ZAGREB 1926

MOJ ZAGREB KAK IMAM TE RAD /Kvartet Studio/










1.666 pregleda 15. velj 2021. #zagrebačkimemento #mementošetnjakrozvrijeme #mementopriča
26. ožujka 1926. – nakon izdane koncesije skupini članova Radiokluba Zagreb (1925.) Vlada je odobrila osnutak i nacrt pravila dioničarskoga društva Radio Zagreb. Sastanak novoosnovanoga društva održan je u svibnju. Izabrana je uprava od 13 članova sa Šandorom A. Alesanderom kao predsjednikom i inženjerom Velimirom Stasnijem kao zamjenikom. U upravnome vijeću bili su dr. Ivo Ražem, dr. Ivo Stern, dr. Rudolf Rodanić i inženjer Dragutin Joachimsthal.

15. svibnja 1926. – hrvatskom himnom i najavama ravnatelja Ive Sterna i spikerice Božene Begović prvi se put u eteru na srednjemu valu od 350 m (857 kHz) u 20.30 oglasila Radio stanica Zagreb i otad neprekidno emitira program. Te su večeri slušatelji mogli čuti službeni bilten, glazbu Beethovena, Haydna, Chopina, Rameaua, Saint-Saensa i na kraju 15-minutne novosti.

4. prosinca 1926. – Radio stanica Zagreb, među prvima u Europi, raspisala je javni natječaj za izvorne radiodramske tekstove. Prethodno, prva izvješćivanja s mjesta događaja počela su ujesen, a prvo izvješće s otvorenoga prostora bilo je 7. studenoga, prilikom otkrivanja spomenika J. J. Strossmayeru. Nakon toga mjeseca održana su još dva prijenosa uživo – opera More i Rusalka (19. studenoga) iz HNK-a, a započeli su i prijenosi svetih misa iz Markove i ostalih crkava te podnevne zvonjave s tornja crkve sv. Marka u Zagrebu.



1.666 pregleda 15. velj 2021. #zagrebačkimemento #mementošetnjakrozvrijeme #mementopriča
26. ožujka 1926. – nakon izdane koncesije skupini članova Radiokluba Zagreb (1925.) Vlada je odobrila osnutak i nacrt pravila dioničarskoga društva Radio Zagreb. Sastanak novoosnovanoga društva održan je u svibnju. Izabrana je uprava od 13 članova sa Šandorom A. Alesanderom kao predsjednikom i inženjerom Velimirom Stasnijem kao zamjenikom. U upravnome vijeću bili su dr. Ivo Ražem, dr. Ivo Stern, dr. Rudolf Rodanić i inženjer Dragutin Joachimsthal.

15. svibnja 1926. – hrvatskom himnom i najavama ravnatelja Ive Sterna i spikerice Božene Begović prvi se put u eteru na srednjemu valu od 350 m (857 kHz) u 20.30 oglasila Radio stanica Zagreb i otad neprekidno emitira program. Te su večeri slušatelji mogli čuti službeni bilten, glazbu Beethovena, Haydna, Chopina, Rameaua, Saint-Saensa i na kraju 15-minutne novosti.

4. prosinca 1926. – Radio stanica Zagreb, među prvima u Europi, raspisala je javni natječaj za izvorne radiodramske tekstove. Prethodno, prva izvješćivanja s mjesta događaja počela su ujesen, a prvo izvješće s otvorenoga prostora bilo je 7. studenoga, prilikom otkrivanja spomenika J. J. Strossmayeru. Nakon toga mjeseca održana su još dva prijenosa uživo – opera More i Rusalka (19. studenoga) iz HNK-a, a započeli su i prijenosi svetih misa iz Markove i ostalih crkava te podnevne zvonjave s tornja crkve sv. Marka u Zagrebu.



#zagrebačkimemento #mementošetnjakrozvrijeme #mementopriča


komentari

Oznake: Zagreb

KAJ SE JEDE V ZAGREBU

KAJ SE JEDE V ZAGREBU

Zagreb je metropola.
On je glavni grad , centar političke, ekonomske i kulturne moći .

Zagreb je i gastronomski centar.

Kao svi moderni gradovi, Zagreb nudi niz restorana internacionalnih kuhinja, od kineskih, japanskih, talijanskih, meksičkih, indijskih i niza drugih.

Naravno, imamo mi i prebogatu vlastitu ponudu.
Ponuda naših specijaliteta, nastala je pod utjecajem austrijske, češke, mađarske, turske i mediteranske kuhinje.
A kako dolazi do novih spoznaja o prehrani, sve je više pristaša vegetarijanske i veganske kuhinje, pa se može upasti u naš restoran te naručiti samo tanjur salate, što bi nekoć bilo nezamislivo.

