SKLONIŠTA ZA SUDNJI DAN

SKLONIŠTA ZA SUDNJI DAN

Ne znamo što je norveški ekspresionista Edvard Munch mislio kada je naslikao svoju najpoznatiju sliku “Krik”, no slika izražava tjeskobu.
I mi danas, uzevši u obzir rat u Ukrajini, živimo s dubokim osjećajem tjeskobe.

Brutalni rat, razaranja, ubijanja i ljudska patnja u Ukrajini još ne prestaju.
Teško je to i gledati
Trudimo se, u okviru mogućnosti, pomagati.

143 države, članice Opće skupštine UN-a osudile su rusko nepoštivanje suvereniteta samostalne države i djelomičnu aneksiju teritorija, a samo 4 države stale su na rusku stranu. Sirija, Nikaragva, Bjelorusija i Sjeverna Koreja.

Vjerujemo da će se nepravedno napadnuta Ukrajina obraniti i da će rat, koji traje više od 365 dana prestati.





I mi smo prošli svoje kalvarije. Nije to počelo danas
Osvrnuti ću se samo na Zagreb, koji je svoje bombardiranje doživio još 1944, kad je jedna bomba pala na franjevački samostan na Kaptolu, koji je unutar pripadajućeg samostana održavao školsku nastavu.





Ne sjećam se zašto tog dana nije bilo nastave, ali je moj razred.
bio pogođen.
Drugi napad iz zraka bio je za vrijeme domovinskog rata, kada je 1995, Zagreb napadnut kasetnim bombama.




Treći nemio događaj zbio se je 2022 g. kada je na Zagreb pao neidentificirani dron, navodno, napunjen eksplozivom. Na sreću bez većih posljedica.





O domovinskom ratu sve smo već rekli.
Ne ponovilo se

Uz strahote rata u Ukrajini, cijelo vrijeme , svi mi, podvrgnuti smo prijetnjama upotrebe nuklearnog oružja i informacijama o dometu nuklearnih raketa.
Ruski nuklearni arsenal stavljen je u stanje pripravnosti.

Te nuklearne prijetnje postavljaju pitanja zaštite.
Ponovno ću se referirati samo na Zagreb, jer o Zagrebu imam najviše saznanja.
Zagreb ima, navodno, 1062 skloništa, što privatna, što gradska i što javna.
Najpoznatije sklonište je tunel Grič. Tunel je dug 350 metara, a može primiti 2000 ljudi.
Tunel je ispod Griča.
Obzirom na situaciju ne bi bilo zgorega, dovesti u red sva skloništa, sa osnovnim potrepštinama, kao voda, filteri za zrak, kemijski WC, i ostalo.

U SAD-u , industrija proizvodnje skloništa sudnjeg dana postala je jako profitabilna
Nije to samo zbog Putinovih prijetnji, projektilima izuzetno dalekog dometa, nego je to iz straha od terorizma, socijalnih nemira, meteorita i klimatskih katastrofa.
Skloništa grade oni iz radničke klase, pa sve do tajkuna.
Takva skloništa mogu biti relativno skromna, sa vodom hranom u cijeni od cca $ 60.000 za 4 osobe, do skloništa od nekoliko milijuna, koja imaju svoje bazene, šetališta za pse, uzgoj osnovnog povrće i štošta drugo.





U SAD-u se je uvriježilo mišljenje ,kako su Australija i Novi Zeland najpogodniji za izgradnju takvih objekata za preživljavanje katastrofa , pa je dio tajkuna, svoja skloništa tamo sagradio.
Za tajkune iz Silicijske Doline ,je “must have” svoj podzemni dvorac.

Američka tvrtka Vivos, pokupovala je u istočnoj Europi, posebno u Istočnoj Njemačkoj stare bunkere ,skladišta ruskog oružja, armirano betonske građevine, za skloništa sudnjeg dana.
Najveće i najluksuznije atomsko skloniste nalazi se u Češkoj i u vlasništvu je češkog poslovnog čovjeka .Površine 323 tisuće kvadratnih metara.


.


