JUTLAND

slike bujnog vrta oko upravo useljene kuće moje unuke na poluotoku Jutland /Danska/

ČIPIRANJE LJUDI I ELON MUSK

Čipiramo kućne ljubimce i domaće životinje.
Hoćemo li čipirati i ljude?

Prateći teorije zavjera, nije nemoguće.
Teoretičari zavjera upozoravaju na mogućnost praćenja i kontrole čipiranih na daljinsko upravljanje, manipulaciju ljudima, nadzor ljudskog uma, kontrole rađanja i pretvaranja ljudi u marionete.

Ipak,što se tiče praćenja i kontrole čipiranih, dovoljno smo praćeni našim mobitelima, a Google zna o nama više od nas samih.

Generalno, ljudi ne žele čipiranje.

Prema teoretičarima zavjere, oni koji rade na programu čipiranja populacije su agresivni i imaju jaku propagandnu strategiju.
Kao argument navode da se čipiraju ljudi modernih shvaćanja.
Navode se prednosti otvaranja kuće i automobila samo pokretom ruke.
Plaćanja se provode, također, samo pokretom ruke, pa se tako izbjegavaju krađe. ako vam se izgubi dijete, čip je tu.




Sve to nije daleka budućnost.
Čipiranje se već provodi i u praksi.
Za E150 možete se čipirati u Švedskoj kod Biohaxa, koji je čipirao već oko 3.000 ljudi i sada čekaju odobrenje za čipiranje u Italiji.
Čip se postavlja na šaku, između palca i kažiprsta.




Čipiranje nije izbjegao ni Elon Musk.
Elon Musk spada među najbogatije ljude na svijetu.
Mislim, da je momentalno prvi na listi, jer je Francuzu Arnaultu, iz svijeta
luksuznih artikala, kao Dior, Louis Vuitton i ostalo, pala vrijednost
dionica.
Mnogi ga ne vole jer je ekscentričan.
Ja mu se divim jer je inovator, vizionar nepresušnih ideja.
Osnivač i suosnivač niza kompanija kao SpaceX, Tesla, PayPal, Open AI, Neuralink, Twitter itd.
Kompanije su medijski eksponirane i nisu nepoznate
Ponoviti ću, Musk je vizionar, koji namjerava kolonizirati i Mars.
U svojim aktivnostima imao je i promašaja uz gubitak znatnih financijskih sredstava.
Ali, bez gubitaka, u velikom businessu su samo oni koji ništa ne rade.

Od niza njegovih kompanija, osvrnuti ću se samo na Neralink.
Kompanija je osnovana 2016 god. sa nizom znanstvenika, koji su fokusirani na liječenje neuroloških oboljenja ugradnjom čipova sa tisućama elektroda u mozak.
Da, zvuči morbidno, ali to je nada onima koji nemaju nikakvog drugog izlaza, a s čipom postoji mogućnost povratka mobilnosti, govora i ostalog.
Naučna fantastika? Možda.
Međutim , rigorozna američka Agencija za hranu i lijekove FDA, odobrila je testiranje ugradnje čipova u mozak ,na ljudima.
Do sada je testiranje bilo na svinjici Gertrudi, koja živi s ugrađenim čipom i na majmunima.
Senzibilitet Muska prema ovom projektu, možemo objasniti činjenicom da i sam boluje od izvjesnog oblika autizma.

/fotografije skinute s interneta/

IDEMO VAN U RESTORAN

Zagreb, maltene, milijunski grad, pun je restorana u kojima se servira dobra domaća hrana , pa sve do restorana u kojima se može naći vrlo egzotična hrana sa svih kontinenata.
Očito volimo izlaziti, pa su restorani gotovo uvijek puni.

Ipak, naša tradicija ima kult domače i kod kuće kuhane hrane.

Sjećam se nekih stranih filmova, u kojima se likovi filma hrane u obližnjem restoranu, a prva jutarnja kave, uz doručak, ispija u susjednom kafiću.
Mi to, uglavnom, upražnjavamo kod kuće, ne samo zbog tradicije, nego i zbog naših novčanika.

