“Zašto volim Zagreb” kultna je knjiga našeg prerano preminulog, književnika Veselka Tenžere.
Knjiga je prvi puta objavljena 1987 god ,a u njoj opisuje svoju ljubav gradu.
Ovo spominjem iz dva razloga.
Prvi je, da ću prisvojiti i malo modificirati naziv knjige, pa ću pisati “Zakaj volim Zagreb”
Drugi razlog je, što Tenžera nije bio rođen u Zagrebu.
To pokazuje da nije bitno gdje ste rođeni, a da istovremeno možete
biti “Zagrepčanec”
“Zagrepčanec” i “Zagrepčanka” su oni koji vole i žive taj grad.
Zakaj ja volim Zagreb?
Ima za to bezbroj razloga.
Zagreb je moj rodni grad, ali još je važnije da je Zagreb moj dom u koji sam se uvijek vraćala. U mom domu je i moja obitelj, a nema ništa važnije od doma i obitelji.
Što volim u Zagrebu?
SVE.
Naravno da sam u bezbroj slučajeva kritična. Ali kritični smo i prema našoj djeci, iako su nam ona najmilija.
Volim izrađene bakice, umornih lica , koje na Dolcu, u drhtavim rukama drže i prodaju pušlec poljskog cvijeća, a da bi zaradile koji cent.
Volim vidjeti u šetnji gradom, nekadašnje zagrebačke ljepotice, a danas ipak bakice, koje još uvijek nastoje biti obučene u trendu, sa malo ili puno “make upa”/ a zašto ne?/
Lijepo je vidjeti “Špicu” gdje nam stižu stalno nove prelijepe zagrebačke puce, koje se trude zablistati u atraktivnoj obleki.
Naravno da lijepo vidjeti i veterane “špice”, a naročito kada se pojavi i pokoji mladi par sa bebekom u kolicima.
Nažalost, neki od veterana, zaštitni znakovi Charlija i drugih kafića centra grada odlaze.
Zadnji nam je bio legendarni Ćiro.
Lijepo se je prisjetiti nekadašnjih /Kojih je sve manje/a i današnjih kavana, gdje se svi pošteni penzići sastaju na tjednoj jutarnjoj kavi.
Fascinantna je i jutarnja i dnevna gužva na trgu, gdje tramvaj čekaju odlazeći na posao, đaci, studenti i svi namjernici.
Moja nabrajanja utisaka iz Zagreba gotovo se nisu se pomakla od trga, a gdje je sve ostalo.
Gornji grad, uspinjača, crkve, Maksimir, sportski objekti, muzeji, kazalište itd itd
Nikako ne bi trebalo preskočiti govor Purgera, naše lijepo kajkanje, koje bi se moglo uvrstiti u nematerijalnu kulturnu baštinu./Ako je već uvršteno, ispričavam se/.
Trebalo bi napisati još puno toga jer Zagreb je ipak višestoljetni grad. Iako Zagreb još nije dosegao populaciju od miliona, Zagreb je naša metropola, Zagreb je naš veliki grad.
Ali imamo mi i Mali Zagreb.
Radi se o minijaturnim instalacijama starog Zagreba.
Autor projekta je Filip Filković, zvan Philatz, filmski režiser / Dulum zemlje/ koji je u zajednici sa Turističkom zajednicom grada Zagreba organizirao postavljanja minijaturnih instalacija na skrovitih 11 lokacija.
Popis lokacija može se naći na:”malizagreb.com /lokacije.”
Instalacije su postavljene na frekventnim mjestima, ali uz rub zgrada, na rubnicima stepenica i javnim površinama.
Da bi se instalacija uočila, potrebno je prošetati, zastati i spustiti pogled.
Tematika je, većim dijelom, vezana za stare prodavaonice, stare uglavnom već nestale zagrebačke obrte.
Podsjetnik je to, da treba obratiti pažnju na male stvari, male detalje.
Kako su minijaturne instalacije atraktivne kao suveniri i povremeno otuđene, ideja je da se motivi starog Zagreba stave u staklenke i prodaju kao suveniri. Predvidljiv termin za realizaciju tog projekta je ljeto 2023.