zemlja 2.blog.hr

31.03.2023., petak

DRVO ŽIVOTA

DRVO ŽIVOTA







U stanu uvijek držimo cvijeće.

To može biti ubrano cvijeće u vazi ili trajnica u tegli.

Lično, uvijek sam pristaša da se cvijeće ne bere, jer u tegli ili u
prirodi dulje živi.

Drveće i biljke čine živi dio prirode. Zar ne?

Cvijeće i biljke u stanu su ukras koji nam uljepšava i oplemenjuje život. Poboljšava kvalitetu zraka, jer ga vlaži, osvježava prostor i stvara umirujuću atmosferu.

Izbor cvijeća iz teglica , u našem stanu, je uvijek bio raznolik.
Momentalno, svu raskoš i ljepotu pokazuje afrička ljubičica.
Uz cvijeće u raznim bojama, uvijek smo imali i imamo,
na izgled skromno, jednobojno, zeleno, ali vrlo dekorativno drvo života.

Drvo života, latinski Dracena Deremensis, dolazi iz porodice agava .
Drva života ima nekoliko vrsta, a drvo iz našeg stana ima sličnost s lišćem kukuruza, pa ga zovu i kukuruzno drvo.
Biljka uopće nije zahtjevna. Ne zahtijeva mnogo njege, sunca i zalijevanja, ali zbog, stalno, novih listova, traži presađivanje u nove teglice.

Za stare Slavene bio je to simbol života, a spominje se i u Bibliji.
Knjiga Postanka 2-3, govori da je Bog u rajski vrt, postavio drvo života
i drvo spoznaje kao simbole dobra i zla.
Najpoznatiji i najvažniji kabalistički simbol je također drvo života.

No, ako nabavite drvo života, obzirom na brzinu rasta, za nekoliko godina , biti će ih tucet.
To se je dogodilo i nama, pa su jadne teglice završile na hodniku ispred stana.











Nezahtjevna drvca i tu su se dobro snašla.
I ne samo to, desilo se je malo čudo.
Drvo života rijetko cvate.
Kažu da cvate svakih 50 godina, pa vam se može desiti, da iako imate tu biljku, nikad ne ugledate cvijet.
Ali, kako rekoh, malo čudo, i naš je hodnik zamirisao opojnim mirisom
čak 4 cvijeta.
Kažu da cvijet traje 10 dana. Kako baš ne idem često na hodnik ne znam kad je procvjetalo, ali još uvijek cvate.

- 18:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

25.03.2023., subota

TAJANSTVENI ZAGREB


Tajanstveni Zagreb



/kraljica zagrebačkih misterija M.J. Zagorka/


Vjerujete li u duhove?
Odgovori su različiti.
Ovisno koga pitate. Englezi bi velikom većinom odgovorili potvrdno. Ujedinjeno Kraljevstvo, smatra da njihovi bezbrojni stari dvorci, sa svojim brojnim duhovima, predstavljaju nacionalno bogatstvo, koje nosi prihode.
Vjerovanje u duhove u Engleskoj je višestoljetno, pa su ti duhovi pomalo sofisticirani.
Oni zveckaju oružjem, plaću, trepere svjetlima, škripe po stepenica,
pojavljuju se kao lebdeće prikaze, što sve izaziva veliki turistički interes, a uz snimanje horor filmova, donosi materijalnu korist

Nije da i mi nemamo sličnih iskustava, a zahvaljujući inventivnim pojedincima, počeli smo, saznanja o našim iskustvima koristiti.
Turistička zajednica grada Zagreba ima nekoliko organiziranih tura , koje turistima pokazuju misterije starog Zagreba.

Vrlo interesantna postava su “Gornjogradske coprnice” osnovane 2013 god.
Coprnicama su se u starom Zagrebu zvale vještice, koje su u Zagrebu bile proganjane, pa čak i spaljivane na lomači.
Ekipu, koja vodi ovu interesantnu turu su povjesničarke, glumice i turističke voditeljice. Tura traje oko 2 sata, kreće se po Gornjem Gradu, a voditeljice su obučene u crne halje s coprničkim šeširima.
Grupa je dobila za 2016. 2017, i 2018 god nagradu Luxury Travel Guide.





Imamo i “Tajanstveni Zagreb”, turu koja nam govori o malo poznatim.. misterijama grada.
Navesti ću nekoliko:

Šestine.

Na groblju podsljemenskih Šestina, bio je ulaz u podzemlje, u kojem su nestajali svi koji bi ušli. Prostiralo se od Lagvića do Lukšića.
Ulaz je zazidala vojska.





Brestovac.