Kuhanje je za mene umjetnost. Zahtjeva inventivnost, a unatoč rutini, uvijek s interesom očekujem finalni rezultat i sljubljivanje okusa.
Volim kuhati, ali sam prekinula raditi ručak. Dobivamo ga dostavom.
Povremeno radim kolač. Jučer napravila “Pavlovu”
Mislim da je dobro ispala.Evo fotke.




U kuhanju sam pristaša klasike.
Kako kod kuće, tako i u restoranu volim na tanjuru jelo koje sam zamislila ili naručila.
Nisam pristaša niza slijedova na sredini ogromnog tanjura, što je odlika visoke kuhinje/fine dining/. Meni je to naporno.

S visokom kuhinjom, srela sam se prije puno godina u Beču.
Bio je to argentinski restoran.
Po naruđbi, prvo jelo koje smo dobili, na ogromnom tanjuru, bilo je veličine male pljeskavice.
Od straha da ćemo ostati gladni pojeli smo puno kruha, ne znajući da nas čeka još 10 sljedova. “Patuljci pojma nemaju”/HRT 1994/





I kod izbora restorana volim jednostavnost, naravno, uz dobru hranu.
Ne trebaju mi Michelinove zvjezdice.
Kad si na putu, treba samo obratiti pažnju na broj parkiranih kamiona.
Šoferi kamiona najbolje znaju gdje se dobro jede.

A Michelinove zvjezdice?
Još 1900 god. braća Michelin izdala su vodič, koji bi pojednostavio putovanja.
Vodič je dao preporuke za hotele, restorane, popravak guma i ostale upute. za sigurno putovanje.
Akcenat je stavljen na restorane .
Odabrani su inspektori koji na isti način i danas ocjenjuju restorane.
Inspektori dolaze inkognito i naručuju i plaćaju hranu kao bilo koji drugi
posjetilac. Informacije o posjetama ne smiju dijeliti ni s vlastitom obitelji.
Za davanje ocjene, nije dovoljna samo jedna posjeta.
Ocjenjuje se kvaliteta hrane, namirnica, okusi i način kuhanja, iako se ocjenjuje samo restoran, a ne kuhar.

Restorani mogu dobiti od jedne do tri zvjezdice.

Jedna zvjezdica je za odličan restoran na koji naiđemo.
Dvije zvjezdice za restoran za koji se isplati skrenuti s puta.
Tri zvjezdice za restoran za koji vrijedi posebno putovati.

Ocjenjivanje je strogo, i u svijetu ima samo 2657 restorana sa zvjezdicama.
Hrvatska ima 10 restorana, od kojih je u Zagrebu jedan.

Oznake: gastro

VOLITE LI VINO ?

Moja obitelj nije konzument alkohola.
U našem domaćinstvu, jedan je apstinent, a ja ću uz bogat blagdanski stol, popiti simboličnu količinu vina.

Nisam neki posebni poznavaoc ovog dragocjenog napitka, a volim samo crna vina.
I inače, kažu, da žene preferiraju crna vina, iako to nije pravilo.
Najbolja su mi vina, Plavac Mali, Postup, Dingač i Zinfandel.

Prvi Zinfandel probala sam u Kaliforniji. Bila sam na poslovnom putu.
s grupom naših privrednika.
Na takvim putovanjima, domaćin koristi priliku za susret sa uspješnim
zemljacima,
Nas su odveli na degustaciju vina u vinariju “Grgich Hills”
Uz obavezni sir, degustirali smo Chardonnay, Violetu /nazvanu po imenu kćerke gosp.Grgich/ i Zinfandel.

Vinar, gosp.Grgić, naše je gore list, rođen u dolini Neretve, zagrebački student, koji je neposredno pred magisterijem, odlučio 1958 otputovati u svijet.
Bio je stručan i pronalazio je svoje mjesto na tržištu rada, i na kraju uspio postati suvlasnikom renomirane vinarije “Grgich Hills”
Vinarija je 1976 god. na slijepoj degustaciji u Parizu, odnijela prvu nagradu, ispred Francuske, za svoj Chardonnay, koji se je pio u Bijeloj Kući, za vrijeme Baraca Obame, a bio je i serviran britanskoj kraljici Elizabeti II.
Zinfandel gosp. Grgićl proglašen je najboljim na svijetu.




