Zivot u Zabolandu
21.12.2014., nedjelja
(Pre)staromodni profesor
Iako Zaboland danas izgleda kao vrlo napredna, tolerantna i liberalna drzava, veliko je pitanje je li kroz povijest bas tako bilo. U prvoj polovici dvadesetog stoljeca, vjera je igrala jos uvijek veliku ulogu u drustvu koje je bilo podjeljeno na cetiri stupa kako se tada govorilo, na protestante, katolike, napredne liberale i socijaliste. S time da su prve dvije grupe bile u vecini. Tako je vjera (krscanstvo dakako) odredjivala i ulogu zene u drustvu. Iako su zene od 1919. imale pravo glasa, jednakost je bila jos daleko od svakodnevnice. Pocetkom pedesetih zene su mogle ici na studij, ali to jos nije bilo skroz uobicajeno, a nekim pojedincima odgojenim po starim vrijednostima je to uvelike smetalo. Tako je bio jedan profesor na fakultetu prava koji je bio poznat po tome da u predavaoni ignorirao zenske studente. Grupi studenata bi se obracao samo sa ‘Postovana gospodo’, iako su i studentice sjedile u klupama, ne bi zamjecivao pitanja studentica, niti im se na bilo koji nacin obracao uputama… itd. No vrijeme je odmicalo i svima se vec cinilo da bi stari profesor konacno trebao popustiti i promijeniti se, te prihvatiti studentice kao ravnopravne svojim muskim kolegama. Zato su mu smjestili spacku. Po dogovoru su jednog dana na predavanje dosle samo studentice. Sad ih konacno nece moci ignorirati. Profesor je usao u predavaonu. Stao za katedru. Osvrnuo se naokolo i izjavio kratko: “Vidim da nitko nije prisutan.”, te istog trena napustio predavaonu. |
14.12.2014., nedjelja
Kako je na kraju prosao Crni Piet
Ostao sam vam jos duzan ispricati kako je zavrsio nas Crni (Zwarte) Piet. Prilikom svecanog i sluzbenog uplovaljajanja Sinterklaasa i njegovih Pietova u Goudu. Doslo je na glavnom gradskom trgu do tucnjave izemdju demonstranata (protiv Crnog Pieta) i zagovrinika Crnog Pieta. Oko 80 osoba je uhapseno. Ovo nije sala. Par dana kasnije je neki covjek (ocito protivnik Crnog Pieta) opalio samar djevojcici od 14 godina, koja je bila prerusena u Crnog dakako Pieta. Koliko nisko nas strasti mogu dovesti. Nakon toga su se stvari nekako smirile. Svaka skola, kvart, klub, grad je slavilo Sinterklaasa na svoj nacin, ali u velikoj vecini svi su slavili sa jos tradicionalnim Crnim Pietovima. Posto su svi vec bili pomalo umorni od diskusije, vise se nije puno o tome culo. Sve dok u zadnjem Sinterklaas Dnevniku, nije doslo do presedana. Kaj je pak sad to Sinterklaas Dnevnik? E to je TV dnevnik za djecu koji se emitira svaki dan u tri tjedna dok Sinterklaas I Pietovi borave u Zabolandu, s vijestima vezano uz njih. Uglavnom se radi o zgodama i nezgodama, izgubljenim popisima darova, ljubomornim ili zabrinutim Pietovima, djecjim crtezima itd. Ove godine je cijela zemlja pozorno pratila Sinterklaas Dnevnik bas zbog uzavrele diskusije. Cak je Sinerklaas Dnevnik bio na neki nacin mejrilo za druge. Tamo su Pietovi ostali crni (istini za pravo tamno smedji), ali presedan se dogodio u zadnjoj epizodi. Naime u zadnjoj epizodi je Djeda Piet, najstariji od svih Pietova uzvisen na pomocnika bijelog Sinterklaasa. Jer je on star i ponekad umoran, a toliko darova treba jos dostaviti u cizmice. Tako su odjahali zajedno u noc 5. prosinca. Bijeli Sinterklaas na crnom konju i crni Sinterklaas na bijelom konju. S obzirom da je Dnevnik sniman i scenarij napravljen jos puno prije ove diskusije. Svaka cast! |
10.12.2014., srijeda
Povijest Hrvatske, osobna prica