Brestovac je bio bolnica za liječenje TBC-a, izgrađena 1909 god .na Medvednici.
Bilo je to vrijeme kada je tuberkuloza bila u zamahu, a u to vrijeme bolnica je mnoge i izliječila.
Među pacijentima bila je i prelijepa glumica Ljerka Šram, koja je u 39 god. umrla u Brestovcu na rukama svog obožavatelja liječnika Milivoja Dežmana.
Za vrijeme rata, u Brestovcu liječili su ranjene ustaše, domobrane i Nijemce , a koji su ubijeni 1945 god.
Bolnica je poslije rata napuštena, danas je to neobnovljiva ruševina, u kojoj se, navodno, noću čuje plač Ljerke Šram i ubijenih ranjenika.





Jurjevsko Groblje

Smješteno je između Jurjevske i Mlinarske ulice.
Bilo je to siromaško groblje, na kojem je još 1377 god. izgrađena drvena kapelica, koju su 1729 god zamijenili zidanom.
Groblje je 1876 god. zatvoreno, jer je otvoren Mirogoj
Po pričanju, na groblju, i oko groblja, pojavljuju se duše pokopanih siromaha, koji još uvijek traže pravdu.
Pojavljuje se i djevojka u bijeloj haljini.





Ukleta Gizelina kuća

Gizela je živjela u podsljemenskoj kući.
Navodno je bila vještica, uvijek obučena u crno, a imala je i crne mačke. Zahvaljujući magiji živjela je nekoliko generacija.
A onda jednog dana 90-tih god., kuća se je srušila. Nikog nisu našli u ruševini.





Vila Auer

Sagrađena je 1903 god. u Nazorovoj. Arhitekt Viktor Kovačić.
Vlasnik je bio slikar Robert Auer.
Vila je bila sagrađena između Nazorove i Rokovog Perivoja, na bivšem groblju. Kažu da je to razlog, što su se iz tavana i podruma čuli zastrašujući zvukovi.
Vila je obnovljena 2008 god. od novog vlasnika Zdravka Raškaj,koji nije više čuo nikakve zvukove.





Vila Pongratz,Visoka ul.

Bivša predsjednica KGK priželjkivala je vilu za svoju rezidenciju.
Iz knjižnice vile, koja je na prvom katu , često se čuju neljudski zvukovi .





Vila Rebar

Bila je to rezidencija Ante Pavelića.
U parku vile sagrađeno je, u svrhu sigurnosti obitelji Pavelić, nekoliko bunkera i labirint tunela.
Smatra se da vila ima lošu karmu. Kroz prozor vile pao je nogometaš Lamza, koji nakon tog pada više nije mogao igrati nogomet.
Vila je izgorila 1979 god. i nije obnovljena.
Neki smatraju da je dio blaga Ante Pavelića negdje u tunelima, ali do sada nije pronađeno.







MA DAJ , KAJ JE TO SVE STVARNO?




Fotografije skinute s interneta
Izvor: Zagrebinfo

Oznake: Tajanstveni Zagreb


- 17:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.03.2023., nedjelja

UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI






Fotografije s jednog puta, na kojem, nažalost, nisam bila pa nemam opis .
Međutim, meni su fotografije toliko fascinante da ih moram podijeliti.
Snimljeno u Dubaju i Abu Dabiju.
























































































Fotografije: Vesna

















































Oznake: Arapski Emirati


- 21:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

18.03.2023., subota

ČOVJEK I PAS




POSVEĆENO PESOLJUPCIMA








Volim pse.

Psi su u našoj kući zakon.

Posljednjih 40 godina imamo jazavčare.
Ma, volimo mi sve vrste pasa, ali smo se vezali za te male, kratkonoge kobasice.
To je pas koji ne zahtijeva posebnu njegu s održavanjem jer imamo uvijek kratkodlaku vrstu, nije pretjerano zahtjevan za šetnje, pa je preporučljiv za stariju populaciju.





Kod nabave psa je važan odabir, koji odgovara našim mogućnostima.

Izuzetno je važno znati da niste nabavili igračku, nego živo biće sa osjećajima i strahovima, koje će ostati s nama “dok nas smrt ne rastavi”
Mi tako imamo već 3 mala pasja grobeka ispod jednog velikog bora, a na svakom je mali čempres.

Kako nabaviti psa? Možete ga kupiti, ili još bolje, uzeti iz azila za napuštene životinje.
Za novog člana obitelji treba se pripremiti, a biti i svjestan obaveza koje dolaze.

Treba pripremiti hranu, vodu, ležaj / naši psi spavaju u krevetu /, kao i organizirati vrijeme za šetnje.

