BLOG POST KOMENTAR

Lijepo je biti blogerica ili bloger.

Imati svoj blog otvara mnoge mogućnosti.
Može se pisati o bilo kojoj temi, ukoliko ona ne vrijeđa po rodnoj, spolnoj, nacionalnoj ili drugoj osnovi.

Blogovi se pišu anonimno, pa to omogućava blogere da pišu i o problemima koje bi inače zadržali za sebe.
Što se tiče anonimnosti, pročitala sam, da se anonimnost lako otkrije.
Ma, koga briga.

Kako odabrati temu?
Ima blogera koji obrađuju uvijek istu temu. To zahtijeva dobro poznavanje iste, ali imaju prednost jer uvijek znaju o čemu pisati.
Oni drugi, svaštare. Piše se o politici, vjeri, ljubavi, obitelji, putovanjima, filmovima, kuhanju itd itd.

Svi se trude biti interesantni, intrigantni, a da bi imali što veći broj pratitelja i komentara. Vjerujem da svi koji pišu, žele podijeliti svoja iskustva, svoja razmišljanja, a i svoje poruke.
To je posebno važno kod “komercijalnih” blogova, kod kojih broj pratitelja i komentara nosi određeni prihod vlasniku bloga.
Blog. hr. ne spada u tu kategoriju.

Iako sam tražila, nisam uspjela pronaći dobni i profesionalni profil blogera “bloga.hr”/ nije ni čudo, blog je anoniman/ Ipak, kako većim dijelom blogeri/ce pišu poeziju,/ lijepu i dobru/ lako je donijeti zaključak.

Treba čitati i komentare. Je, nekima je pisanje bloga terapija i ispušni ventil, ali ipak svi gledaju broj posjetilaca i komentare.

Što reći o komentarima?

Oni su uglavnom pozitivni i takvi nam podižu moral.
Lijepo je dati lijep komentar za post koji nas je oduševio, pa ne ulazeći u dublju analizu, napišemo samo “ baš lijepo” ili nešto slično, iako nije na odmet čuvati se laskavaca i manipulatora

Ima i drugih vrsta komentara.
Puni su kritike . Ukoliko kritika ima razloga, treba je vrlo ozbiljno razmotriti, pa ćemo nešto i naučiti.
Ali ima i onih koji a priori imaju negativan stav prema svemu.

To su konfliktne osobe. Mogu negativno utjecati na naše mentalno zdravlje i od njih se treba distancirati.

Oznake: blog

BLOGERICA OPĆE PRAKSE

BLOGERICA OPĆE PRAKSE

Kako je bilo živjeti bez interneta?
Ovisnici i korisnici te mreže, rekli bi “teško”

A izuzetno važna i popularna stvar na internetu su blogovi.

Blog je vrsta internetskog dnevnika gdje korisnik bloga obrađuju teme iz svog života, ali može pisati članke o bilo kojoj drugoj temi, kao umjetnost, gastronomija , politika , historija , ekologija itd. itd.

Popularnost blogova i blogera na mreži pokazuje i njihov broj, koji se kreće oko 300 milijuna. To je blogosfera.

Zašto ljudi pišu blogove?

Neki pišu jer jednostavno vole pisati, drugi žele podijeliti svoja iskustva, poslati poruku, ispričati svoju priču itd.

Međutim, blogovi se mogu koristiti i u poslovne svrhe, u propagandne svrhe, političke kampanje i štošta drugo.

Početak blogiranja povezuje se sa dva američka studenta krajem 90 tih god.
To su bili Justin Hall i i Peter Merholz, koji su se na tome i obogatili.

Određeni blogovi i danas, donose veliku materijalnu korist, kao na primjer popularni blog “Boing Boing”, koji svojim vlasnicima donosi godišnju dobit od 1 milijun dolara .
U Hrvatskoj, počeci blogiranja su oko 2004 god.
Među prvima su “MojBlog.hr” i “Blog.hr”

Kako su se još krajem 90 tih god .pojavili alati koji su blog učinili dostupnim i kompjuterskim laicima, a izgledalo je i vrlo uzbudljivo, poželjela sam se i sama okušati u otvaranju bloga.

