Zapitkivalo
19.05.2008., ponedjeljak
PLJAČKANJE OSLOBOĐENIH PODRUČJA
- Što je to – pljačkanje, ili pljačka, ili kako se to već kaže ? – pita mali Ivica već s vrata i prije nego je odložio svoju školsku „torbicu“.
- Hm – zamislim se ja – izgleda jednostavno, da je to uzimanje – štoviše otimanje - tuđe imovine, koja ne pripada pljačkašu, onome koji pljačka... ali,to bi bilo najbolje pitati jezikoslovce... Pomislih, da sam ga se „riješio“, ali... - Djede, što ti znaš o pljčkanju srpske imovine po selima, koja su oslobodili hrvatski vojnici? Na sudovima se optužuju naši generali – da su oni za to krivi... - Da, i pred našim sudovima u optužnicama protiv njih – optužuje ih se, što nisu spriječili i pljačkanje u oslobođenim selima. – počinjem malome tumačiti:zmeđu ostalog - - Znaš, Ivice, lako je tužiteljima i sucima „iz fotelja“ čitati lekcije ratnicima o poštenju, o „pravilima ratovanja“... Kao da je ratovanje tenis ili boks... Oni uopće ne pokušavaju razumjeti naše branitelje i njihovu situaciju.. Zapovjednicima naše vojske u ratu osnovno je bilo pobijediti okupatora uz što manje gubitke, istjerati ga i osloboditi neše teritorije, a ne čuvati agresorovu imovinu. Pravo kaže prika Drago: oni su trebali ostati kod svoje imovine, kako ih je pozivao Predsjednik Tuđman. Za vrijeme Oluje njegov poziv Hrvatski radio je emitirao i do tri puta svakog sata. Ali , oni su „morali otići“, a imovinu ostaviti na čuvanju osloboditeljima... - A, po čemu su osloboditelji mogli i morali čuvati i sačuvati tu ostavljenu imovinu? – zanima Ivicu. - Trebali su tražiti potvrdu (kaže se – revers) – odgovorim ja sarkastično. - Jesu li tražili...? - Joj, Ivice, baš si smiješan! Tko bi tražio revers i tko bi ga dao, kad se pucalo na sve strane! - Pa zašto bi onda branitelji morali čuvati tu imovinu? Tako bih i ja mogao u parku na klupi ostaviti novčanik s novcem, pa tražiti da mi gradonačelnik to vrati, jer mu je bila dužnost čuvati ga – dok se ja vratim... Veliki broj naših vojnika su ljudi, koje su agresori u vrijeme agresije istjerali iz njihovih domova samo s plastičnom vrećicom i što su u njoj mogli ponijeti – svu ostalu imovinu su morali ostaviti. Nju su opljačkali i spalili agresori, kojima bi sada osloboditelji trebali čuvati njihovu imovinu! Pa da čovjeku pamet stane!! Zar je čudno, da osloboditelji sada od istjeranih agresora uzmu nešto bez čega su ostali! Bez obzira na to, odobravamo li to ili ne. Možda nađu i uzmu svoj / kao svoj/ traktor, ili štednjak, ili perilicu rublja...ili što drugo... Umjesto, da se taj postupak naziva pljačkanje, bolje bi pristajao naziv – vraćanje opljačkanoga... Idealno bi bilo, da su hrvatske oslobodilačke jedinice činili vojnici i redarstvenici, kojima u agresiji nitko nije stradao, niti opljačkan, niti ostao bez kuće.... Većinu su ih srpski agresori protjerali iz njihovih domova! Njihovu imovinu su opljačkali – vredniji dio toga čak su ponijeli u povlačenju pred Olujom... A Hrvatska baš nije imala vojnike bez prethodnih gubitaka. Zar je onda čudno, da su u oslobađanju uzimali dio zatečene imovine. Međunarodna zajednica o tome nije vodila računa... Ni tužitelji, ni suci ICTY- a nisu bili u „njihovoj koži“, nisu ostali bez dijela ili cjelokupne imovine. Takovima je lako osuđivati te ljude, koji su „preko noći“ postali sirotinja. ( Tuđom guzom lako je sjedati u mravinjak! - Makar bili i mravi ubojice!) Zapravo, „međunarodna zajednica“ preko Haaškog tribunala želi sa sebe skinuti „zapovijednu odgovornost“ – što nije spriječila agresiju na Hrvatsku (A mogla je!), nego odgovornost prebacuje na žrtve agresije. Tribunal je trebao optužiti tu međunarodnu zajednicu i za pljačkanja... Jer, da nije bilo agresije – ne bi bilo ni tih pljački!! (Osim onih „redovitih“!) Što se strogosti sudova tiče - izgleda, da bi našim optuženicima bilo bolje, da im sude u Haagu, nego ovdje „kod kuće“, jer naši sudovi odmjeravat će im veće kazne od haaških, kako bi se dokazali pred međunarodnom zajednicom. Tipično dodvorničko ponašanje! Uspoređeno s presudom „vukovarskoj trojci“.! |
