CICENTREGER, KAJ JE TO?

CICENTREGER, KAJ JE TO?

/fotografije skinute s interneta/


to je riječ za grudnjak, koju je često koristio gosp. Šafranek u filmu
“Tko pjeva zlo ne misli”

Film “Tko pjeva zlo ne misli” je, kažu, najgledaniji hrvatski film svih vremena, a radnja se događa u starom Zagrebu po “Dnevniku malog
Perice”, zagrebačkog pjesnika Vjekoslava Majera.
Bila je to muzička komedija , koju je snimio legendarni Krešo Golik 1970 g.

Lik gosp. Šafraneka, maestralno je odglumio Franjo Majetić, koji nas je davno napustio.

Ostali velikani naše glumišta, koji su nastupili u filmu i prerano nas napustili su, Relja Bašić, Mia Oremović i još neki, dok nam je gospođa
Mirjana Bohanec, sopranistica, glumica i diplomatkinja ,još uvijek lijepa i aktivna, sa nama.

Opis zgoda i nezgoda obitelji Šafranek preporučam pogledati svima, ako nisu.

Jezik je , naravno zagrebački živopisni purgerluk.

Prednjači gosp. Šafranek, a jedna uzrečica, koja se stalno ponavlja je
“ idemo kod Žnidaršića, bumo si spili fraklec”

Naravno da u to vrijeme nije bilo kafića, pa se je išlo u birc.
Takav je bio i birc gospona Žnidaršića, koji je bio u Zvonarničkoj ulici, ulici koja spaja Kaptol i Ribnjak.
Nudili su vino, žestice i tursku kavu.
Poznavala sam gospodina. i gospođu Žnidaršić, a sa sinom Vladekom sam se povremeno igrala.
Nema više ni Vladeka.
Bio je to moj kvart.

Inače, Zvonarnička ulica je dobila ime po ljevaonici zvona na broju 3, od 1456 god. do 1936 god.

Kako je film bio uspješnica, Vinko Brešan je 30 god. kasnije, kao nastavak snimio mini seriju pod nazivom “Dnevnik velikog Perice”
I to je bila uspješnica. Proglašena je najboljom komedijom 27. sarajevskog filmskog festivala. U seriji glumi također gđa Mirjana Bohanec. Najavljuju i nastavak.

Ja nisam gledala.

Kad smo već kod starog Zagreba, spomenuti ću od svih zaboravljenog Habeduša Katedralis, Rudolfa, pisca, publicista dramaturga i novinara koji je od 1938 god do 1945 god. imao emisije na Radio Zagrebu, o starom Zagrebu.

Sjećam se kako smo, cijela obitelj, pobožno sjedili ispred radija i slušali priče i pričice o gradu.

Televizije, naravno, nije bilo. Bila je knjiga ili radio.

Volim moj grad.l

Oznake: Zagreb