Zinfandel se je pojavio polovicom 19 st u Kaliforniji, gdje je uskoro postao najraširenije kalifornijsko vino.
Međutim, cijelo vrijeme je visilo u zraku pitanje podrijetla loze.
Pretpostavljalo se je da loza dolazi iz Francuske ili Italije, a kad je to opovrgnuto, ostala je samo američka loza nepoznatog podrijetla.
Ali, naši vinari iz Dalmacije uočili su sličnost Zinfandela i Plavca Malog, pa je prvobitna pretpostavka bila da je Zinfandel Plavac Mali, a da je sadnice donio jedan opat iz Klosterneuburga u Austriji.
U Klosterneuburgu je bila kolekcija sadnica loze iz cijele Austro Ugarske.
Vrlo ozbiljna studija podrijetla loze se je nastavila i uz suradnju Univerziteta Zagreb, DNA pretragama dokazano je 2001 god da Plavac Mali nije taj, nego je Kaštelanski Crljenak otac, a Tribigrad djed Zinfandela.

Eto, najpoznatije kalifornijsko vino dolazi iz Hrvatske, i osvaja svijet. Misterij je riješen.

Loza vrlo stara. Vino su pili Hanibal Lucić, Marko Marulić, Petar Hektorović.
Ne sumnjam, da će se sada loza obnoviti, ima je na Pelješcu, Hvaru, Braču, Omišu, Konavlima.

Gosp. Grgić, vratio se je u Hrvatsku 1990 god. Kalifornijsku vinariju vode djeca. 1995 otvorio je vinariju na Pelješcu. “Grgić Vina”, koja proizvodi Pošip i Plavac Mali.
gosp. Mike Grgić, 1.4. 2023 imao je 100 god.
Srdačne čestitke

Oznake: vino

ŠLJIVOVICA I CALVADOS

ŠLJIVOVICA I CALVADOS

Moj je suprug naslijedio velik i lijep posjed.
Zbog puno razloga, opcija prodaje nije dolazila u obzir.
Sve je bilo lijepo, ali održavanje posjeda zahtijevalo je puno rada .
Nije baš bilo interesa obitelji da slobodne vikende, a nakon napornog tjedna, provede u agrarnim aktivnostima, pa je gotovo sav teret pao na novog posjednika.

Na posjedu je, uz ostalo bilo, i nekoliko desetina stabala šljiva, a još više jabuka.
Trebalo je nastaviti tradiciju pečenja rakije od šljiva, a i od ostalog voća.
Da bi se mogla peći rakija, trebalo je prvo pokupiti šljive i donijeti ih u podrum na ukomljavanje.
Ukomljena šljiva, nosila se je u posebnu prostoriju, gdje se je na plamenu od drva, pekla u bakrenom kotlu i destilirala.
Šljive su trebale biti čiste, brane u jesen i sa odgovarajućim procentom šećera. Šljive su bile su bistrice. Bistrice su stara sorta.koja daje finu aromu napitku.
Gotova rakija spremala se je u hrastove bačve na dozrijevanje
Jačina pića kretala se je od od 25% - 55%.
Iako je suprug samouk, rakija je bila tražena

Piće se , naravno, zove šljivovica.
Šljivovica nije isključivo hrvatski proizvod. Ona se peče od Njemačke, Austrije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i u svim ostalim susjednim državama.
Šljivovica se pije kao aperitiv, ali se u narodu koristi i kod zubobolje, prehlade i želučanih problema.
Industrijsku proizvodnju pokrenuli su industrijalci Pokorny i Arko, a nastavio Badel. Šljivovica je, bila i još je, veliki izvozni artikl.

Uz prodaju jabuka , pravio se je, u posebnim drvenim prešama, sok od jabuka.
Sok se je pio sladak, a ono što se nije popilo, skladištilo se također u hrastove bačve. U bačvama, sok je dobio odgovarajući procent alkohola, pa se je pilo jabučno vino ili se je ponovno peklo i destiliralo u jabučnu rakiju.
Sličan postupak dobivanja jabučne rakije dolazi iz Francuske
Iako se rakija od jabuka radi od davnina, postupak je doveden do savršenstva 60 tih god prošlog stoljeća u Normandiji.
Rakija se zove calvados.
Ima visok procent alkohola.
Pije se kao aperitiv, a koristi se i u koktelima, čak i s kavom.





