Zapitkivalo
22.05.2008., četvrtak
NORIJADE
- Pa, gdje si ti Ivice do sada? – odahnuo sam, kad je stigao. – Ručak se već ohladio...
- Oprosti, što sam zakasnio – opravdava se mali dok na brzinu odlaže „torbicu“ i sjeda za stol. - Šteta što nisi bio tamo! Vani je „norijada“, pa sam se zadržao. Pravi cirkus! Zasipali su prolaznike brašnom, pa su se većinom ljutili na maturante „kako su neodgojeni – neotesani – bezobrazni – drski – nasilni....“ i što sve ne! Jedan je maturant teturao pijan, drugi je i povraćao...- Lijepa slika inteligencije...! – nisam mogao zatomiti nezadovoljstvo. - Zašto si nezadovoljan?... Zar se vi niste veselili kad ste bili maturanti? - Jesmo, naravno! To je neka vrsta životne prekretnice... - Haide, djede, ispričaj mi, kako ste vi slavili... - Dobro, ispričat ću dok ti jedeš hladni ručak... Već smo se odvikli maturu nazivati „ispit zrelosti“, jer ona to i jest – ona znači, da su maturanti postali „zreli ljudi“, postali sposobni raditi i od svoga rada živjeti (zarađivati!), ili sposobni za samostalno obrazovanje na studiju. Dakle, više ne trebaju, da ih odrasli i roditelji stalno „podsjećaju“ na školske zadatke... Nekima je matura bila kraj školovanja i početak ozbiljnoga rada..Prema tomu mi smo i slaveći maturu nastojali se i ponašati u skladu s tim. Uz nastavu u drugom polugodištu počeli smo se pripremati i za proslavu. Dogovarali smo se, kuda i kako ćemo se kretati kroz grad, koje pjesme ćemo i gdje pjevati, tko će i što pjevati solo, tko će i što i gdje recitirati... Naš razredni „pisac“ Zvonko napisao je tri mala skeča (to ti je kratka vesela predstava), podijelio uloge, pa smo to uvježbavali, dogovarali o kostimima i šminki... Jednom riječi željeli smo pokazati našu kulturnu razinu... Kad je došao „taj dan“ – slavili smo i građani su nam pljeskali, a mi smo bili ponosni, što smo „zreli mladi ljudi“ na ponos našim roditeljima i građanima... - A, niste nikoga polijevali vodom ili vinom? Nikoga niste ničim posipali i pravili druge „psine“ i na taj način se „zabavljali“...? - Pa, kako bi to izgledalo, da nešto takovoga čine zreli ljudi!? Naši građani su i naši roditelji i naši susjedi i prijatelji! Nezamislivo je bilo, da njima pravimo razne nepodopštine! Zamisli samo, da sam morao ići u trgovinu ili u općinu kraj ovih danas, pa da je na mene neki od ovih „zrelih mladih ljudi“ bacio šaku brašna ili pljusnuo čašu vina ili pehar vode – kako i kada bih se očistio...! A i nemam baš prikladno drugo odijelo... Znaš, Ivice, kad to u današnje vrijeme gledam – neke mi se stvari čine nelogičnima. Vi mladi danas imate viši životni standard od nas i trebali biste ranije sazrijevati nego mi. A, izgleda, da smo mi odrastali brže... Ma, pogrešan mi je zaključak! Ima tu jedan drugi element, kojega nisam uzeo u obzir. Vi ste danas izloženi poplavama ekshibicionizma i jeftinog postajanja „slavnim“. Svaka osoba se želi u društvu nečim istaknuti, nečim postati „poznat“. Većina to nastoji postići radom, učenjem, rezultatima rada. No, ima jedan broj mladih, kojima se baš ne radi i ne uči, pa nastoji „slavu“ postići raznim huncutarijama, lopovlucima, štetočinstvom,... i time se nametnuti normalnoj većini...Kad, promatramo današnje slavljenike – među njima ćemo primijetiti nekolicinu, koji izvrću kante sa smećem, koji bacaju na nedužne prolaznike brašno i koješta drugo, opijaju se... I onda to pripisujemo cijeloj skupini.. A, to je nepravedno...! Većina je kriva utoliko, što malom broju negativaca dopuštaju, da im se nametnu.... |
