Zapitkivalo
29.06.2009., ponedjeljak
GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI
-Striče,Drago, znate li vi, što je to GMO? – iznenada zapita Ivica moga prijatelja Dragu umirovljenoga profesora baš kad je nagnuo šalicu da srkne kavicu.
-Joj, Ivice, a da malo pričekaš sa svojim pitanjima! – malo prijekorno ću ja – vidiš, da stric Drago još nije ni gutljaja kave otpio... -Ništa, ništa! – Volim njegova pitanja... – kao da je jedva dočekao Drago. – Otkuda ti takovo pitanje? -Bilo je nešto o tome na televiziji. Nisam to baš dobro razumio... GMO je kratica od „genetski modificirani organizmi“ – kaže Drago. – N isam baš siguran, znam li točno, kako oni nastaju. Pokušat ću objasniti prema onome, što sam tu-i tamo pročitao.. Što su to Genetski modificirani organizmi“ -Počet ću malo bliže početcima svega – nastavlja Drago – Kao što znamo, nekad je na Zemlji živjelo relativno malo ljudi. Da bi se mogli prehraniti, dio hrane su sakupljali, kao biljke, i jeli i njih ili njihove sjemenke ili njihovo korijenje. Gotovo sve „raspoloživo vrijeme“ trošile su žene za sakupljanje toga bilja,dok su muškarci opet lovili životinje za hranu. Žene su primijetile, da se pogodne biljke mogu presađivati i sijati...To su bili početci poljoprivrede. To je olakšavalo sigurnije izvore biljne hrane uz trošenje manje vremena... -Primijećene su biljke, koje daju veće prinose, ukusniju hranu, itd..Dakle, moglo se odabirati povoljnije biljke... Ljudi su s vremenom primijetili i mogućnosti stvaranja novih sorti biljaka sa sve povoljnijim svojstvima... Neke su biljke davale više roda, druge bolji rod, neke su bile otpornije na bolesti i štetnike...Broj ljudi na Zemlji se uz to stalno povećavao, pa je rasla i potreba za biljkama, koje daju veće i bolje prinose..Stvaranje i odabiranje biljaka ljudi su provodili među raznim sortama istovrsnih biljaka, dakle s istim osnovnim genomom.. Ja shvaćam genom kao skup svih gena biloške jedinke.. Nekim znanstvenicima pala je na um ideja, da se to pokuša raditi promjenama genoma različitih vrsta, kako bi se postigle veća rodnost, ili veća otpornost prema bolestima ili štetnicima....U tome su i uspjeli. Tako su počeli nastajati ti genetski modificirani organizmi.. Takovi postupci zovu se „genetski inženjering“. Mičurinove ideje U bivšem SSSR-u, kao u zemlji s pretežno poljoprivrednom proizvodnjom, kao „žitnicom Europe“, pojavili su se genetičari među kojima je najpoznatiji bio Ivan Vladimirovič Mičurin. Rođen 1 855. god u Rusiji među znanstvenicima poznat kao botaničar i genetičar, prihvaćen i u SSSR-u. Osnovni njegov interes bilo je „presađivanje“ bilja iz krajeva s blažom klimom i prilagođavanje oštroj ruskoj klimi. Nakon njega tim problemom agrikulture bavio se i akademik Lisenko... Dvadesete godine dvadesetog stoljeća oni su obilježili radom selekcije kulturnih biljaka stvarajući nove sorte žitarica i povrtnica, koje će davati bolji i bogatiji rod. Tako je počeo uzgoj hibrida, poboljšavanje postojećih biljaka bez „diranja“ njihovih genoma.. To je bilo na dobrobit porasta Zemljinoga stanovništva – ali i za propagandu socijalizma i svjetskog komunizma...Prikazivalo se to kao plod toga novoga društvenoga ustroja, koji jedini omogućava takav napredak. Propagatori toga „zaboravljali su“ prethodnike kao što su Mendeljejev, Darwin i drugi... Propaganda je stvari za ono vrijeme „pojednostavljivala“. Na primjer, kao – to će omogućiti, da dotadašnji korov poznat i kao „pirika“, čiji je plod jedna vrsta klasa, koju ne treba sijati – križanjem sa pšenicom, ili s raži i ječmom postane žitarica, koju ne će trebati iznova sijati svake godine...Jasno, „to je moguće samo u komunizmu...