BLOG POST KOMENTAR

Lijepo je biti blogerica ili bloger.

Imati svoj blog otvara mnoge mogućnosti.
Može se pisati o bilo kojoj temi, ukoliko ona ne vrijeđa po rodnoj, spolnoj, nacionalnoj ili drugoj osnovi.

Blogovi se pišu anonimno, pa to omogućava blogere da pišu i o problemima koje bi inače zadržali za sebe.
Što se tiče anonimnosti, pročitala sam, da se anonimnost lako otkrije.
Ma, koga briga.

Kako odabrati temu?
Ima blogera koji obrađuju uvijek istu temu. To zahtijeva dobro poznavanje iste, ali imaju prednost jer uvijek znaju o čemu pisati.
Oni drugi, svaštare. Piše se o politici, vjeri, ljubavi, obitelji, putovanjima, filmovima, kuhanju itd itd.

Svi se trude biti interesantni, intrigantni, a da bi imali što veći broj pratitelja i komentara. Vjerujem da svi koji pišu, žele podijeliti svoja iskustva, svoja razmišljanja, a i svoje poruke.
To je posebno važno kod “komercijalnih” blogova, kod kojih broj pratitelja i komentara nosi određeni prihod vlasniku bloga.
Blog. hr. ne spada u tu kategoriju.

Iako sam tražila, nisam uspjela pronaći dobni i profesionalni profil blogera “bloga.hr”/ nije ni čudo, blog je anoniman/ Ipak, kako većim dijelom blogeri/ce pišu poeziju,/ lijepu i dobru/ lako je donijeti zaključak.

Treba čitati i komentare. Je, nekima je pisanje bloga terapija i ispušni ventil, ali ipak svi gledaju broj posjetilaca i komentare.

Što reći o komentarima?

Oni su uglavnom pozitivni i takvi nam podižu moral.
Lijepo je dati lijep komentar za post koji nas je oduševio, pa ne ulazeći u dublju analizu, napišemo samo “ baš lijepo” ili nešto slično, iako nije na odmet čuvati se laskavaca i manipulatora

Ima i drugih vrsta komentara.
Puni su kritike . Ukoliko kritika ima razloga, treba je vrlo ozbiljno razmotriti, pa ćemo nešto i naučiti.
Ali ima i onih koji a priori imaju negativan stav prema svemu.

To su konfliktne osobe. Mogu negativno utjecati na naše mentalno zdravlje i od njih se treba distancirati.

Oznake: blog

ZA 60+, A I SVE DRUGE

/Chicago Star Media, Carmen, najstariji svjetski super model, 90 god, uvrštena u Guinessovu knjigu
rekorda/


Coastal grandma ili
Baka s obale
je američki trend koji se je pojavio posljednjih godina. Životni stil za interijere, hranu, odjeću i ne samo za bake i ne samo za žene.

Pojavio se je kao otpor obavezama i brzom životu, kojem miran život
bogatih američkih baka, u kućama na pješčanim morskim plažama izgleda idilično.

Vezanno je to i uz modu jer takav način života zahtjeva odgovarajuću odjeću i obuću.
Obuća bez peta, široke hlaće, XL košulje, šeširi širokih oboda , obavezno lagani šalovi, crne naočale ogromnih okvira i XXL torbe Boje pretežno bijele ili bež ,a i ekscentričnost ne nedostaje.

Način oblačenja postao je hit i među mladima, pa je garderoba seniora postala hit i kod mladih.

Historičari mode kažu, da je nekoć ,moda bila prilagođena zrelim ženama. To postepeno mijenja, a da bi pojavom Mary Quant i minica, sve bilo podređeno mladosti, pa je Vogue 1960 god. ukinuo kolumne o modi zrelih zena.
Mladost i mladenački izgled postao je “must”

Međutim, živimo u vremenu promjena i novina. U svemu.

2008 god. pojavio se Set Ari Cohen, sa svojom knjigom “Advanced Style” u kojoj promovira modu za stare. I to smo dočekali.

S. A. Cohen je četrdesetih godina, židovskih korijena, a bio je jako vezan za svoju baku, koju je njegovao u njenim posljednjim godinama.
Kada je ostao bez bake, kao fotograf, filmaš,pisac i bloger o starim ljudima, uzeo je fotoaparat i spustio se na ulicu.
Na ulici je počeo fotografirati stare ljude 60+-
Fotografija su mu jedinstvene i s njima je stekao svjetsku slavu.
Modeli su stari i nerijetko ekscentrični. Čisto ludilo.
Jedna od njegovih modela, obukla se je super ekscentrično za posjet suprugu na kemoterapiji u bolnici. Suprug je to odlično primio. Sigurno bolje nego da je došla u crnini.

