Zapitkivalo
29.06.2009., ponedjeljak
GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI
-Striče,Drago, znate li vi, što je to GMO? – iznenada zapita Ivica moga prijatelja Dragu umirovljenoga profesora baš kad je nagnuo šalicu da srkne kavicu.
-Joj, Ivice, a da malo pričekaš sa svojim pitanjima! – malo prijekorno ću ja – vidiš, da stric Drago još nije ni gutljaja kave otpio... -Ništa, ništa! – Volim njegova pitanja... – kao da je jedva dočekao Drago. – Otkuda ti takovo pitanje? -Bilo je nešto o tome na televiziji. Nisam to baš dobro razumio... GMO je kratica od „genetski modificirani organizmi“ – kaže Drago. – N isam baš siguran, znam li točno, kako oni nastaju. Pokušat ću objasniti prema onome, što sam tu-i tamo pročitao.. Što su to Genetski modificirani organizmi“ -Počet ću malo bliže početcima svega – nastavlja Drago – Kao što znamo, nekad je na Zemlji živjelo relativno malo ljudi. Da bi se mogli prehraniti, dio hrane su sakupljali, kao biljke, i jeli i njih ili njihove sjemenke ili njihovo korijenje. Gotovo sve „raspoloživo vrijeme“ trošile su žene za sakupljanje toga bilja,dok su muškarci opet lovili životinje za hranu. Žene su primijetile, da se pogodne biljke mogu presađivati i sijati...To su bili početci poljoprivrede. To je olakšavalo sigurnije izvore biljne hrane uz trošenje manje vremena... -Primijećene su biljke, koje daju veće prinose, ukusniju hranu, itd..Dakle, moglo se odabirati povoljnije biljke... Ljudi su s vremenom primijetili i mogućnosti stvaranja novih sorti biljaka sa sve povoljnijim svojstvima... Neke su biljke davale više roda, druge bolji rod, neke su bile otpornije na bolesti i štetnike...Broj ljudi na Zemlji se uz to stalno povećavao, pa je rasla i potreba za biljkama, koje daju veće i bolje prinose..Stvaranje i odabiranje biljaka ljudi su provodili među raznim sortama istovrsnih biljaka, dakle s istim osnovnim genomom.. Ja shvaćam genom kao skup svih gena biloške jedinke.. Nekim znanstvenicima pala je na um ideja, da se to pokuša raditi promjenama genoma različitih vrsta, kako bi se postigle veća rodnost, ili veća otpornost prema bolestima ili štetnicima....U tome su i uspjeli. Tako su počeli nastajati ti genetski modificirani organizmi.. Takovi postupci zovu se „genetski inženjering“. Mičurinove ideje U bivšem SSSR-u, kao u zemlji s pretežno poljoprivrednom proizvodnjom, kao „žitnicom Europe“, pojavili su se genetičari među kojima je najpoznatiji bio Ivan Vladimirovič Mičurin. Rođen 1 855. god u Rusiji među znanstvenicima poznat kao botaničar i genetičar, prihvaćen i u SSSR-u. Osnovni njegov interes bilo je „presađivanje“ bilja iz krajeva s blažom klimom i prilagođavanje oštroj ruskoj klimi. Nakon njega tim problemom agrikulture bavio se i akademik Lisenko... Dvadesete godine dvadesetog stoljeća oni su obilježili radom selekcije kulturnih biljaka stvarajući nove sorte žitarica i povrtnica, koje će davati bolji i bogatiji rod. Tako je počeo uzgoj hibrida, poboljšavanje postojećih biljaka bez „diranja“ njihovih genoma.. To je bilo na dobrobit porasta Zemljinoga stanovništva – ali i za propagandu socijalizma i svjetskog komunizma...Prikazivalo se to kao plod toga novoga društvenoga ustroja, koji jedini omogućava takav napredak. Propagatori toga „zaboravljali su“ prethodnike kao što su Mendeljejev, Darwin i drugi... Propaganda je stvari za ono vrijeme „pojednostavljivala“. Na primjer, kao – to će omogućiti, da dotadašnji korov poznat i kao „pirika“, čiji je plod jedna vrsta klasa, koju ne treba sijati – križanjem sa pšenicom, ili s raži i ječmom postane žitarica, koju ne će trebati iznova sijati svake godine...Jasno, „to je moguće samo u komunizmu...