“! Ili sličnim postupkom „križanjem“ graška i bagrena...Bagremov osnovni plod također je mahuna, kao i u graška, pa ne bi trebalo biti nemoguće od njih stvoriti neki hibridni „grašak“, koji bi zapravo mogao biti drvo, čiji plodovi bi bili kao mahune graška s jestivim zrnjem ...Šuma takovih hibrida godinama bi rodila „grašak“... GMO U stalnom istraživanju i stvaranju sve boljih hibrida kulturnih biljaka i razvojem genetike genetičari su uspjeli u genom neke biljke „ubaciti“ poželjni gen iz genoma neke sasvim druge biljke drugačijeg genoma - i modificirati ga tako, da ima neka nova bolja svojstva: povećane prinose, povećanu otpornost na neke biljne bolesti ili nametnike... Sve je to rađeno u početku u laboratorijima. Dobivane su raznovrsne modifikacije „zadanoga“ genoma. Neke uopće nisu odgovarale zacrtanom cilju, pa su napuštane i uništavane, a dalje razvijane one, koje obećavaju planirane uspjehe... Izgleda, da su postignuti zadovoljavajući uspjesi kod soje. Ona je zanimljiva i zbog bjelančevina, koje sadrži... No, uskoro su se primijetila i neka štetna svojstva novih biljaka. Zbog toga su znanstvenici odlučili prestati s modificiranjem, kao nepovoljnim i za ljudsko zdravlje.. Ali, malo kasno! „Pandorina kutija već je otvorena!“ Dosadašnjom sjetvom, oprašivanjem,... GMO je „pobjegao“ iz laboratorija... Sada se poljoprivrede, koje žele sačuvati ekološku karakteristiku, kao tržišnu prednost, moraju štititi od njega... Da li je moguća zaštita -Drago, što misliš, hoće li se čovječanstvo moći zaštititi od GMO-a...? -Ne bih htio biti „crni prorok“, ali mislim, da to ne će biti moguće – skeptičan je Drago. Evo, zašto tako mislim. Biljke sa GMO-om – a ima već i drugih osim soje! - su otporne i izdržljive. Njihov cvjetni pelud raznose vjetar i leteći kukci.. „Zarazan“ je i njihov korijen, koji u obliku prašine i bujica također može prelaziti zacrtane granice i „kontaminirati“ sve veće zemljišne površine... Širenje GMO plodova – zapravo sjemena! – ograničeno je – doduše - robnim deklaracijama, kako bi kupci znali, gdje je on. To će samo usporiti njegovo širenje, ali ne i zaustaviti. Ono, što znanstvenici mogu i trebaju već sada učiniti – to je: istražiti i nekako označiti, koje sjeme i koji novi genom mogu biti na neki način štetni za ljudsko zdravlje, kako bi ga ljudi mogli izbjegavati.. Ovo razmišljanje „vodi“ me u svijet gljiva. Mislim, da sve gljive u početku nisu bile otrovne... Možda je među njima nekad davno došlo do spontane genetske modifikacije i do stvaranja gljiva, čiji nam genom nije „kompatibilan“ za hranu, nego čak otrovan...Tokom vremena ljudi su ih upoznali, pa ih izbjegavaju... Neki su naši pretci i životom platili te spoznaje... Zbog toga danas mnogi ljudi izbjegavaju i jestive gljive... „Pušu i na hladno...“ Moguće će se ljudi u budućnosti morati tako odnositi i prema GMO-u biljkama... Volio bih, da griješim u ovom zaključivanju.... |
15.06.2009., ponedjeljak
LJEPOTA U ILOKU
-Djede, vidi ovo – čudi se Ivica – izbor miss i mister Hrvatske za 2 009. bit će večeras u Iloku! To je uglavnom bilo do sada negdje u Opatiji ili sličnom mondenom mjestu.. Sjećaš li se ti, da je to bilo ovoliko u unutrašnjosti...?
