Ne znamo što je norveški ekspresionista Edvard Munch mislio kada je naslikao svoju najpoznatiju sliku “Krik”, no slika izražava tjeskobu.
I mi danas, uzevši u obzir rat u Ukrajini, živimo s dubokim osjećajem tjeskobe.
Brutalni rat, razaranja, ubijanja i ljudska patnja u Ukrajini još ne prestaju.
Teško je to i gledati
Trudimo se, u okviru mogućnosti, pomagati.
143 države, članice Opće skupštine UN-a osudile su rusko nepoštivanje suvereniteta samostalne države i djelomičnu aneksiju teritorija, a samo 4 države stale su na rusku stranu. Sirija, Nikaragva, Bjelorusija i Sjeverna Koreja.
Vjerujemo da će se nepravedno napadnuta Ukrajina obraniti i da će rat, koji traje više od 365 dana prestati.
I mi smo prošli svoje kalvarije. Nije to počelo danas
Osvrnuti ću se samo na Zagreb, koji je svoje bombardiranje doživio još 1944, kad je jedna bomba pala na franjevački samostan na Kaptolu, koji je unutar pripadajućeg samostana održavao školsku nastavu.
Ne sjećam se zašto tog dana nije bilo nastave, ali je moj razred.
bio pogođen.
Drugi napad iz zraka bio je za vrijeme domovinskog rata, kada je 1995, Zagreb napadnut kasetnim bombama.
Treći nemio događaj zbio se je 2022 g. kada je na Zagreb pao neidentificirani dron, navodno, napunjen eksplozivom. Na sreću bez većih posljedica.
O domovinskom ratu sve smo već rekli.
Ne ponovilo se
Uz strahote rata u Ukrajini, cijelo vrijeme , svi mi, podvrgnuti smo prijetnjama upotrebe nuklearnog oružja i informacijama o dometu nuklearnih raketa.
Ruski nuklearni arsenal stavljen je u stanje pripravnosti.
Te nuklearne prijetnje postavljaju pitanja zaštite.
Ponovno ću se referirati samo na Zagreb, jer o Zagrebu imam najviše saznanja.
Zagreb ima, navodno, 1062 skloništa, što privatna, što gradska i što javna.
Najpoznatije sklonište je tunel Grič. Tunel je dug 350 metara, a može primiti 2000 ljudi.
Tunel je ispod Griča.
Obzirom na situaciju ne bi bilo zgorega, dovesti u red sva skloništa, sa osnovnim potrepštinama, kao voda, filteri za zrak, kemijski WC, i ostalo.
U SAD-u , industrija proizvodnje skloništa sudnjeg dana postala je jako profitabilna
Nije to samo zbog Putinovih prijetnji, projektilima izuzetno dalekog dometa, nego je to iz straha od terorizma, socijalnih nemira, meteorita i klimatskih katastrofa.
Skloništa grade oni iz radničke klase, pa sve do tajkuna.
Takva skloništa mogu biti relativno skromna, sa vodom hranom u cijeni od cca $ 60.000 za 4 osobe, do skloništa od nekoliko milijuna, koja imaju svoje bazene, šetališta za pse, uzgoj osnovnog povrće i štošta drugo.
U SAD-u se je uvriježilo mišljenje ,kako su Australija i Novi Zeland najpogodniji za izgradnju takvih objekata za preživljavanje katastrofa , pa je dio tajkuna, svoja skloništa tamo sagradio.
Za tajkune iz Silicijske Doline ,je “must have” svoj podzemni dvorac.
Američka tvrtka Vivos, pokupovala je u istočnoj Europi, posebno u Istočnoj Njemačkoj stare bunkere ,skladišta ruskog oružja, armirano betonske građevine, za skloništa sudnjeg dana.
Najveće i najluksuznije atomsko skloniste nalazi se u Češkoj i u vlasništvu je češkog poslovnog čovjeka .Površine 323 tisuće kvadratnih metara.
.
Izvor dijela teksta, vezanog za SAD od T J Coles, sveučilište Plymouth.
Fotografije korištene s interneta