Zapitkivalo

-Onda, Ivice, kako tvoje simpatije...? – pitam Ivicu dok ručamo.
-Kakove simpatije? – pita Ivica, kao da ne razumije...
-Mislim na curice u školi...
-A, to...! Pa, dobro!... Ima jedna u razredu. Posebno mi je lijepa i pametna. Sviđa mi se. Volim se s njom družiti i razgovarati....Ali, mislim, da je preozbiljna za dečke u razredu... Njima se sviđaju djevojčice, kojima su na umu samo zabave, tulumi... Ljubica je za njih preozbiljna.... Ona mašta o „ozbiljnoj vezi“, koja bi za nekoliko godina prešla u brak. – Ivica se kod toga zacrveni...
-A, znaš li ti, Ivice, što je zapravo brak?
-Ponešto znam, što sam čuo onako „usput“... No, biti će najbolje, da to pitamo strica Dragu. Čini mi se, da upravo dolazi.... Kavica je već gotova..


Što je to brak

Kad je moj prijatelj Drago, profesor u mirovini, sjeo i prihvatio se uobičajene kave, Ivica ga je zamolio, da nam pokuša što jednostavnije razjasniti pojam braka...
-Koga to od vas dvojice zanima? – smijuljeći se zapita Drago...
-Zapravo, zanima nas obojicu – kažem ja. – Ivicu zanima, jer je pred njim najveći dio njegova života, a ja mu to ne znam baš lijepo rastumačiti...
-Po današnjem kršćanskom shvaćanju brak je zajednica žene i muškarca. On formalno nastaje njihovim vjenčanjem, a traje dok ih „smrt ne rastavi“... Tako je to počelo i kod Ivičinih roditelja.
-U kršćanskom svijetu brak je „izmišljen“ – da bi poticao kontinuitet opstanka naroda.
Zbog čega je potreban brak za razvoj i opstanak naroda

Neki se pitaju, zar se narod ne bi mogao razvijati i opstati i bez braka? Kao primjer navode životinje, koje opstoje i bez braka... Tako su među pticama poznate lastavice i rode. Njihove ženke i mužjaci zajednički grade gnijezda i nakon seobe opet se zajednički u njih vraćaju. Ženkina jajašca griju na smjenu dok se izlegu ptići. Zatim ih zajednički hrane i brane... uče letjeti... jednom riječju osposobljavaju ih za život... Neki ljudi bi se mogli ugledati u njih...Slično se ponašaju i druge vrste ptica. Međusobnom se požrtvovnošću ističu pingvini... To kod ptica omogućava leženje ptića neprestanim grijanjem jaja, zajedničkim hranjenjem potomstva... čak i kod „ad hoc“ zajednica ženki i mužjaka...

Kod nekih sisavaca – kao što su lavovi, tigrovi i druge zvijeri – gdje ne treba ležati na jajima i grijati ih nije potrebna takova povezanost „zauvijek“. Ženke same nose i rađaju mlade, doje ih svojim mlijekom, kasnije love druge životinje za hranu sebi i mladuncima... Mužjak im se poslije samo „pridruži“ kao gotovan...Istina, on im je čuvar teritorija – zapravo svoga mužjačkog teritorija - pa ga valjda zato hrane... I neki ljudi nastoje imitirati neke od spomenutih zvijeri...

Iako je Bog stvorio čovjeka kao svoga miljenika – a sva druga živa bića, da mu služe i uljepšavaju okoliš – neki od nas to zaboravljaju i „oponašaju“ životinje... Posljedice toga su samohrani roditelji – zapravo samohrane majke – razvodi brakova, napuštanje porodica od strane neodgovornih očeva, gotovanstvo nekih neodgovornih očeva, koji bi htjeli kao „gotovani“, da žena kao majka hrani sebe, njihovu djecu i njih...


Razvodi brakova

U katoličanstvu u pravilu ne postoje razvodi brakova sve „dok nas smrt ne rastavi“. Znači, brak se smatra ozbiljnom vezom žene i muškarca, u koju su ušli sigurni u svoju ljubav, pripremljeni posebnom obukom vjeronauka o životu u takovoj zajednici, određenim vremenom oziva, kako bi to mogli znati svi članovi njihove kršćanske zajednice... Znači, ostavljeno im je dosta vremena, da preispitaju svoju spremnost za zajednički život. Poslije toga svega ne bi se smjeli javiti ozbiljni razlozi za bračni neuspjeh, ako su i nakon toga zaključili, da su sposobni za zajednički obiteljski život...

Za razliku od ovih brakova – „civilni“ se brakovi sve više razvode. Zbog čega se to događa? Vjerojatno zbog toga što zakon dozvoljava jednostavne razvode brakova sklopljenih pred matičarima. To budućim supružnicima omogućava više brzopletosti u odlučivanju u sklapanju braka, međusobnom upoznavanju budućih supružnika...