-Ne sjećam se – čudim se i ja... -Zbog čega bi to bilo izvan „razvikanih“ mijesta...? -Hm..., možda to ima veze s ovom recesijom – razmišljam ja glasno... Gledat ćemo to, da vidimo kako će biti... Prilično neuobičajeno Zaista, panoramski uvod pomoću taktova Strauss-ovog „Na lijepom plavom Dunavu“... Ako Dunav može biti simbol Beča, zašto ne bi mogao biti „more“ Iloka, barem kao odjek iz Beča! I vožnja kočijama, također! Čak i poljskim putovima...! Glazba - umjesto nekog revijskog orkestra – tamburaši...! Umjesto nekih toaleta – kandidati i kandidatkinje ljepote obukli su narodne nošnje. ..Pripremno druženje u Međimurju...na krajnjem sjeveru dosta daleko od mjesta izbora...Treba vidjeti i pokazati i takovu Hrvatsku -Toliko je toga drugačijega, nego sam očekivao..! – kaže Ivica, koji je naviknut na „uvozni glamur...“ -Moram priznati, da sam i ja zatečen – slažem se s njim. – Ali mislim, da je to dobro! Umjesto, da i ti mladi ljudi-natjecatelji putuju na Hawai-e ili na Bali – trebaju posjetiti i vidjeti „nevidljivi“ dio naše domovine... „Nevidljiva je“ i za veliki broj nas TV-gledatelja. Umjesto, da s njima „putujemo“ na more, koje je prekrasno na svoj način, i gledamo galebove i brodice – dobro je pogledati i široki plavi Dunav, ploviti njime do raznih vrsta ptica... Umjesto divljenja terasama starih vinograda po kršu – treba pogledati i nepregledne nasade „ravničarskih“ iločkih vinograda.. Bilo bi dobro i taj dio Hrvatske pokazati i strancima-turistima... -Vidio sam u emisijama „Lijepom našom“ različite nošnje – oduševljen je i Ivica – ali prema ovome ne vidim kraja toj raznolikosti... -Pa i raznolikosti plesova! Baš je lijepo, da su i missice i misteri zaplesali te šokačke plesove i u narodnim nošnjama... „Izmiješani“ s mještanima pokazuju, koliko bi mogli imati natjecatelja ljepote... Ideje za modu i glazbu I haljina voditeljice Mile mogla bi biti primjer modnim kreatorima – kako i te narodne nošnje mogu dati ideje za nove kreacije... Slično bi moglo biti i s glazbom.. Tamburaši su pokazali, kako i tambura može postati „rokerski“ instrument..Uostalom, svako tijelo, koje može zatitrati okolni zrak u načelu bi moglo biti glazbeni instrument.. A neki solisti su pokazali, da i šokačke pjesme mogu pjevati „rokerski“... Sve u svemu, mislim da su organizatori izbora „ljepote“ dobro iskoristili nevolje recesije za upoznavanje i pokazivanje „skrivene Hrvatske“, kao i za eventualne nove ideje... |
08.06.2009., ponedjeljak
TOPNIČKI DNEVNICI
-Dobro je, Drago, što si došao! – obradovao sam se mome prijatelju Dragi umirovljenome profesoru – samome piti kavu nije nam nijednome baš neki užitak. „Šlag na kavu“ su nam naši razgovori o raznim pitanjima..
