Zapitkivalo
20.09.2009., nedjelja
OPET U KRAPINI ZAJEDNO
-Zar, ti Ivice, ne ćeš večeras s nama gledati prijenos završne večeri KRAPINA 09?
-Ne mogu – žao mi je – ali moram u nabavku nekih udžbenika. Dogovorio sam se s dečkima... Uživajte! Laku noć i vama, striče Drago! – Dovikne Ivica i Dragi, mome prijatelju umirovljenom profesoru.... Znam, da bi i on to rado gledao, ali ove godine je strka oko udžbenika. -Onda ćemo „morati“ gledati sami – šali se Drago i otpije malo soka (za kavu je već kasno!). Taman smo se udobno smjestili u naše fotelje – i priredba počinje tradicionalnim uvodnim taktovima... Voditelji nakon uobičajenih nekoliko rečenica dadoše riječ gradonačelniku Krapine. Iz njegovoga kratkog govora može se zaključiti, kako je organizacija koncerta kajkavskih popevki kritizirana od nekih ljudi kao „nepotrebna“ i kako pridonosi „cjepkanju hrvatskog naroda“ i slično... -Takovima ne smeta „regionalizacija“ Hrvatske – Drago nije mogao prešutjeti. – Ne smeta im – napr. „istrijanizacija“ Istre i sl. Ne smeta im „englizacija“ hrvatskoga jezika raznim „shopingima“, „big bratherima“, isl....Ne smeta im „golfizacija“ hrvatskog zemljišta, „raftingizacija“, surfatizacija,.... -Da, teško je to prihvaćati – pokušavam ga malo smiriti... – ali to nam donosi ova globalizacija... -Shvaćam ja to – malo će mirnije Drago – ali me ljuti ovo snobovsko prihvaćanje stranoga i kritika našeg domaćeg... I što imaju protiv kajkavijane?!... Odatle je krenuo i otpor Iliraca protiv germanizacije Hrvatske... Ili im smeta, što se tu slično događalo i u doba „hrvatskoga proljeća“... Tada je tu pjevao i pokojni Vice Vukov „Dobro mi došel prijatel...“ u zagorskoj nošnji, a porijeklom iz Šibenika... – kad je spoznao, kamo Hrvatsku vodi politika... -Vjerojatno ovom kraju nešto znači i prapovijest, kada se ljudi osjete ugroženi u nečemu. – još mirnije ću ja. - Gledajmo i slušajmo! Podsjećanje na „Hrvatsko proljeće“ Opet gledamo pjevače i pjevačice iz cijele Hrvatske, kao i 70-ih godina prošlog stoljeća. Ma iz kojega kraja Hrvatske došli, pjevaju kajkavske pjesme većinom u zagorskoj narodnoj nošnji. Nameće se pitanje – zbog čega – unatoč spomenutim kritikama „kajkavizacije“. Nije li to zbog nadolazeće globalizacije, koja prijeti nestajanjem malih naroda...? Ili zbog predstojećeg ulaska Hrvatske u EU, gdje se također naslućuje „utapanje“ malih naroda... Ili jednostavno zbog snobovskog nedostatka rodoljubnog odgoja mladih generacija... Kao da ljudi osjećaju „u zraku“ opasnost za opstanak malog naroda kao što je Hrvatski narod... I prateći glazbeni sastavi kao da simboliziraju potrebu za zajedničkim skladom, posebno orkestar sastavljen od gudača, trubača... i tamburaša... Maestro Siniša Leopold i u TV emisiji „Svirci moji“ uspješno prilagođava i „klasičnu“ glazbu za tamburaški orkestar, pokazujući da ti hrvatski instrumenti mogu svirati „sve“. Prihvaćaju to i brojni školovani glazbenici „ozbiljne glazbe“, koji nastupaju s njim... Ovaj osjećaj potrebe za zajedničkim priredbama širom cijele Hrvatske osjeća se i na priredbama „Lijepom našom“... Drago se raduje, što su dvorane svuda pune gledatelja svih generacija i što su sudionici u programima sa svih strana.... Gledatelji ih sve srdačno pozdravljaju... Sve nas to ispunjava radošću i ponosom. |