Izvor dijela teksta, vezanog za SAD od T J Coles, sveučilište Plymouth.
Fotografije korištene s interneta

Oznake: skloništa

MALI ZAGREB

MALI Zagreb

“Zašto volim Zagreb” kultna je knjiga našeg prerano preminulog, književnika Veselka Tenžere.
Knjiga je prvi puta objavljena 1987 god ,a u njoj opisuje svoju ljubav gradu.
Ovo spominjem iz dva razloga.
Prvi je, da ću prisvojiti i malo modificirati naziv knjige, pa ću pisati “Zakaj volim Zagreb”
Drugi razlog je, što Tenžera nije bio rođen u Zagrebu.
To pokazuje da nije bitno gdje ste rođeni, a da istovremeno možete
biti “Zagrepčanec”

“Zagrepčanec” i “Zagrepčanka” su oni koji vole i žive taj grad.
Zakaj ja volim Zagreb?
Ima za to bezbroj razloga.
Zagreb je moj rodni grad, ali još je važnije da je Zagreb moj dom u koji sam se uvijek vraćala. U mom domu je i moja obitelj, a nema ništa važnije od doma i obitelji.

Što volim u Zagrebu?
SVE.
Naravno da sam u bezbroj slučajeva kritična. Ali kritični smo i prema našoj djeci, iako su nam ona najmilija.

Volim izrađene bakice, umornih lica , koje na Dolcu, u drhtavim rukama drže i prodaju pušlec poljskog cvijeća, a da bi zaradile koji cent.
Volim vidjeti u šetnji gradom, nekadašnje zagrebačke ljepotice, a danas ipak bakice, koje još uvijek nastoje biti obučene u trendu, sa malo ili puno “make upa”/ a zašto ne?/
Lijepo je vidjeti “Špicu” gdje nam stižu stalno nove prelijepe zagrebačke puce, koje se trude zablistati u atraktivnoj obleki.
Naravno da lijepo vidjeti i veterane “špice”, a naročito kada se pojavi i pokoji mladi par sa bebekom u kolicima.



Nažalost, neki od veterana, zaštitni znakovi Charlija i drugih kafića centra grada odlaze.
Zadnji nam je bio legendarni Ćiro.

Lijepo se je prisjetiti nekadašnjih /Kojih je sve manje/a i današnjih kavana, gdje se svi pošteni penzići sastaju na tjednoj jutarnjoj kavi.

Fascinantna je i jutarnja i dnevna gužva na trgu, gdje tramvaj čekaju odlazeći na posao, đaci, studenti i svi namjernici.
Moja nabrajanja utisaka iz Zagreba gotovo se nisu se pomakla od trga, a gdje je sve ostalo.
Gornji grad, uspinjača, crkve, Maksimir, sportski objekti, muzeji, kazalište itd itd

Nikako ne bi trebalo preskočiti govor Purgera, naše lijepo kajkanje, koje bi se moglo uvrstiti u nematerijalnu kulturnu baštinu./Ako je već uvršteno, ispričavam se/.

Trebalo bi napisati još puno toga jer Zagreb je ipak višestoljetni grad. Iako Zagreb još nije dosegao populaciju od miliona, Zagreb je naša metropola, Zagreb je naš veliki grad.

Ali imamo mi i Mali Zagreb.
Radi se o minijaturnim instalacijama starog Zagreba.





Autor projekta je Filip Filković, zvan Philatz, filmski režiser / Dulum zemlje/ koji je u zajednici sa Turističkom zajednicom grada Zagreba organizirao postavljanja minijaturnih instalacija na skrovitih 11 lokacija.
Popis lokacija može se naći na:”malizagreb.com /lokacije.”
Instalacije su postavljene na frekventnim mjestima, ali uz rub zgrada, na rubnicima stepenica i javnim površinama.
Da bi se instalacija uočila, potrebno je prošetati, zastati i spustiti pogled.

Tematika je, većim dijelom, vezana za stare prodavaonice, stare uglavnom već nestale zagrebačke obrte.
Podsjetnik je to, da treba obratiti pažnju na male stvari, male detalje.











Kako su minijaturne instalacije atraktivne kao suveniri i povremeno otuđene, ideja je da se motivi starog Zagreba stave u staklenke i prodaju kao suveniri. Predvidljiv termin za realizaciju tog projekta je ljeto 2023.






fotografije: Internet

Oznake: minijature

BLOGERICA OPĆE PRAKSE

BLOGERICA OPĆE PRAKSE

Kako je bilo živjeti bez interneta?
Ovisnici i korisnici te mreže, rekli bi “teško”

A izuzetno važna i popularna stvar na internetu su blogovi.