Proslog ponedjeljka odrzao sam predavanje o povijesti Hrvatske u knjizari Jansen & de Feijter. Moram priznati da mi je pao kamen sa srca, kada je sve zavrsilo. Tko bi rekao, da jedno takvo obicno predavanje moze toliko toga uzburkati. Proteklih tjedan dana, kao da sam se vratio u proslost. Poceo sam se puno intenzivnije baviti povijescu i ponovno sam osjetio ono zbog cega sam jednom odlucio studirati povijest. Prisjetio sam se mnogo stvari koje sam nekada davno jako dobro znao, te kako sam za vrijeme studija uzivao u prosirivanju tog znanja. Povrh toga je dosao iznenadni interes za domovinski rat, za ono sto jos nije bila povijest za vrijeme mog studija, ali je bila itekako ziva uspomena u mojoj svijesti. Zadubio sam se tako u svakojaka povijesna i osobna pitanja i zapravao zaboravio pripremati predavanje prilagodjeno zabolandskoj publici. Za vikend sam stvarno morao prionuti poslu i pricu u mojoj glavi posloziti u za laike jasnu strukturu, odabrati slike, pronaci odgovarajuce povijesne karte, odbaciti viskove, urediti filmice, zvucne efekte… U nedjelju navecer sam pred Laurom imao generalnu probu. Medjutim ta proba nije isla nimalo glatko. Zastajkivao sam, zapinjao, odjednom sam skuzio da mi fale strucne rijeci u mom zabolandskom vokabularu. Laura je bila dosta kriticna (konstruktivno), jer i sama ima iskustva s prezentacijama na medicinskim kongresima, i dala mi je korisne savjete, no kod mene se uvukla nervoza, jer sam i sam skuzio da nije bas najbolje. Laura je kasno navecer otisla u Groningen, a ja sam te veceri bio previse iscrpljen bilo kaj napraviti. Iako u zivotu drzao na desetke predavanja i prezentacije i govoriti u javnosti, pa i na zabolandskom, mi nije veci problem, odjednom mi se ovo osobno predavanje cinilo kao veliki zalogaj. Jer to je bilo vise od povijesnog predavanja, bila je to moja osobna prica. U ponedjeljak ujutro, nervoza je jos bila prisutna, ali um se rascistio. Zavrsio sam prezentaciju, a drugi dio predavanja (moje osobno iskustvo), sam odlucio napraviti iz glave, ili bolje reci iz srca. Napravio sam popodne par joga vjezbi za smirenje i tada mi se samopouzdanje nekako popravilo. Sto ce biti ce biti, a ja cu pokusati sto vise uzivati u veceri. U takvom stanju sam pokupio Lauru sa zeljeznicke stanice i krenuli smo u Velp. Na moje veliko iznenadjenje nesto prije osam sati i samog pocetka, pojavio se gospodin iz hrvatskog veleposanstva iz Den Haaga. Nisam imao pojma da ce od tamo netko doci. Walter, vlasnik knjizare, je pozdravio sve prisutne, a posebno uvazenog gosta, najavio mene i predavanje je moglo poceti. Za divno cudo kako je predavanje pocelo, ja sam se odjednom nasao u svom elementu. Kao riba u vodi. Zabolandski je tekao tecno, slajdovi su se logicno prelijevali uz moju pricu, bilo je humora, interakcije s publikom, Laurine savjete sam se sjetio upotrijebiti i vidio sam je kako blista u publici. Uzivao sam u predavanju. Drugi dio predavanja je bila moja osobna prica. Docarao sam moja sjecanja na zamracivanja, zracne uzbune, pad Vukovara, ispricao nesto o povijesti moje obitelji, o tome kako smo prosli rat, o tome kako se u meni zbog svega toga razvila averzija prema bilo kakvom ratu, te kako ne mogu razumijeti da u danasnje vrijeme rat bilo sta moze u biti rijesiti. Na moj veliki ponos ispricao sam pricu o mom najvecem heroju domovinskog rata Stipi Starcevicu. Sve je islo samo od sebe. Za kraj je Walter procitao jednu prekrasnu pjesmu, koju cu pokusati prevesti uskoro na blog. Ljudi su mi cestitali. Rekli su da su dobro mogli pratiti povijesnu pricu, a posebno su bili impresionirani sirenama za zracnu opasnost i mojim osobnim dozivljajem rata. Neki su se jos porazgovarali uz pice, ja sam se zadrzao jos u razgovoru s covjekom iz veleposlanstva. Laura i ja smo otisli zadovoljni u muzejski stan, gdje povijest jos treba biti napisana. |
04.12.2014., četvrtak
Vukovar 1991.