Calvados nikad ne bi bio tako popularan bez njemačkog pisca Erich Maria Remarquea , koji se je smatrao dijelom izgubljene generacije, bez države, Pisao je antiratne romane, opisivao WW1, napisao bezbroj romana Neki su ekranizirani, kao TRI RATNA DRUGA, SLAVOLUK POBJEDE /ARCH OF TRIUMPH/
Čitali smo ga u jednom dahu.

Gotovo u svim romanima,glavni likovi piju calvados.

U Slavoluku Pobjede ima citat.

Tekst po sjećanju.

“U tamnoj noći, u bistrou, ona i ja sjedamo za stol na kojem su bijele krizanteme, boca calvadosa i sjena ljubavi”

Prošle su godine. Rakija se više ne peče.Bakreni kotao je ukraden.
Drveće stari kao i ljudi. Ne daju više puno ploda. Potpomažu suše i mraz.
Raste trava.
Susjedovi konji pasu.

Ali moj neuništivi suprug planira nabaviti novi kotao i nastaviti.
To je njegovo “životno veselje”

Gornji post posvećen je mom dragom suprugu za njegov 92 rođendan.

/fotografije su s internet/

Oznake: šljivovica i calvados

NAJBOLJE KUHINJE SVIJETA

Najboljim kuhinjama svijeta smatraju se kuhinje Italije, Francuske, Grčke, Kine, Indije, Tajlanda, Mexica i dalje redom.

Bilo bi pre opširno pisati o svim tim gastronomijama.

Odabrati ću samo jednu. Indiju.

I to je ambiciozno jer se radi o zemlji, koja je u prosincu 2022 god. postala najmnogoljudnija zemlja svijeta sa 1,423 milijardi stanovnika.

Broj regionalnih kuhinja Indije teško je i zamisliti, pogotovo ako Indiju usporedimo Hrvatskom, koja iako mala , ima čak nekoliko regionalnih kuhinja.

Regionalne kuhinje Indije se razlikuju, ovisno o klimi, etničkim skupinama, kulturi, vjeri i utjecajima.

Ne treba zaboraviti da je Indija bila i kolonizirana, pa se može naći utjecaj Britanije, Portugala, Perzije i Muslimana.

Kuhinja je bogata začinima, žitaricama, rižom, prosom, lećom, grahom, mliječnim proizvodima , lokalnim povrćem, voćem itd.
Od začina su najpoznatiji, kurkuma, papar, čili, klinčić, korijander, cimet i drugi.

Koriste razne vrste mesa, izuzev govedine, jer krava ima status svete životinje, a svinjetinu jedu, iako smatraju da je svinja nečista.

Od indijskih jela odabrati ću samo dva , koja koristim u mojoj kuhinji. Jela su jednostavna i svakom dostupna.

Biti će to pileći kari i čapati.

Pileći kari je sličan našem paprikašu, ali uz nešto dodatnih začina.
Radi se iz narezanih pilećih prsa koja se dinstaju na luku, uz dodatak čili papričice, mljevenog kima, drobljenog korijandera, malo paradajza iz tube i karia. Sve se to radi na ghee-u. Ghee je pročišćeni maslac, koji se može kupiti i kod nas u dućanima zdrave hrane
Ghee je Hindu mast, ali se jelo može raditi i na maslinovom ulju.
Dinsta se dok meso ne omekša, pa se onda dodaje vrhnje za kuhanje.
Začin kari dodaje se po ukusu. U Indiji takvo jelo je zlatno žute boje s puno karia i pikantno. U mojoj kuhinji, količina karia mora biti smanjena

Kari je nezaobilazni začin indijskog potkontinenta, koji se osjeća u svakoj pori.
Tako smo i mi nekad, a možda još i danas, mirisali na luk i češnjak, pa su po dolasku našeg vlaka u Njemačku govorili da je stigao Zwiebel Zug.
Kari je začin od najmanje 5 sastojaka. Kurkuma, papar, kim,korijander i piskavica, a broj sastojaka može se popeti i do 30.