Pas je najstarija pripitomljena životinja. Živi sa ljudima od pamtivijeka,pa se kosturi pasa nalaze u grobnicama starim i do 10.000 god.

Kažu da psi potječu od vuka. Nekako sumnjam da su jedna mala kratkonoga kobasica ili mali pahuljasti maltezeri rođaci vuka, ali to kaže struka .

Kako je došlo do simbioze čovjeka i psa?
Može se pretpostaviti da su ljudi trebali zaštitu, a pas hranu.

I danas ljudi nabavljaju pse za zaštitu kuća i stoke.
Nabavljaju ih i educiraju za vodiče slijepih osoba, za policiju, carinu,
spašavanje stradalih u potresu. Psi se nabavljaju i za kućne ljubimce.
Naši psi su kućni ljubimci.
Zašto ih mi nabavljamo?
Jer volimo pse, s psom se rješavamo depresije, usamljenosti, a dobivamo i prave prijatelje.

Čudan je odnos čovjeka i psa. Uspostavlja se jedna neobjasnjiva veza.
Nema nesebičnijeg prijatelja od psa. Mi smo njima cijeli svemir.
Prijateljstvo i ljubav čovjeka i psa je jedinstvena.

Prisjetimo se samo filma “Hachico” u kojem pas na željezničkoj stanici, godinama, sve do svojeg uginuća, čeka povratak preminulog vlasnika.

Veza sa vlasnikom je neraskidiva i neobjašnjiva.

Pas će znati kada uđete u lift, pa makar stanujete i na višem katu, i neće biti kraja veselju.
Pas, veliki dijelom razumije što mu govorite i pažljivo sluša.

Psi su veoma dobri i za djecu.

Međutim, i dijete i pas moraju na to biti pripremljeni.
Ako nabavljamo psa djetetu, ono mora biti spremno preuzeti dio obaveza oko psa, kao hranjenje i šetnja. Naravno, ovisno o dobi djeteta.
Djeca se uz psa uče odgovornosti.
Ako djeca odrastaju uz psa, i ona od najranije dobi imaju prijatelja, kojem se nerijetko obraćaju i uče komunicirati
Dobivaju i obaveze, što je dobro za njihov psihološki razvoj. a razvijaju i empatiju.
Fizički su aktivniji, ne sjede samo uz kompjuter.
Imaju veći imunitet, jer sterilna okolina nije baš najoptimalnija.








Ako dolazi dijete u kuću gdje već živi pas, treba pripremiti i psa.
Psi razumiju, vole malu djecu, i postati će najbrižniji čuvari djeteta.

/fotografije s interneta/




Oznake: pas


- 20:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.03.2023., nedjelja

POPRAVITI ILI KUPITI NOVI LAPTOP

POPRAVITI ILI KUPITI NOVI LAPTOP





Godinama imam PC.
Trebao mi je poslovno.
U početku je to bio stolni PC
A onda su se pojavili mobilni uređaji zvani laptop.

Laptop je spreman za samostalan rad, a možete ga koristiti bilo gdje.

Na povratku sa službenog puta, za vrijeme čekanja leta na aerodromu, u avionu za pisanje putnog izvještaja, a čak i kad se navečer uvučete u vlastiti krevet.
Bezgranične su uporabne mogućnosti.

Veliki sam pristaša poslovno aktivnog života, ali to jednog dana prestaje.

Ima niz aktivnosti koje su substitut poslovnom životu, a tu na mala vrata upada i pisanje bloga. Trebalo se je odlučiti.

Jedan od okidača odluke, bio je neprihvaćanje dobne diskriminacije.
Ali,dobna diskriminacija je “ne tema” ovog posta.

Naravno, u poodmakloj treba puno više truda, biti spreman na razne prepreke, ali nije nemoguće.
I tako je nastao moj blog
Iskustvo je pozitivno.

Blog je postao moj veliki prijatelj, moja dodatna obitelj, kojoj
se mogu pohvaliti za lijepi dan, reći svoje mišljenje, povjeriti svoja sjećanja i požaliti se ako sam nesretna.
Mogu prenijeti svoja iskustva, razmišljanja, a mogu i puno naučiti od pisanih uradaka, kao i uživati u lijepim fotografijama.

Nisam nikada pisala, a danas mi je pisanje uživancija.
Vrijeme pisanja je samo moje, pa sam na to skoro ljubomorna.
Blog treba njegovati jer može iznjedriti lijepa prijateljstva.

Ali za to nam osim odabrane teme, koja je jako važna, treba i alat za pisanje.
Alat je računalo. Ja imam laptop.
Laptop, nažalost, nije vječan. Moj je počeo štekati.

