Zapitkivalo
08.06.2009., ponedjeljak
TOPNIČKI DNEVNICI
-Dobro je, Drago, što si došao! – obradovao sam se mome prijatelju Dragi umirovljenome profesoru – samome piti kavu nije nam nijednome baš neki užitak. „Šlag na kavu“ su nam naši razgovori o raznim pitanjima..
-O čemu ćemo razgovarati danas? Ako može, o aktualnim topničkim dnevnicima! Ivica je nepresušno vrelo raznih pitanja... Danas su to ti topnički dnevnici. A ja „veze nemam“ s topovima.. Pa sam mislio,da bi ti nešto znao o tom... Zanima to i mene..., pa bih mogao s njim o tome razgovarati kad se vrati iz škole... -Pa, nisam ni ja baš neki ekspert u tom, ali bi mogli koristiti logiku... Ivica sigurno misli o onim famoznim dnevnicima, koje traži tužitelj ICTY- a iz Haaga od naše države... Što bi bili ti „topnički dnevnici“ -To su, vjerojatno, neki formulari na nekim papirima – počne Drago glasno razmišljati – koje moraju popunjavati zapovjednici topničkih baterija... -Što bi u njima moralo biti – pitam ja – i čemu oni služe? -Mislim, da moraju imati opće podatke o pojedinom topu: koji je tip, godina proizvodnje, proizvođač, od koga je dobavljen i kada, možda i cijena, kalibar (To je promjer presjeka granate, ili šupljine cijevi), za koje je domete predviđen, kada i kako je servisiran (Znači pregledan, podmazan,...), tko ga je servisirao,... -Zatim podaci o trenutačnom statusu – nastavlja Drago dalje - poimenično posada topa i funkcije, koordinate položaja, koliko je projektila na raspolaganju, čije su proizvodnje, otkuda i kako su nabavljeni, njihova rasprskavajuća karakteristika (Protiv žive sile, rasprskavanje na površini cilja, ili protivoklopni, ili kumulativni za razaranje utvrđenja, itd...), za koje su ciljeve postavljeni i s kojom svrhom, jesu li punjeni niskoradioaktivnim zrnjem, njihov ekološki stupanj,... koordinate i udaljenosti ciljeva, azimuti ciljeva (To su kutovi između pravca od topa ka sjeveru i pravcina koji prolaze od topa prema ciljevima...), elevacije prema pojedinim ciljevima (To su kutovi između horizontalne ravnine i osi topovske cijevi...), tko su upravljači vatre na istaknutim položajima što bliže ciljevima, tko su izvidnici i obavještajci o situacijama u ciljevima, tko je zapovijedao topničkom vatrom i njenom vrstom, koliko je ispaljeno granata i u koliko vremena, kakovi su rezultati paljbe... -Čekaj, Drago, koliko bi toga bilo – nisam mogao izdržati sva ta nabrajanja – koliko bi trebalo vremena, da zapovjednik bitnice sve to napiše... A kada bi pucali...? Bi li se moglo dogoditi, da za neki dnevnik nema jednostavno vremena...? To se sve ne radi u kancelariji, nego vani i po mraku, po svakojakom vremenu i često u brzoj paljbi...-Tako je – slaže se i Drago – Štoviše, nakon nekoga vremena bitnica se mora premiještati na drugu poziciju, da se izbjegne protivnička protupaljba, jer protivnik nastoji otkriti koordinate mjesta topova, koji pucaju na njega... Pa onda skoro sve to ponovno za novu poziciju...!Svrha traženja topničkih dnevnika -Kad bih mogao pitati Tužitelja – pitao bih ga, koju svrhu ima traženje tih famoznih topničkih dnevnika. Tuži li on naše generale – zapravo generala Antu Gotovinu – zbog tih dnevnika, ili zbog razaranja protivničkih položaja, ili civilnih objekata i ubijanje civila...? Može li on shvatiti, da neki od tih traženih „papira“ u ratnoj žurbi nije napisan ili da se izgubio...., da je izgorio, ili da ga je zatrpala zemlja od bliske eksplozije neprijateljske granate?...Ili, da lakše nestane toliko razorenih hrvatskih domova pod neprijateljskom paljbom...? Traži li on slične dnevnike i od agresora na Hrvatsku...? -Ako Tužitelja zanima, koliko su topovi HV poubijali protivničkih ljudi i srušili njihovih kuća – zašto ne ode na teren i to osobno izbroji. Promatrači UN su to sve brojili. I poginule...Mogao bi tamo odvesti i sudske forenzičare, koji bi prepoznali ono što je razoreno u ratu, a što je poslije obnovljeno.. Ako mu je do istine...