Borovo naselje, Trpinjska cesta, Slavonska ulica, Vinogradska ulica, Budjak, Sajmiste, Mitnica… nekada samo apstraktna imena u mojoj glavi sada su postala konkretna mjesta, znam njihov polozaj i raspored, znam njihovo znacenje u rasporedu obrane. Pripremajuci se za predavanje o hrvatskoj povijesti zaglavio sam u bitci za Vukovar. Jucer i danas satima pregledavam sve moguce dokumentarce na youtube-u. Ne znam zasto. Ali nesto me vuce. Kao droga, jos, jos, jos… Price vojnika, zapovjednika, Ivan Leutar, Marko Babic, Blago Zadro... sve sam ih upoznao. Znam datume najvecih neprijateljskih napada i koji su bili pravci napada. Taktika protiv tenkova na Trpinjskoj cesti. Osjecaj kada znas da ce te naci minobacaka granata. Slucajni susreti sa zalutalim cetnicima. Nevjerovatan omjer snaga u korist agersora. Humor. Sreca. Koliko je faktor srece bio odlucujuci, da oni koji su danas zivi mogu ispricati svoju pricu. Ljudske sposobnosti organizacije u ekstremnim uvijetima. Borba unutar covjeka. Video zapisi srpske strane. Silina topnistva. Razruseni grad. Mrtvi civili. Predaja grada. Crveni kriz. Bolnica. Sudbine prezivjelih boraca nakon pada grada. Strah. Proboji. Pogubljenja. Sada je i to povijest. Prije 23 godine izgledalo je drugacije. Izgledalo je kao nocna mora. Nocna mora, koja nikada nece proci. Jucer sam ruzno sanjao. Sanjao sam da sam u Vukovaru i da je rat. Nocna mora. |
01.12.2014., ponedjeljak
Predavanje
Od kada sam zaplovio Zabolandom bavim se u prvom redu hokejem na travi. Medjutim nikada nisam zaboravio svoju drugu ljubav povijest. U nekoliko navrata sam u raznim skolama pratio satove povijesti i tako bolje upoznao njihov nacin predavanja povijesti, a istodobno i prosirio znanje o povijesti Sirevih glava. Ono sto smo mi ucili o zabolandskoj povijesti bilo u skoli, bilo na faksu, samo je mali komadic jedne kompleksne povijesti, koja se i dan danas odrazava u njihovom drustvu. Kada tako detaljnije upoznas tudju povijest, onda ti je odmah jasnije, koliko neka prosjecna, pa makar i visoko skolovana, Sireva glava (Zabolandjanin) zna o povijesti Hrvatske. Gotovo nista. Negdje je nesto nacuo o ratu… bio je u Jugoslaviji na godisnjem, mozda jednom i zna da je sve to na Balkanu jako komplicirano. Kako bih se bavio povijescu, a i nesto naucio moje Zabolandjane, odlucio sam odrzati jedno javno predavanje o povijesti Hrvatske. Igrom slucaja to mi je poslo za rukom u dogovoru s knjizarom Jansen en de Feijter iz Velpa. U ponedjeljak 8. prosinca 2014. Drzim u toj knjizari predavanje pod naslovom: „Povijest Hrvatske“. Za predavanje se moze preko interneta rezervirati mjesto. Ulaznice kostaju 2,5 eura. A ja ovaj tjedan imam pune ruke posla da sve to pripremim. Ako netko ima jos neku briljantnu ideju, slobodno mi javite. Najava se moze vidjeti na webstranici knjizare: http://www.eenpassievoorboeken.nl/activiteiten/kroatie.php Obratite paznju na ime webstranice: strastzaknjigama.nl :-) |