Odgoj kao preduvjet uspješnoga braka

Budući supružnici dolaze iz različitih porodica, različito odgajani, ali u nečemu ti odgoji bi trebali biti jednaki... . Ponekad bi trebalo biti sposoban prihvatiti mišljenje / želje druge strane, iako mu se čine lošijim – Život će pokazati, što je bolje – Ako zbog ničega onda barem, da „druga strana“ osjeti uvažavanje njenog mišljenja / želje... Ne zlobno zadirkivati zbog lošijeg mišljenja / želje. „Druga strana“ će to i sama shvatiti i priznati – a bez „povećanja napetosto...“



Drago smatra, da bi u dokumentu o sklapanju braka trebala biti zakonska obveza upisivanje o tome koju imovinu supružnici unose u brak. To bi bilo umjesto „predbračnih ugovora“ zbog kojih bi mogla nastati nepovjerenja...


„Vanbračni brakovi“
Budući supružnici sve više se odlučuju za vanbračni zajednički život..prema onoj „Za zajednički život dovoljna nam je naša ljubav...“ Ili kao proba za zajednički život.. Ili jednostavno, jer je to moderno.. Ili zato što je to „baš cool..“ To smanjuje čvrstoću zajednice, što može negativno utjecati na ostvarivanje bitnih „točaka“ zajedničkog života, kao što su djeca, zajednička imovina i sl. za vjerojatne raspade zajednica...

Posljedice su sve vidljivije, sve je više samohranih roditelja, naročito majki...

Koji su uzroci takovih sve većih kriza brakova danas i sutra? Drago misli, da ih ima više. Jedan je različito shvaćanje bračne zajednice –( „tko je gazda“). To je posljedica lošega odgoja. Ispoljava se u težnji za iskorištavanjem „druge strane“. Muškarac često misli, da je njegovo biti negdje u radnom odnosu i dobivati plaću, „družiti se“ s prijateljima - a žena bi trebala rađati i odgajati djecu i raditi sve kućanske poslove.. On nastoji da takav odnos bude i u slučaju, da je žena zaposlena...To može biti i uzrokom nasilja u braku.. Jasno, žena osjeća tu nepravdu i na neki način traži izlaz iz takove situacije: „zapušta“ kućanske poslove, i ona ima pravo na svoj društveni život s prijateljicama.. Brak slabi, ljubavi nestaje – rezultat može biti razvod.. A djeca...? Sve ih je manje...


Ravnopravnost žena i muškaraca
Osim što je ravnopravnost žene i muškarca zagarantirana zakonima, u bračnom životu je često nema.. Neki ljudi upotrebljavaju za to izraz „jednakost žena i muškaraca“. Ako se žena i muškarac razlikuju po spolu i ulozi „produljenja vrste“, nisu jednaki, ali trebaju biti ravnopravni... U braku to mogu ostvariti dogovaranjem i podjelom kućanskih poslova, tako da podjednako snose teret obiteljskog života...Ako žena želi i razvoj svoje karijere, struke, politike – na što ima apsolutno pravo – sve se kasnije odlučuje za roditeljstvo (ako se uopće odluči!)... Natalitet se smanjuje, nastaje „natalitetna ciklona“ i nastaju „natalitetno strujanje“ i postepeno naseljavanje iz područja Zemlje gdje je „natalitetna anticiklona“... Kako to riješiti...?


Brak kao opasna zajednica

Sve je više nasilja u suvremenim brakovima (Ili se o tome danas više i brže saznaje iz sredstava informiranja!?). I sve više ubojstava – naročito žena!

Valjda i zbog sve veće njihove samosvijesti! Da li je to zbog sve većeg broja muškaraca psihički poremećenih, da li zbog preblagih kazni ubojicama supruga, ili zbog odgoja današnjih muškaraca u egizmu...?Vjerojatno je i to uzrok, da se sve manji broj žena odlučuje za život u bračnoj zajednici... Nikad ne može biti sigurna, na kakovog će se manijaka namjeriti i to „platiti“ životom...Umjesto da stvara novi život, u opasnosti je da izgubi svoj...!

Kako to riješiti na dobrobit naroda – U šali je to predložio Ivica: Možda bi bilo dobro uvesti „Bračnu dozvolu“ kao i „Vozačku dozvolu“... Drago i ja smo se najprije grohotom nasmijali, a onda se uozbiljili...Možda Ivica ima pravo!!..Kako god je potrebno da čovjek, koji sjeda za upravljač motornoga vozila, nauči sve o prometu i upravljanju vozilom u prometu – da sam ne nastrada, ali još više, da ne nastradaju drugi sudionici u prometu –

tako bi trebalo i buduće supružnike naučiti sve o skladnome životu u braku i onda im izdati „Bračnu dozvolu“. Prethodno bi trebao proći odgovarajuće medicimsko- psihijatrijsko-pedagoško provjeravanje sposobnosti za brak..Tek s njom bi kandidat mogao uploviti u bračne vode sa što manjom opasnosti za sebe i za druge...

Valjalo bi o tome razmisliti...!