Prijava je bila jednostavna, ali su onda počeli problemi.
U to vrijeme sve mi je bilo komplicirano, malte ne kao nuklearna fizika, a kući nije bilo nikoga da me savjetuje.
Kako i kakvu fotografiju umetnuti u tekst, a o videu da i ne govorim ,bila su pitanja, na koja sam tražila odgovor od unuke u Danskoj. Blaženi “WhatsApp”

Unuci, verzirani u tom mediju, već su dugo u bijelom svijetu.

Snalazila sam se i pomalo riješila straha od objavljivanja.
Ipak nije bilo tako komplicirano, čak i za mene.

Onda se je pojavilo pitanje o čemu pisati.
Prvobitna ideja bila je pisati na temu “ekologija i moda”
Tema se je ubrzo iscrpila, odnosno moje znanje iz tematike, pa je počelo traženje novih.
Zahvaljujući savjetu drage Litterule, nastavila sam s putopisima, a kad je i to bilo iscrpljeno, bilo je, kud koji mili moji.
Postala sam svaštarica.
Shvatila sam da treba daleko više znanja za pisanje o jednoj temi nego o raznim temama, iako, za mene, svaka tema zahtjeva angažirani pristup.

Eto tako je nastala “blogerica opće prakse”

Hvala na pažnji.

/Tako bi rekao gosp. Hetrich, nekadašnja naša TV zvijezda/.

Oznake: blog

BLOGIRATI ILI NE

Blogirati ili ne, pitanje je sa

Zašto pisati na blogu?
Razlozi mogu biti razni.
Hobi za one koji vole pisati, obavljanje poslovnih aktivnosti, traženje profita i dr.

Nisam uspjela doći do podatka o dobnim skupinama na blogu, ali pretpostavljam da se radi, manje više, o svim dobnim skupinama
raznih stupnjeva naobrazbe.

Teme koje se obrađuju su razne, ali, rekla bi da prevladavaju poezija,
teatar, putopisi, humor, osobne teme, politika, vjera, fotografiranje i td.
Ima blogera, koji se drže određene teme, a ima i blogera koji svaštare.
Ja sam svaštarica,pa iako sam na početku odlučila ne pisati o politici /unatoč interesa/ ipak sam napisala post o Ukrajini. Nisam mogla odoljeti. Također sam odlučila ne pisati o bolestima ,a ako mi koji puta pobjegne, ispričavam se.

Moje iskustvo o blogu, odnosi se na Blog. hr, gdje su učesnici, uglavnom anonimni. Nisam vidjela rangiranje blogera, ali se svakodnevno objavljuju “ blog dana, blog tjedna, top blogeri, izvadci iz
pojedinih postova, kao i fotografije iz postova.

Moje iskustvo govori, da učešće na blogu čini život ispunjenijim. Puno se može naučiti, jer se svi učesnici trude pisati o interesantnim
temama o svojim dnevnim i životnim iskustvima.

Izuzetno su interesantni komentari i vjerujem da se kroz njih mogu stvarati i lijepa prijateljstva.
Ipak, nešto me je iznenadilo, vidjela sam, naime, razmjenu komentara, koji su me žestinom malo podsjetili na hrvatski sabor.

Moja odluka u uključenje na blog bila je malo neobična.
Doživljavala sam pisanje bloga, kao “medij” namijenjen mlađima,
pa mi je pao na pamet protest protiv dobne diskriminacije.
Odlučila pokušati.

Iako sam na internetu od pojave PC-a , negdje iza 1980 god i kojeg sam poslovno intenzivno koristila, o internetu nemam pojma i pisanje bloga bilo je nešto drugo, zahtijevalo je dodatno znanje Nije mi bilo jednostavno
Danas mi to nije bauk, nešto sam i naučila, ali u početku mi je to bila znanstvena fantastika. Umirala sam od straha otvoriti blog, bojeći se da će moje žvrljotine završiti u eteru. A o prijenosu slika da i ne govorim.
Danas mi je pisanje na blogu terapija i po malo postajem ovisnik.


Na kraju, neovisno o temi, poklon namjernicima na blogu
Muzički video Marie Calas, velike umjetnice i nesretne žene
“Casta Diva” Bellini Norma

Oznake: blog