“! Ili sličnim postupkom „križanjem“ graška i bagrena...Bagremov osnovni plod također je mahuna, kao i u graška, pa ne bi trebalo biti nemoguće od njih stvoriti neki hibridni „grašak“, koji bi zapravo mogao biti drvo, čiji plodovi bi bili kao mahune graška s jestivim zrnjem ...Šuma takovih hibrida godinama bi rodila „grašak“... GMO U stalnom istraživanju i stvaranju sve boljih hibrida kulturnih biljaka i razvojem genetike genetičari su uspjeli u genom neke biljke „ubaciti“ poželjni gen iz genoma neke sasvim druge biljke drugačijeg genoma - i modificirati ga tako, da ima neka nova bolja svojstva: povećane prinose, povećanu otpornost na neke biljne bolesti ili nametnike... Sve je to rađeno u početku u laboratorijima. Dobivane su raznovrsne modifikacije „zadanoga“ genoma. Neke uopće nisu odgovarale zacrtanom cilju, pa su napuštane i uništavane, a dalje razvijane one, koje obećavaju planirane uspjehe... Izgleda, da su postignuti zadovoljavajući uspjesi kod soje. Ona je zanimljiva i zbog bjelančevina, koje sadrži... No, uskoro su se primijetila i neka štetna svojstva novih biljaka. Zbog toga su znanstvenici odlučili prestati s modificiranjem, kao nepovoljnim i za ljudsko zdravlje.. Ali, malo kasno! „Pandorina kutija već je otvorena!“ Dosadašnjom sjetvom, oprašivanjem,... GMO je „pobjegao“ iz laboratorija... Sada se poljoprivrede, koje žele sačuvati ekološku karakteristiku, kao tržišnu prednost, moraju štititi od njega... Da li je moguća zaštita -Drago, što misliš, hoće li se čovječanstvo moći zaštititi od GMO-a...? -Ne bih htio biti „crni prorok“, ali mislim, da to ne će biti moguće – skeptičan je Drago. Evo, zašto tako mislim. Biljke sa GMO-om – a ima već i drugih osim soje! - su otporne i izdržljive. Njihov cvjetni pelud raznose vjetar i leteći kukci.. „Zarazan“ je i njihov korijen, koji u obliku prašine i bujica također može prelaziti zacrtane granice i „kontaminirati“ sve veće zemljišne površine... Širenje GMO plodova – zapravo sjemena! – ograničeno je – doduše - robnim deklaracijama, kako bi kupci znali, gdje je on. To će samo usporiti njegovo širenje, ali ne i zaustaviti. Ono, što znanstvenici mogu i trebaju već sada učiniti – to je: istražiti i nekako označiti, koje sjeme i koji novi genom mogu biti na neki način štetni za ljudsko zdravlje, kako bi ga ljudi mogli izbjegavati.. Ovo razmišljanje „vodi“ me u svijet gljiva. Mislim, da sve gljive u početku nisu bile otrovne... Možda je među njima nekad davno došlo do spontane genetske modifikacije i do stvaranja gljiva, čiji nam genom nije „kompatibilan“ za hranu, nego čak otrovan...Tokom vremena ljudi su ih upoznali, pa ih izbjegavaju... Neki su naši pretci i životom platili te spoznaje... Zbog toga danas mnogi ljudi izbjegavaju i jestive gljive... „Pušu i na hladno...“ Moguće će se ljudi u budućnosti morati tako odnositi i prema GMO-u biljkama... Volio bih, da griješim u ovom zaključivanju.... |