Blog je vrsta internetskog dnevnika gdje korisnik bloga obrađuju teme iz svog života, ali može pisati članke o bilo kojoj drugoj temi, kao umjetnost, gastronomija , politika , historija , ekologija itd. itd.

Popularnost blogova i blogera na mreži pokazuje i njihov broj, koji se kreće oko 300 milijuna. To je blogosfera.

Zašto ljudi pišu blogove?

Neki pišu jer jednostavno vole pisati, drugi žele podijeliti svoja iskustva, poslati poruku, ispričati svoju priču itd.

Međutim, blogovi se mogu koristiti i u poslovne svrhe, u propagandne svrhe, političke kampanje i štošta drugo.

Početak blogiranja povezuje se sa dva američka studenta krajem 90 tih god.
To su bili Justin Hall i i Peter Merholz, koji su se na tome i obogatili.

Određeni blogovi i danas, donose veliku materijalnu korist, kao na primjer popularni blog “Boing Boing”, koji svojim vlasnicima donosi godišnju dobit od 1 milijun dolara .
U Hrvatskoj, počeci blogiranja su oko 2004 god.
Među prvima su “MojBlog.hr” i “Blog.hr”

Kako su se još krajem 90 tih god .pojavili alati koji su blog učinili dostupnim i kompjuterskim laicima, a izgledalo je i vrlo uzbudljivo, poželjela sam se i sama okušati u otvaranju bloga.

Prijava je bila jednostavna, ali su onda počeli problemi.
U to vrijeme sve mi je bilo komplicirano, malte ne kao nuklearna fizika, a kući nije bilo nikoga da me savjetuje.
Kako i kakvu fotografiju umetnuti u tekst, a o videu da i ne govorim ,bila su pitanja, na koja sam tražila odgovor od unuke u Danskoj. Blaženi “WhatsApp”

Unuci, verzirani u tom mediju, već su dugo u bijelom svijetu.

Snalazila sam se i pomalo riješila straha od objavljivanja.
Ipak nije bilo tako komplicirano, čak i za mene.

Onda se je pojavilo pitanje o čemu pisati.
Prvobitna ideja bila je pisati na temu “ekologija i moda”
Tema se je ubrzo iscrpila, odnosno moje znanje iz tematike, pa je počelo traženje novih.
Zahvaljujući savjetu drage Litterule, nastavila sam s putopisima, a kad je i to bilo iscrpljeno, bilo je, kud koji mili moji.
Postala sam svaštarica.
Shvatila sam da treba daleko više znanja za pisanje o jednoj temi nego o raznim temama, iako, za mene, svaka tema zahtjeva angažirani pristup.

Eto tako je nastala “blogerica opće prakse”

Hvala na pažnji.

/Tako bi rekao gosp. Hetrich, nekadašnja naša TV zvijezda/.

Oznake: blog

NOSTRADAMUS I PUTIN

NOSTRADAMUS I PUTIN

Nostradamus je bio francuski liječnik, astrolog, vidovnjak, prorok iz 16 st. Bio je židovskih korijena, a njegova “Proročanstva” prodana su u milijunima primjeraka.
Na dvoru Katarine Medici bio je dvorski astrolog.
Prorekao je mnoge ratove, katastrofe, Napoleona,, Hitlera, pad Space Shatla itd.
Njegovo najpoznatije proročanstvo, a koje je za nas važno, vezano je za godinu 1999, koje najavljuje dolazak kralja / svjetskog vođe / koji namjerava obnoviti veliko mongolsko carstvo.

Taj dolazak popratili su znakovi na nebu, kao pomrčina sunca 11. kolovoza 1999 god., a 17. i 18. kolovoza iste godine konstelacija planeta u obliku velikog križa, rijetke pojave, koja nije viđena zadnjih 2000 god.

Da li je to bila najava dolaska vođe, koji će biti važan za sudbinu čovječanstva?

Neposredno prije tih dramatičnih događaja, ruski predsjednik Jeljcin,
imenovao je Vladimira Putina premijerom Ruske Federacije, a onda na novogodišnju noć, 2000 god. imenovao je Vladimira Putina predsjednikom.

Vladimir Putin, bio je šef sigurnosti i politički anonimac.

Na predsjedničkim izborima početkom 2000 god, Putin je pobijedio i postao potvrđeni predsjednik.