Zagreb nije poznat po “street food” /osim za vrijeme adventa, sajmova i proštenja/
Tradicija podrazumijeva kompletan obrok. Domaće je domaće.
Obrok počinje sa juhom.
Najpoznatija je govedska juha, ali zaštitni znak Zagreba je pileća juhica takozvani “ajngemahtec”. Često se je radila i “ajnpren” juha /prežgana juha/

Ajngemahtec, pohani picek, rizi bizi, zelena salata i štrudl od jabuka bio je nekoć tradicionalni nedjeljni ručak, kojeg su djeca čekala s nestrpljenjem.
Bilo je to vrijeme kad se meso nije jelo svaki dan jer je meso bilo skupo, a ne kao danas,kad mu je cijena gotovo izjednačena s povrćem.

Neizostavni dio jelovnika su variva,”čušpajzi” koja su nam došla iz ruralnog okruženja grada, uz koja se, obično, serviraju faširanci.

Što reći o mesnim jelima.
Najpoznatiji je “zagrebački odrezak”, nastao iz bečkog šnicla, ali punjen šunkom, sirom i pohan.
Ne treba zaboraviti, lungiće, kotlovinu, puricu s mlincima, bunceke, kobase sa zeljem, gulaš, paprikaš, fileke itd, itd.
Naša kuhinja voli i grah s sušenim mesom, sarmu, krpice sa zeljem, štrukle itd.

Od kolača jedemo sve.
Ovisno o domaćici, na stolu može biti orehnjača, makovnjača, buhtli, sacher torta, kremšnita, baklava , štrudl, palačinke, zlevanka ili neka druga delicija. Ponudu slastičarnica neću ni komentirati.

Što se tiče pijaće, rekla bi da prevladava pivo, i to ne samo domaće proizvodnje, nego i bogata ponuda uvoznih vrsta.
Nekoć se je u Zagrebu, pretežno pilo vino, pa se je išlo u krčmu na čašu vina , gemišt, alii fraklić rakije.
U krčmama se je servirala turska kava u đezvicama, koja se danas, pojavom kafića, više ne poslužuje.
Što se tiče bezalkoholnih pića, ponuda je velika, no nećemo je reklamirati. Spomenuti ću starinski, ali još uvijek na tržištu, malinovac i sok od bazge.

Oznake: Zagreb

CICENTREGER, KAJ JE TO?

CICENTREGER, KAJ JE TO?

/fotografije skinute s interneta/


to je riječ za grudnjak, koju je često koristio gosp. Šafranek u filmu
“Tko pjeva zlo ne misli”

Film “Tko pjeva zlo ne misli” je, kažu, najgledaniji hrvatski film svih vremena, a radnja se događa u starom Zagrebu po “Dnevniku malog
Perice”, zagrebačkog pjesnika Vjekoslava Majera.
Bila je to muzička komedija , koju je snimio legendarni Krešo Golik 1970 g.

Lik gosp. Šafraneka, maestralno je odglumio Franjo Majetić, koji nas je davno napustio.

Ostali velikani naše glumišta, koji su nastupili u filmu i prerano nas napustili su, Relja Bašić, Mia Oremović i još neki, dok nam je gospođa
Mirjana Bohanec, sopranistica, glumica i diplomatkinja ,još uvijek lijepa i aktivna, sa nama.

Opis zgoda i nezgoda obitelji Šafranek preporučam pogledati svima, ako nisu.

Jezik je , naravno zagrebački živopisni purgerluk.

Prednjači gosp. Šafranek, a jedna uzrečica, koja se stalno ponavlja je
“ idemo kod Žnidaršića, bumo si spili fraklec”

Naravno da u to vrijeme nije bilo kafića, pa se je išlo u birc.
Takav je bio i birc gospona Žnidaršića, koji je bio u Zvonarničkoj ulici, ulici koja spaja Kaptol i Ribnjak.
Nudili su vino, žestice i tursku kavu.
Poznavala sam gospodina. i gospođu Žnidaršić, a sa sinom Vladekom sam se povremeno igrala.
Nema više ni Vladeka.
Bio je to moj kvart.

Inače, Zvonarnička ulica je dobila ime po ljevaonici zvona na broju 3, od 1456 god. do 1936 god.

Kako je film bio uspješnica, Vinko Brešan je 30 god. kasnije, kao nastavak snimio mini seriju pod nazivom “Dnevnik velikog Perice”
I to je bila uspješnica. Proglašena je najboljom komedijom 27. sarajevskog filmskog festivala. U seriji glumi također gđa Mirjana Bohanec. Najavljuju i nastavak.

Ja nisam gledala.

Kad smo već kod starog Zagreba, spomenuti ću od svih zaboravljenog Habeduša Katedralis, Rudolfa, pisca, publicista dramaturga i novinara koji je od 1938 god do 1945 god. imao emisije na Radio Zagrebu, o starom Zagrebu.

Sjećam se kako smo, cijela obitelj, pobožno sjedili ispred radija i slušali priče i pričice o gradu.

Televizije, naravno, nije bilo. Bila je knjiga ili radio.

Volim moj grad.l

Oznake: Zagreb