-Drago, znaš li, da li je Tužiteljstvo tražilo topničke dnevnike i o razaranju Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva,...? Mislim, da li ti je to poznato..? -Koliko ja znam iz sredstava informiranja – nije tražilo... Ovo za Gotovinu je prvi slučaj... I kad malo „mućneš glavom“ nameće se misao, da on nema dokaza protiv Gotovine iz optužnice. I sada izmišlja te dnevnike, jer mora postići kaznu za Gotovinu...da bi se dodvorio nekoj „međunarodnoj zajednici“..., koja ga plaća, da bi „bio neovsna institucija... Čemu još mogu poslužiti ti topnički dnevnici Osim „dokaza“ krivnje generala Gotovine ovi topnički dnevnici – po mome mišljenju – trebaju poslužiti još i za nešto drugo...Iz općih podataka o topovima moglo bi se saznati kada i otkuda su oni nabavljeni. Početkom raspada Jugoslavije i agresije na Hrvatsku „neki elementi“ „međunarodne zajednice“ protivnici osamostaljenja Hrvatske „izlobirali“ su proglašenje embarga na uvoz oružja na teritorij bivše Jugoslavije u situaciji, kad je hrvatski neprijatelj bio „do zuba naoružan“ i hrvatskim oružjem iz bivše Jugoslavije. To je bila očita nepravda prema Hrvatskoj – uz obrazloženje „da se onemogući rat“ na ovome prostoru... Embargo nije postigao cilj, pa bi trebalo otkriti prekršitelje istoga u samoj Hrvatskoj i izvan nje – i kazniti ih na primjeren način... I kao primjer drugima...! A podaci iz tih dnevnika bi u tome pomogli... Drugi cilj“dnevničkih zahtjeva“ je i pojačati pregovaračku blokadu pristupnih pregovora između Hrvatske i EU, kako bi se vodstvo RH „omekšalo“ za udovoljavanje prohtjevima prema Hrvatskoj nekih članica EU, kao što su pogranični zahtjevi, zahtjevi za pogodnim kupovanjem hrvatskih dobara, odricanje od određenih privreda u korist drugih članica,... Treći cilj bi bio u službi prethodnoga cilja. Da bi hrvatsko vodstvo bilo popustljivije, dobro bi bilo ključne ljude iz njega međusobno suprotstaviti („zavaditi“). Neki od njih će podanički i dodvornički biti za apsolutnu poslušnost prema zahtjevima ICTY i pod cijenu odricanja od nacionalnog ponosa dopuštajući „kopanje“ i po tajnim državnim dokumentima - i obećavajući tražene dnevnike – ako ih i nema...U državama tih „kopača“ to je nezamislivo... -Misliš, da bi neki pojedinci išli tako daleko...? – ne mogu se načuditi... -Ima toga! Neki predlažu i procesuiranje „odgovornih“...ne uzimajući u obzir „ratne okolnosti“. I ne zamišljaju, da bi i ONI mogli biti ti „odgovorni...“ I ne osjećaju se odgovorni za smrt tisuća Hrvata i za „nestanke“ hrvatskih domova... Doduše, haaško Tužiteljstvo i ne pita za to...! Kronološki i uzročno-posljedični princip -Čuj, Drago, meni u tim istragama i suđenjima u haaškom Tribunalu uopće nema logike. Zbog toga taj posao u meni ne izaziva osjećaj pravednosti – što bi trebao činiti... Umjesto, da sudi najprije onima, koji su pokrenuli agresiju na Hrvatsku razarajući, ubijajući i progoneći Hrvate, koji su se morali braniti i u tom neprijatelje i ubijati i progoniti... Da nije bilo agresije na Hrvatsku, Domovinskog rata ne bi ni bilo... Ne bi bilo ni zločina ni „zločina“ za koje sada treba kazniti – između ostaloga – i generala Antu Gotovinu. Ne bi trebalo ni izmišljati te fantomske topničke dnevnike... -Dakle, taj sud je počeo kažnjavati one koji su se branili, dok su agresori istoga ranga još na slobodi... Umjesto kažnjavanja uzroka – kažnjavaju se posljedice... I to „traženjem dlake u jajetu“, kao što su ti topnički dnevnici. -Tako je! – slaže se i Drago – podsjeća me to na sreskog načelnika iz jedne komedije srpskog komediografa Branislava Nušića, koji kaže svome komandantu policije „Samo ga ti uapsi – dokaze ćemo već naći...!“ Ta se – sada tragikomedija - događa s našim generalima u Haagu. Sindrom ratnih veterana -Događa se tu još jedna pojava. To je – kako ja kažem – „sindrom ratnih veterana“. To je pojava u cijelom „civiliziranom svijetu“: Kada treba braniti državu od agresora, potrebni su ratnici. Njih treba opremiti i uvježbati, da se znaju braniti, da znaju i ubijati neprijatelja... Kada je rat završen, oni su nepotrebni, ponekad su i smetnja onima, koji nisu ratovali – kako bi u miru odlučivali i upravljali u obranjenoj državi... Ako za nešto iz vremena rata treba „odgovarati“- trenutačni upravljači će bez kolebanja procesuirati i kazniti – veterane. Samo,takova „veteranska situacija“ mogla bi se negativno odraziti za slučaj potrebe ponovnog rata....Tko bi tada išao u rat s toliko žara i domoljublja..., ako bi znao, da poslije možda može biti kažnjen... A možda ta suđenja imaju za cilj u stanovništvu izazvati apatiju prema obrani od agresora... - |
