSO [Saveza socijalističke omladine] na Trgu žrtava fašizma, za koji se nadam da će mu vratiti tadašnje ime (trenutno Trg hrvatskih velikana). Kada sam se pojavio malo prije dogovoreno termina rečeno mi je da se njihova politika promijenila i da nam više neće odobravati korištenje njihovih prostorija. Ljudi su se međutim okupili i sastanak je održan u obližnjoj gostionici "Plava laguna" u ulici Božidara Adžije, danas ulica kneza Mislava.«
Na slici: s nekog okupljanja u Zelenoj akciji, 1997..
Moj rad, objavljen 2014. u časopisu "Ekonomska i ekohistorija": Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.)
»Zelena akcija Zagreb (ZAZ) i Savez zelenih Hrvatske (SZH) bit će među prvim autonomnim ("alternativnim", kako se tada govorilo) organizacijama registriranim u veljači 1990., prema zakonskim promjenama koje su omogućile slobodu udruživanja, zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom, Hrvatskim liberalno-demokratskim savezom idr.. Dok je Savez ostao slabo aktivan (vidi odjeljak 2.4.), od 1992. naglo raste aktivnost i utjecaj ZAZ. Okupivši aktivnu jezgru stručnih i iskusnih ljudi, te stičući "u hodu" nova znanja i vještine, počevši ostvarivati za ono doba visoke prihode, ZAZ je postala ključna institucija u preživljavanju i oživljavanju ekološkoga pokreta. (…) Do toga nije došlo lako. ZAZ je prošla kroz nekoliko kriza, koje su mogle dovesti i do raspada.« (str. 49)
Okolnosti su godinama bile gerilske.
»U poslovnoj zgradi u Radničkoj cesti 22, u prvo vrijeme tajnik ZAZ koristio je samo jedan stol, dvije police i telefon (pozivi van kuće nisu išli izravno, nego preko centrale), a zatim je za besplatnu upotrebu dobivena jedna mala prostorija. (…)
Važno je bilo i to što su članovi ZAZ već od 1992. počeli redovno koristiti elektronsku poštu i računalne mreže, koje se tada grade u svijetu, povezivanjem lokalnih BBS-ova. Tadašnja europska mreža GreenNet bitno je unaprijedila međunarodne kontakte, započete od osnivanja, ali i kontakte unutar Hrvatske s drugim akterima tzv. "civilne scene" (mreža ZaMir).« (str. 50)
Kako da to shvate današnji klinci, odrasli uz Internet i smartphone?
Na slici: S prosvjeda protiv projekta Družba Adria, 2004.. U tih sedam godina sam naglo posijedio.
Događali su se politički sukobi i raskoli unutar ekološkog pokreta, o čemu detaljnije pišem u spomenutom radu. Kad je došlo do promjene političkog režima u svibnju 1990., brzo se pojavio »oprez i prevladavajući konzervativizam većine u SZH, [Savezu zelenih Hrvatske] koji su u promijenjenim političkim okolnostima bili nepovjerljivi prema ZAZ, zbog povezanosti s "alternativnim" svjetonazorom, koji je ponovo bio pod sumnjom kao i u prethodnom sustavu, sada sa stajališta dominantne nacionalističke, "državotvorne" ideologije.« (str. 52)
O ranijoj povijesti, moj rad objavljen 1992.: Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971-1991
Samo mali dio prošlosti postaje povijest. Ostalo tone u zaborav. Prije desetak godina često sam polemizirao s osobama koje su bile uvjerene da je globalno zagrijavanje izmislio Al Gore. A sada se javljaju oni kojima se čini da je to izmislila Greta Thumberg. Pa me zovu njenim sljedbenikom, iako bih joj mogao biti djed.
Bio sam aktivist, pa sam bio priča, pa sam postao sjena.
* (Nisam siguran odakle je ovaj citat, koji mi je ostao u sjećanju valjda od djetinjstva. Možda nešto od Branka Ćopića ili od Vesne Parun, njene serije za djecu "Mačak Džingiskan i Miki Trasi".)
|
- 10:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
13.01.2020., ponedjeljak
Vrlo brz rast elektrana na obnovljive izvore u Indiji: 150 GW instalirano i u razvoju
Govoreći o akcijama za smanjivanje globalnog zagrijavanja, nerijetko se srećem s tezom da je besmislica tražiti od zemalja Europske unije da smanjuju emisije stakleničkih plinova kad se navodno Indijci i Kinezi smiju i sprdaju kako smo glupi, pa im ne pada napamet nešto raditi na razvoju obnovljivih idr..
Također ljudi često ne razumiju pojam "tender" (ili slično "aukcija"). To je tržišni mehanizam i koliko god se neki ljutili, tenderi za obnovljive se raspisuju zato, jer su ti izvori jeftini, pa subvencije nisu potrebne.
Instalirani kapaciteti elektrana na obnovljive izvore u Indiji, ne računajući velike hidroelektrane (vjetar, sunce, vjetar-sunce hibridi, biomasa i male HE), u prosincu 2019. dosegli su 84,4 GW (GW = gigawat, tisuću megavata). Uz to je u gradnji 36,7 GW, a u tijeku su tenderi za 29,6 GW, od toga 25,8 za solarne i 2,2 za vjetar.