-O čemu ćemo razgovarati danas? Ako može, o aktualnim topničkim dnevnicima! Ivica je nepresušno vrelo raznih pitanja... Danas su to ti topnički dnevnici. A ja „veze nemam“ s topovima.. Pa sam mislio,da bi ti nešto znao o tom... Zanima to i mene..., pa bih mogao s njim o tome razgovarati kad se vrati iz škole... -Pa, nisam ni ja baš neki ekspert u tom, ali bi mogli koristiti logiku... Ivica sigurno misli o onim famoznim dnevnicima, koje traži tužitelj ICTY- a iz Haaga od naše države... Što bi bili ti „topnički dnevnici“ -To su, vjerojatno, neki formulari na nekim papirima – počne Drago glasno razmišljati – koje moraju popunjavati zapovjednici topničkih baterija... -Što bi u njima moralo biti – pitam ja – i čemu oni služe? -Mislim, da moraju imati opće podatke o pojedinom topu: koji je tip, godina proizvodnje, proizvođač, od koga je dobavljen i kada, možda i cijena, kalibar (To je promjer presjeka granate, ili šupljine cijevi), za koje je domete predviđen, kada i kako je servisiran (Znači pregledan, podmazan,...), tko ga je servisirao,... -Zatim podaci o trenutačnom statusu – nastavlja Drago dalje - poimenično posada topa i funkcije, koordinate položaja, koliko je projektila na raspolaganju, čije su proizvodnje, otkuda i kako su nabavljeni, njihova rasprskavajuća karakteristika (Protiv žive sile, rasprskavanje na površini cilja, ili protivoklopni, ili kumulativni za razaranje utvrđenja, itd...), za koje su ciljeve postavljeni i s kojom svrhom, jesu li punjeni niskoradioaktivnim zrnjem, njihov ekološki stupanj,... koordinate i udaljenosti ciljeva, azimuti ciljeva (To su kutovi između pravca od topa ka sjeveru i pravcina koji prolaze od topa prema ciljevima...), elevacije prema pojedinim ciljevima (To su kutovi između horizontalne ravnine i osi topovske cijevi...), tko su upravljači vatre na istaknutim položajima što bliže ciljevima, tko su izvidnici i obavještajci o situacijama u ciljevima, tko je zapovijedao topničkom vatrom i njenom vrstom, koliko je ispaljeno granata i u koliko vremena, kakovi su rezultati paljbe... -Čekaj, Drago, koliko bi toga bilo – nisam mogao izdržati sva ta nabrajanja – koliko bi trebalo vremena, da zapovjednik bitnice sve to napiše... A kada bi pucali...? Bi li se moglo dogoditi, da za neki dnevnik nema jednostavno vremena...? To se sve ne radi u kancelariji, nego vani i po mraku, po svakojakom vremenu i često u brzoj paljbi...-Tako je – slaže se i Drago – Štoviše, nakon nekoga vremena bitnica se mora premiještati na drugu poziciju, da se izbjegne protivnička protupaljba, jer protivnik nastoji otkriti koordinate mjesta topova, koji pucaju na njega... Pa onda skoro sve to ponovno za novu poziciju...!Svrha traženja topničkih dnevnika -Kad bih mogao pitati Tužitelja – pitao bih ga, koju svrhu ima traženje tih famoznih topničkih dnevnika. Tuži li on naše generale – zapravo generala Antu Gotovinu – zbog tih dnevnika, ili zbog razaranja protivničkih položaja, ili civilnih objekata i ubijanje civila...? Može li on shvatiti, da neki od tih traženih „papira“ u ratnoj žurbi nije napisan ili da se izgubio...., da je izgorio, ili da ga je zatrpala zemlja od bliske eksplozije neprijateljske granate?...Ili, da lakše nestane toliko razorenih hrvatskih domova pod neprijateljskom paljbom...? Traži li on slične dnevnike i od agresora na Hrvatsku...? -Ako Tužitelja zanima, koliko su topovi HV poubijali protivničkih ljudi i srušili njihovih kuća – zašto ne ode na teren i to osobno izbroji. Promatrači UN su to sve brojili. I poginule...Mogao bi tamo odvesti i sudske forenzičare, koji bi prepoznali ono što je razoreno u ratu, a što je poslije obnovljeno.. Ako mu je do istine...