KAKO BITI SRETAN - HYGGE

KAKO BITI SRETAN - HYGGE








“Sreća je cilj u životu” /Dalaj Lama/
“ Sreća je emocionalno stanje u kojem smo zadovoljni.
Sama definicija sreće je jedan najvećih psihologijskih problema.
Uključuje slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir itd” /Wikipedia/
Pojednostavljeno, sretni smo kad pobijedimo bolest, kad se zaljubimo, vjenčamo, dobijemo dijete, posao ,stan, nabavimo prvi auto,
ulaznice za Orašara i još puno toga.
O tome, kad smo nesretni ne želim pisati, a i popis bi bio dug.

Jesam li ja sretna?
Na neki način i jesam. Živim u dobroj sredini, u očekivanju posjete ili vijesti od sina ili unuka.
Imam i hobije, kao čitanje knjiga, blogiranje, pečenje kolača, kuhanje
itd.
Ipak, imam dio dana kada sam gotovo sretna.
To su rana jutra, koja su samo za mene, kad je grad još tih, nema buke, a miris jutarnje kave je neodoljiv. Pravi hygge.

Jesu li Hrvati sretni?
I jesu i nisu. Na ljestvici od 156 zemalja, Hrvatska se nalazi na 75 mjestu, dok nam je u susjedstvu Srbija na 70 tom mjestu, pa je to pokazatelj da osjećaj sreće nije vezan isključivo na materijalna dobra.

Među najsretnije zemlje i njihove stanovnike, ubraja se Danska.
Danska ima malo sunca, dosta hladnog vremena, pa su Danci, kada ne uživaju u izletima, vezani na svoje domove.
Tu nastoje imati što veću ugodu. Njeguju međuodnose.
Nastoje imati ugodno i meko pokućstvo, pa se nakon radnog dana, fine večere uz čašu vina, u mekoj piđami podvlače pod dekicu i na mnoštvu jastuka , po mogućnosti uz pucketanje vatre iz kamina, i uz šalicu čaja, čitaju, slušaju glazbu ili gledaju TV.
Kako su malo deficitarni sa svjetlom dana, danska obitelj koristi puno svijeća kako bi uljepšala atmosferu.
Nije li to put ka sreći?
Naravno, za dobar život trebamo biti materijalno osigurani, ali u socijalnoj Danskoj, gdje je cijena rada Kn 140 po satu, to nije primarno. Vrlo su skromni i jednostavni.
Uživaju u malim stvarima, a male stvari nose veliko uživanje.
Obične stvari pretvorene su u važne

Formulu za taj stil života, nosi nam knjiga “Hygge - danski recept za sretan život” Meik Wikinga, koju je kod nas štampala Školska Knjiga 2016 god.
Meik Wiking je direktor instituta za istraživanje sreće iz Kopenhagena.
Knjiga je svjetski hit i prodana je u milijun primjeraka.
Hygge, kao riječ, potječe iz norveškog.
Nema doslovnog prijevoda, ali znači udobnost, blagostanje, zadovoljstvo i sl.




Poruka je, uvedi Hygge u život.

ARBORETUM JEDNE SAŠE U SLOVENIJI

Evo, kako izgleda jedan čudesan arboretum, jedne Saše iz Slovenije.

/fotografije Saša De/

Oznake: arboretum

BLOGIRATI ILI NE

Blogirati ili ne, pitanje je sa

Zašto pisati na blogu?
Razlozi mogu biti razni.
Hobi za one koji vole pisati, obavljanje poslovnih aktivnosti, traženje profita i dr.

Nisam uspjela doći do podatka o dobnim skupinama na blogu, ali pretpostavljam da se radi, manje više, o svim dobnim skupinama
raznih stupnjeva naobrazbe.

Teme koje se obrađuju su razne, ali, rekla bi da prevladavaju poezija,
teatar, putopisi, humor, osobne teme, politika, vjera, fotografiranje i td.
Ima blogera, koji se drže određene teme, a ima i blogera koji svaštare.
Ja sam svaštarica,pa iako sam na početku odlučila ne pisati o politici /unatoč interesa/ ipak sam napisala post o Ukrajini. Nisam mogla odoljeti. Također sam odlučila ne pisati o bolestima ,a ako mi koji puta pobjegne, ispričavam se.