Fotografije Ari Set Cohena
























Volim biti dobro obučena, ali nisam nikad bila rob mode ,a za ekscentričnost ne bi imala hrabrost, iako volim pogledati Iris Apfel, kraljicu tog stila.

Interesantno je da takav stil oblačenja nije skup, a jeftini komadi odjeće mogu se pronaći u “Second Hand” dućanima.

A naše drage bake?.

Ne vjerujem da im se ekscentričnost mota po glavi.
Nerijetko odgajaju unuke, pa u jednom životnom vijeku odgajaju
dvije generacije, a i većina ima skromna sredstva za život.

Ipak, imamo i naše modne ikone.

Najpoznatija, najekstravagantnija, nepogrešivog stila je bivša sutkinja, gospođa Đurđa Tedeski.
Mislim da puno ne zaostaje ni naša poznata odvjetnica gospođa Jadranka Sloković





/foto: Lucija Ocko/




/foto: Josip Regović/

Oznake: moda

TKO VJERUJE U IZVANZEMALJCE?

TKO VJERUJE U IZVANZEMALJCE?

Ja vjerujem. Barem mislim da vjerujem.

NLO-i i izvanzemaljci su moja omiljena tema,
.
Bila sam privilegirana, pa sam vidjela dva NLO-a.
Bilo je to prije dosta godina, za vrijeme jedne večernje šetnje u Indiji.
Nisam bila sama, ni jedini svjedok, a NLO-i su imali oblik cigare.
Nekako, u to vrijeme, lokalna štampa je objavila pad NLO-a u Afganistanu.




Naravno, ne pada mi na pamet tvrditi da su to bili NLO-i u smislu onog što se pod tim podrazumjeva, ali su definitivno bili neidentificirani.

Danas se umjesto termina NLO, preporuča koristiti termin NZF ili
Neidentificirani Zračni Fenomen.

Godinama, nije bilo pristojno govoriti o NLO-ima.
Sa podozrenjem se je odnosilo prema onima koji bi ipak progovorili, a ni u kojem slučaju nije bilo korisno za karijeru.

Danas je drugačije.
Oformljuju se komisije za preispitivanje tog fenomena i u američkom Pentagonu, Kongresu i u Nasi.
Komisije preispituju niz pojava, od koji veći dio ima prirodna objašnjenja ,
ali dio ipak ostaje nerazjašnjen.

Uz tematiku izvanzemaljskih posjeta, vrijedi se pozabaviti, uslovnim posjetama drevnih izvanzemaljaca našem planetu.
Inicijator istraživanja drevnih izvanzemaljaca je švicarski pisac naučne fantastike Erich von Daniken
Napisao je 20 knjiga u kojima govori o drevnim astronautima koji su u prapovijesti i starom vijeku posjećivali naš planet, donoseći novu tehnologiju gradili zdanja od kamenja težine par tona, koji su bili slagani bez vezivnog materijala toliko precizno da između kamena ne bi stao ni žilet.
Danas nam to ne bi uspjelo.
Zahvaljujući tematici, Daniken je postao izuzetno popularan, te je prodao
51 milijun knjiga.
Aktivan je još danas.
Sudjeluje često u popularnoj američkoj seriji Drevni Izvanzemaljci u produkciji Prometheus Entertainments.

Neki dan, Jutarnji list, objavio je tekst naslova,
“Na zemlju, iz orbite Marsa, stigla je šifrirana poruka”
Poruka je zaprimljena na nekoliko teleskopa na svijetu i uzburkala
znanstvenike.
Ne čitajući pažljivo tekst, pomislila sam “ konačno i uzbudljivo .”
No ubrzo smo saznali da je sve bila simulacija i priprema ljudi na eventualnu poruku, ako ikad.

Podsjeća na znanstveno fantastičan film “Kontakt” ,koji je po scenariju popularnog astrofizičara Carla Sagana, s Jodie Foster, snimljen 1970 god.

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća , svijet je bio opsjednut tom tematikom, pa je naša planeta, u potrazi za izvanzemaljcima poslala u svemir poruke s informacijama o nama.
Poruke su poslane programom Pionir 10, radio teleskopom i letjelicama Voyager 1 i Voyager 2 .1972 i 1974 god.i preko radioteleskopa Arecibo iz
Portorika.Opisali smo naš planet, od mjesta gdje se u Sunčanom Sistemu nalazimo, do podataka o populaciji, životinjama i znanstvenim spoznajama.
Povratnu informaciju nismo primili.