Ukupno instalirano i u razvoju preko 150 GW, od toga 83 GW sunce, 49 vjetar, 10 biomasa.
Indijska vlada je prije nekoliko godina, kao Intended nationally determined contribution (INDC) prema odlukama Konferencije UN o klimi u Varšavi 2013. te Pariškog dogovora, postavila cilj 175 GW kapaciteta obnovljivih (ponavljam, bez velikih HE) do 2022..
Potrošnja električne energije po stanovniku u Indiji još je daleko manja od one u Kini i zemljama OECD-a, tako da joj nije nametnut cilj da potrošnju energije i emisiju ugljičnog dioskida smanjuje u apsolutnom iznosu. Ali je prihvatila cilj da smanji odnos emisija CO2 prema BDP-u za 33-35% u odnosu na 2005. (tj. emisije trebaju drasti znatno sporije od BDP-a).
India's renewable power capacity exceeds 84 GW (Enerdata.net, 13.1.2020.)
Gotovo sav ovaj razvoj dogodio se u posljednjih 5-6 godina, otkad je predsjednik vlade Narendra Modi. U fiskalnim godinama 2014.-2018. uloženo je ukupno 42 milijardi USD. Instalirani solarni kapaciteti porasli su osmerostruko.
Solar power in India (članak na Wikipediji, dobro ažuriran)
Indian Renewable Energy Industry Report (listopad 2019.)
Indija svaka dva dana instalira novih kapaciteta solarnih (fotonaponskih) elektrana koliko je ukupno dosad instalirano u Hrvatskoj (svaki sat instalira se 1 MW).
U gradnji je najveći solarni park na svijetu Pavagada solar park (ili Shakti Sthala), s projektiranim kapacitetom 2000 MW, investirano 2,55 milijardi USD, u pustinjskom predjelu.
Federalna vlada je u lipnju 2018. postavila još ambiciozniji cilj od 225 GW obnovljivih do 2022., uz investicije od 80 milijardi USD 2018.-2022..
Očekuje se da će do 2040. 49% ukupne potrošnje električne energije biti okriveno iz obnovljivih izvora, uz korištenje učinkovitijih baterija za pohranu električne energije i dalji pad cijena solarne energije za 66% u odnosu na današnje. Korištenje obnovljivih umjesto ugljena donijet će uštedu od 8,43 milijarde USD godišnje.
U studenome 2019., ministar energetike je na sastanku ministara energetike zemalja BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) najavio da će cilj za 2030. od 40% obnovljivih u instaliranim kapacitetima obnovljivih 2030. g. biti premašen, te će iznositi 55%, te da će i cilj od 200 GW instaliranih za 2022. biti premašen.
U tom procesu, energetska situacija Indije se bitno promijenila. Od deficita energije sad ima višak i izvozi u susjedne zemlje.
Renewables to account for 55% of energy mix by 2030: Minister
Da budemo korektni, postoje i sumnje hoće li se ambiciozne najave ostvariti. Why India may not achieve its 2022 clean energy target (članak u "Times of India", 3. studenoga 2019.)
|
- 13:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.01.2020., petak
Nuklearna energija spašava klimu? Zasad ne - vidjet ćemo oko 2030.
Kako stoje stvari s nuklearnom energijom u odnosu na klimatske promjene, odnosno emisije ugljičnoga dioksida? Svjetski mediji svakodnevno objavljuju nešto na tu temu. Jedan podulji tekst ovih dana u Der Spiegel: Can Nuclear Power Offer a Way Out of the Climate Crisis? (citiram englesko izdanje).
Na slici: jedno od idejnih rješenja malog, modularnog nuklearnog reaktora (SMR) četvrte generacije, snage 25 MWe (70 MWt). Izvor: Gen4 Power Module (Hyperion Power Generator): A New Paradigm for Power Generation
Climate activist Greta Thunberg herself even broke the nuclear taboo recently. "According to the IPCC (the Intergovernmental Panel on Climate Change), it can be a small part of a very big new carbon free energy solution," she posted on Facebook in March. After protests by her supporters, the 16-year-old Swede corrected herself and added that she is personally against nuclear power.
Thunberg's post and the response to it are emblematic of the dilemma facing nuclear energy. The IPCC, the International Energy Agency, the Sustainable Development Solutions Network of the United Nations, experts from the Massachusetts Institute of Technology (MIT) and even the critical Union of Concerned Scientists in the U.S. all consider nuclear power to be an important means for limiting global warming to 1.5degrees Celsius.
But public mistrust of the technology remains high, at least in Germany, where the government moved to phase out atomic energy following the 2011 nuclear catastrophe in Fukushima, Japan. Critics argue that nuclear reactors are too expensive and too complex, too inflexible for modern power grids and, above all, far too dangerous
Evo što je točno Greta rekla, u jednom duljem, vrlo zanimljivom tekstu objavljenom na facebooku:
Personally I am against nuclear power, but according to the IPCC [the United Nations Inter-governmental Panel on Climate Change], it can be a small part of a very big new carbon free energy solution, especially in countries and areas that lack the possibility of a full scale renewable energy supply - even though it's extremely dangerous, expensive and time consuming. But let’s leave that debate until we start looking at the full picture.