-Drago, znaš li, da li je Tužiteljstvo tražilo topničke dnevnike i o razaranju Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva,...? Mislim, da li ti je to poznato..? -Koliko ja znam iz sredstava informiranja – nije tražilo... Ovo za Gotovinu je prvi slučaj... I kad malo „mućneš glavom“ nameće se misao, da on nema dokaza protiv Gotovine iz optužnice. I sada izmišlja te dnevnike, jer mora postići kaznu za Gotovinu...da bi se dodvorio nekoj „međunarodnoj zajednici“..., koja ga plaća, da bi „bio neovsna institucija... Čemu još mogu poslužiti ti topnički dnevnici Osim „dokaza“ krivnje generala Gotovine ovi topnički dnevnici – po mome mišljenju – trebaju poslužiti još i za nešto drugo...Iz općih podataka o topovima moglo bi se saznati kada i otkuda su oni nabavljeni. Početkom raspada Jugoslavije i agresije na Hrvatsku „neki elementi“ „međunarodne zajednice“ protivnici osamostaljenja Hrvatske „izlobirali“ su proglašenje embarga na uvoz oružja na teritorij bivše Jugoslavije u situaciji, kad je hrvatski neprijatelj bio „do zuba naoružan“ i hrvatskim oružjem iz bivše Jugoslavije. To je bila očita nepravda prema Hrvatskoj – uz obrazloženje „da se onemogući rat“ na ovome prostoru... Embargo nije postigao cilj, pa bi trebalo otkriti prekršitelje istoga u samoj Hrvatskoj i izvan nje – i kazniti ih na primjeren način... I kao primjer drugima...! A podaci iz tih dnevnika bi u tome pomogli... Drugi cilj“dnevničkih zahtjeva“ je i pojačati pregovaračku blokadu pristupnih pregovora između Hrvatske i EU, kako bi se vodstvo RH „omekšalo“ za udovoljavanje prohtjevima prema Hrvatskoj nekih članica EU, kao što su pogranični zahtjevi, zahtjevi za pogodnim kupovanjem hrvatskih dobara, odricanje od određenih privreda u korist drugih članica,... Treći cilj bi bio u službi prethodnoga cilja. Da bi hrvatsko vodstvo bilo popustljivije, dobro bi bilo ključne ljude iz njega međusobno suprotstaviti („zavaditi“). Neki od njih će podanički i dodvornički biti za apsolutnu poslušnost prema zahtjevima ICTY i pod cijenu odricanja od nacionalnog ponosa dopuštajući „kopanje“ i po tajnim državnim dokumentima - i obećavajući tražene dnevnike – ako ih i nema...U državama tih „kopača“ to je nezamislivo... -Misliš, da bi neki pojedinci išli tako daleko...? – ne mogu se načuditi... -Ima toga! Neki predlažu i procesuiranje „odgovornih“...ne uzimajući u obzir „ratne okolnosti“. I ne zamišljaju, da bi i ONI mogli biti ti „odgovorni...“ I ne osjećaju se odgovorni za smrt tisuća Hrvata i za „nestanke“ hrvatskih domova... Doduše, haaško Tužiteljstvo i ne pita za to...! Kronološki i uzročno-posljedični princip -Čuj, Drago, meni u tim istragama i suđenjima u haaškom Tribunalu uopće nema logike. Zbog toga taj posao u meni ne izaziva osjećaj pravednosti – što bi trebao činiti... Umjesto, da sudi najprije onima, koji su pokrenuli agresiju na Hrvatsku razarajući, ubijajući i progoneći Hrvate, koji su se morali braniti i u tom neprijatelje i ubijati i progoniti... Da nije bilo agresije na Hrvatsku, Domovinskog rata ne bi ni bilo... Ne bi bilo ni zločina ni „zločina“ za koje sada treba kazniti – između ostaloga – i generala Antu Gotovinu. Ne bi trebalo ni izmišljati te fantomske topničke dnevnike... -Dakle, taj sud je počeo kažnjavati one koji su se branili, dok su agresori istoga ranga još na slobodi... Umjesto kažnjavanja uzroka – kažnjavaju se posljedice... I to „traženjem dlake u jajetu“, kao što su ti topnički dnevnici. -Tako je! – slaže se i Drago – podsjeća me to na sreskog načelnika iz jedne komedije srpskog komediografa Branislava Nušića, koji kaže svome komandantu policije „Samo ga ti uapsi – dokaze ćemo već naći...!“ Ta se – sada tragikomedija - događa s našim generalima u Haagu. Sindrom ratnih veterana -Događa se tu još jedna pojava. To je – kako ja kažem – „sindrom ratnih veterana“. To je pojava u cijelom „civiliziranom svijetu“: Kada treba braniti državu od agresora, potrebni su ratnici. Njih treba opremiti i uvježbati, da se znaju braniti, da znaju i ubijati neprijatelja... Kada je rat završen, oni su nepotrebni, ponekad su i smetnja onima, koji nisu ratovali – kako bi u miru odlučivali i upravljali u obranjenoj državi... Ako za nešto iz vremena rata treba „odgovarati“- trenutačni upravljači će bez kolebanja procesuirati i kazniti – veterane. Samo,takova „veteranska situacija“ mogla bi se negativno odraziti za slučaj potrebe ponovnog rata....Tko bi tada išao u rat s toliko žara i domoljublja..., ako bi znao, da poslije možda može biti kažnjen... A možda ta suđenja imaju za cilj u stanovništvu izazvati apatiju prema obrani od agresora... - |