Moje iskustvo o blogu, odnosi se na Blog. hr, gdje su učesnici, uglavnom anonimni. Nisam vidjela rangiranje blogera, ali se svakodnevno objavljuju “ blog dana, blog tjedna, top blogeri, izvadci iz
pojedinih postova, kao i fotografije iz postova.

Moje iskustvo govori, da učešće na blogu čini život ispunjenijim. Puno se može naučiti, jer se svi učesnici trude pisati o interesantnim
temama o svojim dnevnim i životnim iskustvima.

Izuzetno su interesantni komentari i vjerujem da se kroz njih mogu stvarati i lijepa prijateljstva.
Ipak, nešto me je iznenadilo, vidjela sam, naime, razmjenu komentara, koji su me žestinom malo podsjetili na hrvatski sabor.

Moja odluka u uključenje na blog bila je malo neobična.
Doživljavala sam pisanje bloga, kao “medij” namijenjen mlađima,
pa mi je pao na pamet protest protiv dobne diskriminacije.
Odlučila pokušati.

Iako sam na internetu od pojave PC-a , negdje iza 1980 god i kojeg sam poslovno intenzivno koristila, o internetu nemam pojma i pisanje bloga bilo je nešto drugo, zahtijevalo je dodatno znanje Nije mi bilo jednostavno
Danas mi to nije bauk, nešto sam i naučila, ali u početku mi je to bila znanstvena fantastika. Umirala sam od straha otvoriti blog, bojeći se da će moje žvrljotine završiti u eteru. A o prijenosu slika da i ne govorim.
Danas mi je pisanje na blogu terapija i po malo postajem ovisnik.


Na kraju, neovisno o temi, poklon namjernicima na blogu
Muzički video Marie Calas, velike umjetnice i nesretne žene
“Casta Diva” Bellini Norma

Oznake: blog

ALLELUJAH

ALLELUJAH






Allelujah ili Aleluja, je hebrejska riječ, koja znači hvaliti Jahve , Gospoda odnosno Boga, a koristi se u većini bogoslužja u svijetu

Allelujah je naslov pjesme Leonarda Cohena nastale 1983 god.

Leonard Cohen je kanadski kantautor, pjesnik, tekstopisac/studirao književnost/ čije su pjesme ušle u antologiju kanadske poezije, a za muziku je posthumno dobio Grammy .Umro je 2016 god

Cohen je jako dugo radio na pjesmi, a posebno na tekstu.
Mješavina molitve i seksualnosti.
Spoj r n r -a i gospela


Pjesma Allelujah, odmah po nastanku 1983 god, bila je odbijena od poznatih diskografskih kuća kao neprofitabilna i izdala ju je jedna nepoznata diskografska kuća.

Ta pjesma bezvremenske poezije uskoro je postala svjetski hit, koju
slušaju sve generacije u svim prilikama .

Popularnost joj je povećala izvedba u crtiću Shrek

Izvodili su je svjetski poznata imena kao Bob Dylan, Bono Vox i drugi.
Po mom saznanju, kod nas su je izveli Ivo Gamulin 2010 god.,
sestre Ramljak u Međugorju 2017 god. i Ivan Vidović 2018 god.

Na YouTubu ,do prije neki dan, imala je 217,734.419 posjetilaca.

Priloženi video je live snimka iz Londona, u izvedbi Leonarda Cohena, u poodmaklim godinama, promuklog glasa hrapavog od nikotina, ali zato posebnog ugođaja.


“ Dao sam sve od sebe, nije bilo mnogo
Nisam mogao osjetiti, zato sam pokušao
dodirnuti
Rekao sam istinu , nisam došao zavaravati te
I iako
je sve krenulo krivo
Stat ću pred Gospoda Pjesama
sa ničim na mom jeziku osim Aleluje

Aleluja Aleluja
Aleluja Aleluja “

Oznake: aleluja

LAMBADA

LAMBADA







“Plače onaj koji me je jednog dana natjerao na plač
Plakat će da se sjeti ljubavi
Za koju jednom nije znao brinuti
Sjećanje će biti uz njega kamo god da bude krenuo
sjećanje će biti zauvijek gdje god ja išla”


Lambada je brazilski, erotiziran ples koji je postao popularan negdje
1980 god. prošlog stoljeća, a već devedesetih, disco klubovi svijeta odzvanjali su tom naelektriziranom muzikom, koja ima poveznicu sa sambom i ostalim južnoameričkim plesovima.