Pojavilo se je i ozbiljno pitanje ovlaštenja za kontaktiranje izvanzemaljskih civilizacija.

S dosadašnjim aktivnostima nisu svi zadovoljni,
Primjer je svjetski poznat, pokojni astrofizičar Stephen Hawking koji je rekao.
“Naivna je pretpostavka o dobrim namjerama izvanzemaljca. Sve bi moglo biti kobno, ako ne za nas, onda za naše potomke”


Fotografije korištene s interneta

Oznake: NLO

TUŽNA ISTINITA PRIČA I NADA

Krajem prošle godine izgubili smo člana naše uže obitelj. Prerano.

Tuga pregolema.

Početkom domovinskog rata, u svojim dvadesetim godinama,
dobrovoljno, prijavio se u obranu domovine.

Oh, okrutne li sudbine. Nakon svega nekoliko dana, ranjen je gelerom ručne bombe i oštećena je kralježnica.
Dogodilo se, što se dogodilo. Bio je početak rata, možda i nesnalaženja.
Suborci su pronašli neka stara vrata na koja su ga smjestili i transportirali u Zagreb.

Prva i trajna dijagnoza bila je paraplegija.

Nitko u obitelji nije bio spreman prihvatiti dijagnozu, a najmanje sam ranjenik
Prvo pitanje, nakon dolaska svijesti, bilo je “kad ću ozdraviti i moći na more.” Volio je roniti i sa pećina skakati u more. Nikad više Tada to nije znao prihvatiti.
Obitelji je bilo još teže. Sve je poduzela i odvela ga čak u Švedsku , u nadi za pomoć. Ali nije bilo pomoći.

Okrutna, neizlječiva dijagnoza, koju je na kraju prihvatio i ranjenik.
Mlad, ne žaleći se, uspio je završiti fakultet, usvojio vožnju automobila prilagođenog invalidnim osobama, ali slijedio je nimalo lijep život.
Ostao je prikovan za invalidska kolica i krevet uz potrebu stalne pomoći.
Što je od svega ostalo? Veliko NIŠTA. Veliko beznađe.

Nije to jedina okrutna i neizlječiva dijagnoza.

Imamo uznapredovalu medicinu, ali i niz neizlječivih bolesti, za koje suvremena znanost nije pronašla rješenje.

Jedino što takvim bolesnicima može pomoći je nada.

Nada daje do znanja da bi moglo biti dobro, ne samo kod bolesti.
Može biti kod ljubavi, očekivanja radnog mjesta, kupovine stana,
obitelji, pa čak i do skidanja kilograma.
Nada pomaže da izdržimo najteže, a gubitak nade vodi u depresiju i tugu.

A bolest?

Živimo u svijetu znanstvenih otkrića i zašto ne vjerovati da će nova otkrića pronaći mogućnost liječenja i tako teških dijagnoza.

Na sreću, ima ljudi koji ne prihvaćaju odgovor NE, traže rješenja, pa
makar ona graničila sa naučnom fantastikom

I onda se 2016 god. pojavio vizionar Elon Musk, kompanijom Neuralink, spreman uložiti značajna sredstva, za pronalazak, moždanog implantata, koji bi eventualno prebrodio ovu vrstu bolesti. Do sada je u projekt, za znanstvenike i robote kirurge uloženo 140 milijuna $.
Nije to cifra, koja bi bila za Muska bitna.
On je najbogatiji čovjek na svijetu i ne vole ga.
Ja sam s njim fascinirana. On je totalno drukčiji od drugih.
Nisam ja njegov advokat. Da bar jesam. Naplatila bi.

Projekt Neuralink, dobio je od američke agencije FDA odobrenje testiranje projekta na ljudima .U programu, imaju u vidu, liječenje paraplegije, kvadriplegije, sljepoće, gluhoće, autizma, Alzheimera, Parkinsona,
Predviđa se i mogućnost poboljšanja motorike i kognitivnih sposobnosti starih ljudi

Ljudi , pokusni kunići, teški bolesnici, koji nemaju što izgubiti, u eksperimentalnoj fazi, platili bi, za Ameriku, zanemarivu sumu, a kasnije,
po svoj prilici, astronomiju.
Ali, najvažnije od svega je NADA.
Mračno je, kad nema svjetla na kraju tunela.

Oznake: tužna priča