Od 2000 god.pa do danas Putin se je održao na čelu Ruske Federacije, djelomično kao premijer, a većim dijelom kao predsjednik.

Rođen je u Lenjingradu, današnjem Petrogradu 1952 god. gdje je završio svoje školovanje, bio regrutiran u KGB, i transferiran u Istočnu Njemačku.
Nakon ujedinjenja Njemačke, vraćen je u SSSR, gdje je zaposlen kao predavač na katedri međunarodnih poslova sveučilišta, u Lenjingradu.

O Putinu se zna mnogo, ali samo toliko koliko Kremlj želi da se zna.

Tako po svoj prilici, nikad, nećemo saznati razlog zbog kojeg ga je Jeljcin lansirao na vrh.

Putin je naslijedio devastiranu zemlju u kojoj se čekao kruh, bez veza i najave nije se moglo dobiti ručak u restoranu, bilo je pomanjkanje svega, a iz Hrvatske se je čak prodavala votka. Bila je to “Trojka” iz danas nepostojeće tvornice “Segestika” SIsak. Bio je to moj projekt na koji sam i danas ponosna.

Putinova vladavina,od samog početka, bila je autokratska vladavina čvrste ruke, koju. zapad nije odobravao, ali je u Rusiji dočekan sa oduševljenjem.
Prema neistomišljenicima nikad nije imao milosti. Sjetimo se Navaljnog, PussyRiots i drugih.
A onda se desio 24. veljače 2022 god. i napad Rusije na Ukrajinu.
O tome je već sve napisano.
Dodati ću samo da smo sa Ukrajinom ujutro, u podne, navečer i noću, te čekamo “Deus Ex Machina”




/Ideja.Mehmet Sabehedin/
fotografije: Internet

Oznake: Nostradamus

LIJEČENJE GLAZBOM

LIJEČENJE GLAZBOM

Glazba je zvučna energija.
Energija se ne može stvoriti, niti uništiti, ali može mijenjati oblik i postati zvučna energija.
Zvučnu energiju istražuje i znanost.

Moj prvi kontakt liječenja glazbom bio je još za vrijeme domovinskog rata.
Slučajno sam se našla u društvu strane humanitarne organizacije koja je došla na naše prostore kako bi pomogla raseljenim ženama koje su ostale bez doma i obitelji. Jedan vid pomoći bila je i muzikoterapija.
Nešto kasnije, srela sam se sa muzikoterapijom u jednom domu za starije.

Muzikoterapija služi za smirenje emocija i liječenje bolesti kod svih dobnih skupina.

Muzikoterapija se pojavljuje nakon prvog i drugog svjetskog rata, ali njeno pozitivne rezultate spominju još Aristotel i Platon,a kod drevnih naroda ona je bila dio opće kulture. Primjer je stara hindustanska klasična muzika “raga”
Raga je čista muzika , bez riječi, pa je um može doživjeti slobodno.
Prema Indijskom praktičaru Dr.Rajan Sankaran, glazbom se može liječiti emocionalana stanja i bolesti uz odabir određene glazbe, frekvencija koje odgovaraju našoj unutarnjoj frekvenciji.





Zapad se susreće muzikoterapijom, nakon i za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, a nakon posjeta poznatih i manje poznatih muzičara ranjenicima u bolnicama.
Ranjenici su to odlično prihvatili, a i poboljšanje zdravlja nije izostalo.


Muziko terapijom se bave muzikoterapeuti.
To su educirani stručnjaci iz područja medicine, glazbe, psihologije i psihoterapije, koji odabiru vrstu glazbe za tretmane.

Muzikoterapija može se koristiti neovisno na dob, spol i vrstu zdravstvenog problema.

Najbolji rezultati postižu se kod traumatiziranih osoba, neuroloških, onkoloških bolesnika, ovisnika, starih ljudi, djece u razvoju, Dawn sindromu itd.

Muzikoterapiju provodi stručnjak u raznim ustanovama, savjetovalištima, privatnim praksama itd.

Preporuča se kod stresa, problema sa pamćenjem i za poboljšanje raspoloženja.

Općenito, ova vrsta terapije, može donijeti pozitivne promjene u mentalnoj, emocionalnoj, tjelesnoj i duhovnoj sferi pojedinca.




/Ja slušam Mozarta /



Izvor: Dr.Vatsala Sperling,
Dajana Miloš, muzikoteraptetkinja

Fotografije: internet

Oznake: alternativa