Lambadu je , na neki način, učinio poznatom Francuz Lamotte, nakon posjete jednom lokalnom karnevalu u Brazilu
Dodatno ju je promovirala grupa Kaoma.

Plesati se može solo, u paru ili u grupi.

Lambada nije zaboravljena. U nekim dijelovima svijeta, kao u Japanu, još je jako je popularna, a i uči se u plesnim školama.

Moj susret s lambadom, bio je neposredno po pojavi plesa,
Bila je to jedna konferencija jugoslavenskih privrednika, koja je završila plesom.
Zaintrigirala me je muzika i iznenadilo poznavanje plesa učesnika, iz svih ondašnjih republika.

Ples nisam poznala jer sam ga očito prespavala.

Prvi dojam je bio da to nije za mene.

Nakon nekoliko dana, na televiziji sam vidjela gosp. Madeleine Albright, prvu ženu na poziciji državne tajnice u demokratskoj vladi B. Clintona, u odličnoj solo izvedbi lambade.
Promijenila stav, ali lambadu nisam nikad plesala jer zapravo, ne volim plesati.


Toliko o plesu.
Nedavno sam među objavljenim receptima, pronašla recept za lambada šnite.
Pretpostavljam da je kolač inspiriran plesom, ali nisam uspjela pronaći pisanu poveznicu.

Kolač izgleda ludo i inspirirao me da ga pokušam napraviti.
Kolač je ispao fin, ali po izgledu nije na visini.

A ja sam dala najbolje od sebe.

ps posebna hvala mojoj dragoj unuci Petri, koja se našla u Zagrebu i naučila me staviti video u blog

Oznake: ples

CICENTREGER, KAJ JE TO?

CICENTREGER, KAJ JE TO?

/fotografije skinute s interneta/


to je riječ za grudnjak, koju je često koristio gosp. Šafranek u filmu
“Tko pjeva zlo ne misli”

Film “Tko pjeva zlo ne misli” je, kažu, najgledaniji hrvatski film svih vremena, a radnja se događa u starom Zagrebu po “Dnevniku malog
Perice”, zagrebačkog pjesnika Vjekoslava Majera.
Bila je to muzička komedija , koju je snimio legendarni Krešo Golik 1970 g.

Lik gosp. Šafraneka, maestralno je odglumio Franjo Majetić, koji nas je davno napustio.

Ostali velikani naše glumišta, koji su nastupili u filmu i prerano nas napustili su, Relja Bašić, Mia Oremović i još neki, dok nam je gospođa
Mirjana Bohanec, sopranistica, glumica i diplomatkinja ,još uvijek lijepa i aktivna, sa nama.

Opis zgoda i nezgoda obitelji Šafranek preporučam pogledati svima, ako nisu.

Jezik je , naravno zagrebački živopisni purgerluk.

Prednjači gosp. Šafranek, a jedna uzrečica, koja se stalno ponavlja je
“ idemo kod Žnidaršića, bumo si spili fraklec”

Naravno da u to vrijeme nije bilo kafića, pa se je išlo u birc.
Takav je bio i birc gospona Žnidaršića, koji je bio u Zvonarničkoj ulici, ulici koja spaja Kaptol i Ribnjak.
Nudili su vino, žestice i tursku kavu.
Poznavala sam gospodina. i gospođu Žnidaršić, a sa sinom Vladekom sam se povremeno igrala.
Nema više ni Vladeka.
Bio je to moj kvart.

Inače, Zvonarnička ulica je dobila ime po ljevaonici zvona na broju 3, od 1456 god. do 1936 god.

Kako je film bio uspješnica, Vinko Brešan je 30 god. kasnije, kao nastavak snimio mini seriju pod nazivom “Dnevnik velikog Perice”
I to je bila uspješnica. Proglašena je najboljom komedijom 27. sarajevskog filmskog festivala. U seriji glumi također gđa Mirjana Bohanec. Najavljuju i nastavak.

Ja nisam gledala.