Indijska hrana je izrazito ljuta. Ljutina odgovara, okusu i potrebama podneblja.
Kažu da ljutina pomaže u borbi protiv Alzheimera,







Drugo jelo koje ću spomenuti su čapati.
Čapati su najvažnija hrana potkontinenta. Siromašni pojedu čapat ili 2 uz neki umak od povrća, dok ga bogati jedu kao prilog.
Čapat je u biti kao kruh. Radi se od integralnog brašna uz dodatak soli i mlake vode. Umijesi se mekše nego za kruh i ostavi stajati 1/2 sata, nakon čega se razvalja kao za mlince i peče na teflon tavi.

U Indiji se živi i na ulici, gdje se čapati peku u glinenim loncima, obloženim vatrom, ponekad dobivenom iz sušene kravlje balege.

Hrana se često, ne samo na ulici, jede rukom.
Sa 3 prsta desne ruke, otkine se komadić čapata, s kojim se zagrabi jelo i prinosi u usta.
Dobila komentar kako više vjeruju čistoći svoje ruke,nego pribora za jelo


/fotografije su iz interneta/

Oznake: Najbolje kuhinje svijeta

GULAŠ I PAPRIKAŠ

GULAŠ I PAPRIKAŠ

Gulaš je mađarsko nacionalno jelo.

Riječ gulaš dolazi od mađarske riječi “gulyas” koja znači pastir ili čoban.
Jelo su osmislili pastiri, čuvajući stoku, još u 9 stoljeću.
Za kuhanje su koristili meso i povrće koje im je bilo pri ruci.
Tako je nastalo hranjivo i slasno jelo, koje je vremenom prešlo mađarske granice, gotovo po cijeloj Europi, a u Americi se može naći u limenkama.

A recept?
Koliko kuhara, toliko recepata.
Osnova svakog gulaša je meso. Može biti bilo koja vrsta. Luk i ostalo povrće po ukusu,
češnjak, crvena paprika, začini i dodaci.

Svaka kuhinja će imati neki posebni dodatak.
Tako bečki gulaš ima dodatak od noklica, knedla ili štruce od kruha.
Po nekima, poznati Sekelji gulaš je također nastao u Austriji.





Taj gulaš, uz uobičajeno, ima dodano i kiselo zelje i vrhnje.
Interesantno je, da je austro-ugarska vojska, za vrijeme WW1 , vojnicima i na bojišnici, kuhala gulaš u velikim kotlovima
.
Neovisno o mađarskoj priči, navodno su i Mongoli u svojim pohodima to jelo kuhali vojsci.
Još interesantnije, na pločama pisanim klinastim pismom, iz Mezopotamije, ima popis namirnica za gulaš. Meso, voda, sol, ječam, perzijski luk, mlijeko i malo poriluka. Zapis je star 4,000 god. To je babilonski gulaš.

Gulaš danas, nije fino jelo samo za puk. Otkrili su ga i konzumenti “skupog” nepca, pa se kuha i u otmjenim restoranima sa zvjezdicama Michelin.

Ja nemam Michelin zvjezdicu, ali gulaš nije loš. Kuham ga od junećeg mesa sa dodatkom luka u težini mesa, mrkve,češnjaka, malo paradajza iz tube, crvene paprike i listića lorbera.
Kuha se dugo i na nižoj temperaturi.

Ponoviti ću.
Gotovo svaki kuhar ima svoj recept, pa takvu različitost imaju i nacionalne kuhinje.
Naša domaća inačica gulaša je “Čobanac”. Slavonski čobanac.






Nisam nikada jela ni kuhala.
Znam samo da je to gulaš sa više vrsta mesa i da se kuha u kotliću na otvorenoj vatri, ali ne nužno.

Gulaš može biti tekući, pa se jede žlicom kao juha, ili gušćeg umaka, pa se onda servira s raznim prilozima, kao špecli, krumpir, riža, žganci itd.

Razlika između gulaša i paprikaša je u gustoći.
Ja radim pileći paprikaš, a riblji nisam probala.


/fotografije s interneta/

Oznake: gulaš i paprikaš