Rok trajanja mu je oko 5 god., ovisno o kvaliteti kupljenog uređaja i o postupanja s istim.
Osjetljiv je na udarce, prašinu koja može ući kroz tipkovnicu, preopterećenu memoriju itd





Pokazatelji izdisaja su sporost kod ukapčanja, smrzavanje slike, gašenje računala i drugo.

Što kad nam se nešto od toga desi?

Naravno, možemo na popravak koji će detektirati kvar, a eventualno pomoći mobilnim procesorom./to su mi rekli/

Za sve to, treba se, odvojiti na neko vrijeme od svog ljubimca.
Popravak ozbiljnijih kvarova može trajati od 5 - 14 dana, a banalni kvar može riješiti serviser u kući.

Sve je to poprilično skupo, kao što su i cijene novih uređaja visoke.
Cijene se okvirno, krecu od E 450, pa do cijene od nekoliko tisuća Eura.
Olakšavajuća okolnost je što se sve može kupiti na otplatu.
Ja sam se odlučila na jeftiniju verziju, obzirom na ograničene
potrebe.


/fotografije s interneta/

Oznake: laptop


- 20:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.03.2023., srijeda

KAJ SE JEDE V ZAGREBU

KAJ SE JEDE V ZAGREBU








Zagreb je metropola.
On je glavni grad , centar političke, ekonomske i kulturne moći .

Zagreb je i gastronomski centar.

Kao svi moderni gradovi, Zagreb nudi niz restorana internacionalnih kuhinja, od kineskih, japanskih, talijanskih, meksičkih, indijskih i niza drugih.

Naravno, imamo mi i prebogatu vlastitu ponudu.
Ponuda naših specijaliteta, nastala je pod utjecajem austrijske, češke, mađarske, turske i mediteranske kuhinje.
A kako dolazi do novih spoznaja o prehrani, sve je više pristaša vegetarijanske i veganske kuhinje, pa se može upasti u naš restoran te naručiti samo tanjur salate, što bi nekoć bilo nezamislivo.

Zagreb nije poznat po “street food” /osim za vrijeme adventa, sajmova i proštenja/
Tradicija podrazumijeva kompletan obrok. Domaće je domaće.
Obrok počinje sa juhom.
Najpoznatija je govedska juha, ali zaštitni znak Zagreba je pileća juhica takozvani “ajngemahtec”. Često se je radila i “ajnpren” juha /prežgana juha/

Ajngemahtec, pohani picek, rizi bizi, zelena salata i štrudl od jabuka bio je nekoć tradicionalni nedjeljni ručak, kojeg su djeca čekala s nestrpljenjem.
Bilo je to vrijeme kad se meso nije jelo svaki dan jer je meso bilo skupo, a ne kao danas,kad mu je cijena gotovo izjednačena s povrćem.

Neizostavni dio jelovnika su variva,”čušpajzi” koja su nam došla iz ruralnog okruženja grada, uz koja se, obično, serviraju faširanci.

Što reći o mesnim jelima.
Najpoznatiji je “zagrebački odrezak”, nastao iz bečkog šnicla, ali punjen šunkom, sirom i pohan.
Ne treba zaboraviti, lungiće, kotlovinu, puricu s mlincima, bunceke, kobase sa zeljem, gulaš, paprikaš, fileke itd, itd.
Naša kuhinja voli i grah s sušenim mesom, sarmu, krpice sa zeljem, štrukle itd.

Od kolača jedemo sve.
Ovisno o domaćici, na stolu može biti orehnjača, makovnjača, buhtli, sacher torta, kremšnita, baklava , štrudl, palačinke, zlevanka ili neka druga delicija. Ponudu slastičarnica neću ni komentirati.

Što se tiče pijaće, rekla bi da prevladava pivo, i to ne samo domaće proizvodnje, nego i bogata ponuda uvoznih vrsta.
Nekoć se je u Zagrebu, pretežno pilo vino, pa se je išlo u krčmu na čašu vina , gemišt, alii fraklić rakije.
U krčmama se je servirala turska kava u đezvicama, koja se danas, pojavom kafića, više ne poslužuje.
Što se tiče bezalkoholnih pića, ponuda je velika, no nećemo je reklamirati. Spomenuti ću starinski, ali još uvijek na tržištu, malinovac i sok od bazge.



Oznake: Zagreb


- 18:31 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2023 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2024 (7)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (3)
Listopad 2023 (6)
Rujan 2023 (7)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (5)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (7)
Travanj 2023 (4)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (7)
Studeni 2022 (7)
Listopad 2022 (7)
Rujan 2022 (7)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi