Zivot u Zabolandu
20.12.2015., nedjelja
Makaroni na vi
|
Jeste li kada cuvali neciju djecu? Njih petero odjednom? Ovaj mjesec sam u dva navrata isao u Santpoort Zuid (dva sata vlakom zapadno od Arnhema), kod Noor (kcer Rite i Franka) i Berta, da im pricuvam djecu. Noor je morala raditi, Bert uvijek radi, a ovaj mjesec nisu imali bebisitericu, pa sam se ja tako ponudio. Noor ima cetvero djece Viv (3), Niek (7), Chris (9) i Iris (11), a u goste je dosla i Irisina prijateljica Anna. Osim kaj sam otkrio da se u meni skrivaju price o Strumfovima i price o Zelenom svijetu, za koje nisam ni znao, te da je prilicno zgodno kaj znam igarati hokej, jer su djeca odusevljena sto s njima zelim igrati na lokalnom hokejskom klubu (u Zabolandu je ovih prosinackih dana urednih 13 stupnjeva), zelio bih s vama podijeliti dvije upecatljive posebnosti. Prva se tice jela. Za veceru (to je u Zabolandu glavni obrok dana, negdje oko 19h) smo imali makarone. Dakle tjestenina, s nekim umakom i povrcem, te preko toga naribani sir. Nista cudno. No obitelj Waardijk jede uz to, bolje reci jos preko toga, kecap i prepeceni luk (sitni, malo zagoreni komadici luka, tipicni za indonezijska jela). I onda sve to dobro promijesaju. Jos nikada nisam vidio ili probao makarone na taj nacin. Izazov? Slijedeci dan sam to ispricao jednom drugom Zabolandjaninu, ciji roditelji zive i Rimu i koji bas voli talijansku kuhinju. On je odbojno zatresao glavom i rekao: „Ah neki Zabolandjani stvarno nista ne razumiju.“ Druga posebnost se tice Anne. Anna je dobra skolska prijateljica od Iris i vrlo simpaticna i pametna cura od 11 godina. Bas smo se dobro slagali. No Anna je posebna po tome sto svim odraslima govori vi. U Zabolandu naime skoro svi svima govore ti. Cesto na radiju i televiziji, djeca nastavnicima u skoli, sportskima trenerima pod normalno, profesori studentima, ali i obratno... itd. Postoje iznimke, no ovo je samo da steknete opci dojam. Noorina djeca govore meni ti naravno, ali Anna kaze vi. Sto je ok, no Anna govori vi svim odraslima. Bas svima. Ukljucujuci vlastite roditelje i vlastite bake i djedove. Zaboland anno 2015. Jos se uvijek ne mogu nacuditi. |
13.12.2015., nedjelja
Istina o Sinterklaasu
|
Sinterklaas je daleko najpopularniji djecji praznik u Zabolandu. Za vecinu domacinstava puno populariniji od Djeda Mraza i Bozica, ili Ramadana, kako se uzme. Sva zabolandska djeca (Sireve glavice) do otprilike devete godinestarosti slijepo vjeruju da Sinterklaas doista postoji. Kako I ne bi kada je sve tako dobro poslozeno. Mrkva koju su ostavio pored vrece navecer je preko noci pojeo konj Sinterklaasa, a Crni Pero ti je u cipelicu ostavio neki poklon. Prica je prekrasna, svi koje znas vjeruju u nju, cak i tvoji roditelji, ali cak i kad ne bi vjerovali, na kraju krajeve sve prati televizija. Dnevnik Sinterklaasa toliko slici na pravi dnevnik (ne samo da imaju direktna javljanja sa imanja Sinterklaasa nego cak i prognozu vremena - je li ili nije povoljno za dolazak poklona), da jednostavno mora biti istina. Koje dijete bi uopce pomislilo da je sve to jedna velika zavjera. Zavjera u Kojoj sudjeluje cijela nacija. Od roditelja i susjeda, koji pokuca na vrata i ostavi vrecu s poklonima, do drzavne televizije. Oko devetog rodjendana roditelji obicno pozovu djecu na razgovor kako bi im saopcili tajnu odraslih. Iako je istina bolna (neka djeca su ljuta, neka su toliko uvjerena da ne vjeruju vlastitim roditeljima), povratka vise nema. Stovise dobili su povjerenje odraslih. Oni su sada odgovorni da mladja braca i sestre i dalje nastave slijepo vjerovati sve dok ne sazriju za veliku tajnu. Drugim rijecima sada su i oni dio zavjere. Proslog vikenda me je susjeda sa treceg kata zamolila da u dogovoreno vrijeme pokucam na vrata i pred vratima ostavim jutenu vrecu s poklonima koju mi je donijela. Tako i bi. Pazljivo sam stavio vrecu pred vrata, snazno pokucao par puta i na prstima se brze bolje spustio kat nize, te ostao osluskivati uzurbane korake iznad mene. Iznenadjenje je bilo ogromno. Kasnije mi je susjeda poslala sms zahvale. Njen petogodisnji sin je bio odusevljen sto su Sinterklaas i Crni Pero i kod njih svratili. No on nije bio jedini koji je bio odusevljen…. Oznake: Sinterklaas |
06.12.2015., nedjelja
Sveti Nikola iliti Sinterklaas u Zabolandu
|
Danas je 5. prosinac (pakjesavond = vecer poklona) i sva djeca u Zabolandu znaju da te veceri dolaze pokloni Svetog Nikole iliti Sinterklaasa. On je doduse vec tri tjedna u Zabolandu. Tu je zajedno sa svojim pomocnicima Zwarte Pieten (Crnim Perima) stigao parobrodom iz Spanjolaske. Oni su smjesteni na jednom velikom imanju i od tamo obavljaju vazne poslove poput: prikupljanja djecjih pisama sa zeljama, slaganje poklona, posjecivanje skolskih priredbi (ili hokejskih) klubova, cuvanje Velike knjige Sinterklaasa u kojoj je zapisano koja su djeca bila zlocesta, a koja dobra. Djeca to znaju jer se dogovostine Sinterklaasa mogu pratiti na TV Sinterklaas dnevniku (Sinterklaasjournaal), koji se emitira svakodnevno tokom ova tri tjedna . Svake godine se nesto zakomplicira, zbog cega djeca u neizvjesnosti kao zakovana sjede svake veceri pred televizorom. Ili je neki Crni Pero izgubio poklone, ili nestane Velika knjiga, ili je Sinterklaas bolestan, ili nisu stigla sva djecja pisma. No na kraju sve dobro zavrsi i voditeljica moze u zadnjem Dnevniku 4. prosinca najaviti da su Sinterklaas i njegovi pomocnici spremni zu sutrasnji veliki dan. Inace, kroz ova tri tjedna si tu i tamo si mogao dobiti kakav mali poklon. Ako si stavio cipelu u prozor i ostavio mrkvu za konja od Sinterklaasa. Vecer 5. prosinca. Obitelj se skupila. Djeca su vec danima uzbudjena, jer znaju da je to dan koji su toliko zeljno iscekivali. U kaminu gori vatrica. Vani je vec pao mrak. Unutra se pjevaju pjesmice o Sinterklaasu. A onda u jednom trenutku tisine, cuje se glasno kucanje na vrata. Roditelji se medjusobno pogledaju, djeca se pogledaju. Roditelji i djeca se pogledaju i nastane trka prema vratima. Djeca brze bolje trce i vicuci “Tko je? Tko je?” Nema odgovora. Otvaraju se vrata. Pred vratima stoji velika jutena vreca do vrha puna poklona. Vani je mrak, nigdje nikog, samo vjetar. Kako li se vreca nasla? Mora da ju je neki Crni Pero ostavio i zbrisao. Vreca se uvlaci u kucu. Obitelj se okuplja. U vreci su pokloni s osobnom pjesmom za svakoga. Djecjoj radosti nema kraja. Oznake: Sinterklaas |