Kad smo već kod starog Zagreba, spomenuti ću od svih zaboravljenog Habeduša Katedralis, Rudolfa, pisca, publicista dramaturga i novinara koji je od 1938 god do 1945 god. imao emisije na Radio Zagrebu, o starom Zagrebu.

Sjećam se kako smo, cijela obitelj, pobožno sjedili ispred radija i slušali priče i pričice o gradu.

Televizije, naravno, nije bilo. Bila je knjiga ili radio.

Volim moj grad.l

Oznake: Zagreb

PRIČA O JEDNOJ SVRAKI

PRIČA O JEDNOJ SVRAKI

Volim televiziju.

Ima i onih koji smatraju gledanje televizije gubitkom vremena, pa radije čitaju, druže se i izlaze .

Meni je televizija prozor u svijet, primanje informacija, a i društvo.

Kad ste željni željni razgovora, ostavite upaljen prijemnik, a tamo uvijek netko priča.

Odabirem program koji me interesira.

Nikad nisam bila sportski tip, malo sam na sportskim programima. Prvenstveno volim informativne emisije, dokumentarce, dobru glazbu i
dobar film.
Što se tiče filmova dosta sam izbirljiva. Ne gledam ratne filmove. Dosta mi je ratova. Doživjela dva rata s gubicima u obitelji.
Ne znam zašto, ali ne volim ni vesterne. Uvijek netko nekog ubija.
Iz ostalih žanrova, nastojim odabrati nešto dobro, po mom ukusu.
Neku večer sam naletila na film koji me se jako dojmio, pa dio sadržaja moram s nekim podijeliti.

Film se je zvao “Priča o obitelji Bloom”

Nisam gledala od početka, pa ni ne znam čiji je, a i glumci su mi bili potpuno nepoznati.
Međutim, radnja me je zaintrigirala, jer se radi o mladoj ženi sa troje malodobne djece, koja je nesretnim slučajem povrijedila kralježnicu i ostala nepokretna, osuđena na invalidska kolica.

Priča slijedi promjene u jednoj sretnoj obitelji, te žena traži od brižnog supruga “NIKAD me ne pitaj kako sam”

A sad se kao dodatni lik pojavljuje svraka

Djeca su negdje pronašla malu pticu, koja je možda, ispala iz gnijezda i nije mogla letjeti.
Donijeli su je kući, stavili u košaru sa igračkicom, nazvali je Ping i pokušali hraniti.
Ping je odbijao hranu i nije baš imao velike šanse da preživi.
Stalno je plakao.

Hendikepirana žena u kolicima dolazi pogledati Pinga .koji je od nje odmah prihvatio hranu.
Ptičica se je oporavila, i počela letjeti. Sad se je vidjelo da je svraka.
Dolazi do velikog, neobičnog prijateljstva ptice i žene.
Svraka postaje pravi, vrlo nestašni kućni ljubimac, koji radi velike nepodopštine, ali ljubav ptice i žene je velika.
Nisam nikad vidjela da ptica nekog ljubi u usta i prati u stopu.

Jednog dana, obitelj je otišla na izlet zajedno sa Pingom, koji je narastao i postao lijepa svraka. Kod nas se kaže “Svraka ima dugi rep i pisano perje….”
Na izletu su Pinga napale dvije svrake, jer su smatrale da ugrožava njihov teritorij
Teško povrijeđeni Ping je odletio, a obitelj ostala žalosna u uvjerenju da ga je izgubila.

No, jednog dana vratila se je zdrava velika i lijepa svraka. Donijela je u kljunu grančicu sa cvijetom za svoju prijateljicu ,koji joj je ostavila na jastuku.

Nakon toga žena je suprugu rekla “SAD me smiješ pitati kako sam, jer sam bolje”

Mislim da je na kraju filma pisalo da je snimljen po istinitom događaju, ali nisam sigurna.

Bila su sitna slova. Trebam nove naočale.


PS
Svraka je vrlo lijepa ptica, naraste oko 46 cm
Iz porodice je vrana .Živi po cijeloj Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi
Smatra se najinteligentnijom pticom
Kažu da ima osjećaje, pa ako joj učinite dobro, neće to zaboraviti i uvijek će se vraćati.

Oznake: film