Spiegel naravno ističe Njemačku, ali odluke o istupu iz nuklearne energije donijeli su i Belgija, Švicarska, faktički i Švedska i Španjolska, van Europe Tajvan, drastično je njihov broj reducirao Japan, a znatno će smanjiti broj reaktora čak i Francuska. U Sjedinjenim Američkim državama, iako nema snažnog antinuklearno pokreta i postoje federalni poticaji za nuklearne isto kao i za obnovljive, broj operativnih reaktora od početka ovog desetljeća smanjen sa 104 na 96 (podaci World Nuclear Association.
Reaktori ove (treće) generacije još se grade u Kini, Indiji, u Rusiji i drugim zemljama koje novima zamjenjuju stare reaktore, a također se, neobično, grade ili planira gradnja u nekim od najsiromašnijih zemalja svijeta, kao Bangladeš, Kongo, Kambodža.
U visokorazvijenim zemljama Europe (zemlje EU1995, to su članice EU iz 1995, + EFTA - Švicarska, Island i Norveška) u gradnji su samo tri reaktora: u Finskoj, Francuskoj i UK. Za sva tri je prekoračenje roka završetka skoro za desetljeće i troškova trostruko, pa se u Finskoj vodi sudski spor (za širu informaciju: Construction Arbitrations in the Nuclear Sector). Puno više ih je već isključeno ili će biti isključeno slijedećih godina.
Ono što ovdje treba imati u vidu je razlika između današnjih reaktora (3. generacija) i next-generation nuclear reactors that are small, reputedly safe and suitable to modern power grids (…) At least 40 companies and research institutes are currently working on small, modular reactors or visionary nuclear power plants that they say will be what conventional power plants never could be: clean, economical and safe.
Reaktori u fazi istraživanja i razvoja, o kojima govore Gates i ostali, su "četvrta generacija". Ima više tipova takvih reaktora koji se razvijaju. Google za "fourth generation nuclear reactors" daje članak na Wikipediji i puno drugih tekstova. Članak na sajtu World Nuclear Association nudi možda najbolju sredinu između stručnosti i pouzdanosti s jedne strane, te razumljivosti za laike (iako se određeno pred-znanje ipak pretpostavlja) s druge strane. Riječ je o više tipova reaktora koji su u razvoju (jedan tip koristi torij, o kojem se često priča).
Još nijedan od tih projekata nije doveden do faze demonstracijskog postrojenja (bar koliko znam; vidi dolje video). To će se dogoditi možda tijekom druge polovice slijedećeg desetljeća. U slijedećih deset godina dakle Greta je sigurno u pravu, a za dalje nismo sigurni. Tko doživi, vidjet će.
Trenutno nuklearna energija nije opcija za spasavanje globalne klime (u Hrvatskoj se svakako ne može graditi nuklarna elektrana, tako da tu nemamo što pričati). Sada se intenzivno razvijaju obnovljivi, razvijaju baterije, dograđuju električne mreže prijenosa i distribucije i razvijaju metode upravljanja mrežom.
Tako dolazi do bitne promjene u dizajnu mreže, čemu će se nove elektrane trebati prilagoditi (Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže). Ono što se isticalo kao prednost nuklearnih reaktora (2. i 3. generacije), da su veliki i pouzdani izvori, postaje mana (pouzdanost im je naime vezana s nefleksibilnošću).
Meni će biti drago ako za 10 godina budemo imali nešto sigurno, pouzdano, fleksibilno i ekonomično. Prirodno sam sumnjičav, s obzirom na dosadašnja iskustva s nuklearnom energijom.
A onda, nakon 2030, tko zna, možda se pojave i prototipovi fuzijskog reaktora. Tu sam isto skeptičan, jer za fuzijske elektrane se posljednjih posla stoljeća priča "evo samo što nisu" (Why Nuclear Fusion Is Always 30 Years Away).
Današnji reaktori padaju na sigurnosti, problemu nuklearnog otpada i ekonomičnosti. Iz teksta u Spiegelu: »Currently, a kilowatt hour of nuclear power costs more than 10 cents to produce in Germany, whereas electricity from onshore wind turbines and gas- or coal-fired plants costs only four to eight cents.«
Video "World's first Generation IV nuclear power plant" (u Kini):
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=JRCIwSV7NMk&w=560&h=315]
Ono što me zbunjuje: nalazim na netu niz tekstova, od 2011., o gradnji tog tog demonstracijsko projekta u Rongchengu u kojima se najavljuje početak rada 2017. ili 2018., ali ne nalazim sigurnu potvrdu da radi. Na sajtu najkopetentnije organizacije, Wordl Nuclear Association, u članku o nuklearnoj energiji o Kini, iako je updatiran u prosincu 2019, stoji: »In April 2017 the graphite moderator elements were loaded. Commercial operation was expected in 2018.«.
|
- 23:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|