Zapitkivalo
30.08.2009., nedjelja
I KONAVLE SU LIJEPA NAŠA
-Daj, Ivice, uključi televizor, da vidimo otkuda nam se javlja Branko Uvodić sa svojom ekipom i emisijom „Lijepom našom“! – požurujem Ivicu...
-Evo, djede, ali već je počela emisija iz Gruda.. Gdje li je to? – zainteresirao se Ivica... -Najbolje je to potražiti na zemljopsnoj karti – kažem ja neodređeno. -A, gdje da tražim? – u nedoumici pita Ivica.. -Najbolje je da uzmeš onaj stari auto-atlas gdje ima i abecedni popis mijesta. Uz njegovu pomoć najprije ćeš naći i kraj Lijepe naše, gdje treba tražiti.. Gdje su Konavle -Evo našao sam – javlja se Ivica. – Joj, pa to je na krajnjem jugu Hrvatske... Još je dalje od Dubrovnika...! Piše, da se taj kraj zove Konavle.... To je do samog zaljeva Boka Kotorska... -Već se i ne sjećam, kad sam prošli put čuo ili čitao o tom – glasno razmišljam ja... – Negdje piše, da su to Konavle, a negdje opet Konavli – pa ne znam, kako treba reći. Najbolje bi bilo pitati nekoga Konavljana, stanovnika toga kraja... Ili pitati strica Dragu. On je onamo vodio jedne godine svoje maturante na ekskurziju... -Vidi, kako je tu uzak dio Hrvatske!... Kad bi se gospodin Uvodić morao odatle vratiti po neki zaboravljeni mikrofon u Beli Manastir i da putuje samo Hrvatskom....gledaj koliki bi put morao voziti autom...! -Ali, što je najgore – ne bi to ni mogao učiniti!... Taj dio Hrvatske zajedno s Dubrovnikom odvojen je od Hrvatske kod Neuma... -Pa da – slaže se i Ivica – Zašto je uopće Republika Hrvatska takovoga oblika?... Kao, da ju je s istočne strane udarila golema šaka i u tu udubinu smjestila Bosnu i Hercegovinu... -Tako je! – kaže Drago, koji je nečujno ušao i čuo posljdnje Ivičine riječi – lijepo si to slikovito rekao... To je rezultat ratnih vihora u ovim krajevima kroz povijest.. Hrvatski vođe bi uvijek poslije toga „u znak dobre volje“, ili „zbog međunarodnih interesa“, ili jednostavno zbog „ratnog umora“ pristajali prepustiti dio teritorija agresoru... I tako smo - „mic po mic“- tu gdje smo sad... Eto, tako je pokojni Ivica Račan Slovencima „parafirao“ cijelu Savudrijsku valu kao Piranski zaliv. U tom je bio velikodušan – valjda zato, jer Hrvaška ima morja toliko, da ne zna kaj bo š njim... i sad naši dužnosnici ne znaju kako se iz toga iskoprcati – Slovenci se uhvatili za taj Račanov paraf, kao da je to gotova stvar, iako ga Hrvatski sabor nije ratificirao... -Slično je i Tito bio velikodušan kod Neuma. Da li je to presijecanje Hrvatske opravdao nekim značajnim argumentom, ili je jednostavno htio velikodušnom gestom Bosnu i Hercegovinu učiniti pomorskom velesilom.... Uglavnom je tim potezom Hrvatskoj natovario golemi trošak za gradnju pelješkog mosta – ako želimo cjelovitu državu zaobilazeći Neum... Zaboravljamo li krajnji jug Hrvatske Nastavljamo dalje pratiti program „Lijepom našom“ uživajući u lijepim konavoskim nošnjama, lijepim Konavljankama ponosnoga držanja, gracioznog linđo-koraka... Nastupaju pjevačice i pjevači, koji nam se čine „odnekuda poznati“... A, onda već nakon prvih taktova prepoznajemo osobe, koje smo ranije češće viđali u programima naše TV... Što li se to događa, da ih u zadnje vrijeme više nema na malim ekranima... Da li je to posljedica državne politike prema tome dijelu Lijepe naše i ljudima odatle...? Drago se sjeća i jednodnevnoga izleta iz Dubrovnika na Cetinje u Crnoj Gori vijugavom cestom kroz Boku Kotorsku do Kotora u dnu zaljeva, pa onda serpentinama gore ka Cetinju... Sada, kad na pozornici poče pjesma o Kotoranima, u gledalištu zasuziše mnoge oči u rodoljubnom zanosu prema sunaronjacima tamo u dubini Zaljeva...Drago potiho neodređeno zapita, kako su se oni tamo našli u vihorima povijesti... A ja se sjetih čestih opisa u križaljkama „Kotorska blaženica“... I, već znam, da je to Ozana... Branko popunjava propuste dužnosnika Razmišljajući o svemu ovome – dolazim do zaključka, da ekipa „Lijepom našom“ na čelu s Brankom Uvodićem odlazeći i u Konavle čini ono, što bi trebali činiti naši državni dužnosnici – da tamošnji ljudi vide i osjećaju, da su dio Lijepe naše domovine, i da i mi drugi mislimo na njih. Bravo Branko, bravo Ekipo! Hvala vam...! Hvala i zagovornicima izgradnje pelješkoga mosta i njegovim projektantima! Mislim, da njega treba izgraditi što prije! Makar zbog toga morali odgoditi i neke druge projekte! Da nam ne bude trebala putovnica za putovanje s jednog kraja Domovine na drugi... |
