Zivot u Zabolandu
29.01.2014., srijeda
Moji susjedi nisu ljudozderi
|
No bilo je i drugih vijesti. Poput vijesti da sam prosli tjedan upoznao prve susjede. Vrata do. Saban (s s kvacicom) i njegova zena Melahat (s maramom oko glave) i njihov devetomjecni sin s dva imena. Veceras sam ih pozvao na caj kod mene. Saban je tamniji od mene, siri u prsima, ali nizi, prilicno cetvrtaste turske glave. On je rodjen u Turskoj, s 23 godine (inace je moje godiste) je dosao u Zaboland i ne govori bas dobro zabolandski. Melahat kaze da je znao bolje zabolandski kada ga je upoznala, no to je zbog toga sto su oko njega samo Turci. Melahat je ovdje rodjena i ona jako dobro govori zabolandski. Cudili su se naravno mom muzejskom stanu i kako sam tu dospio. Saznao sam od njih da je u mom stanu zivio neki starac, koji je uvijek nosio istu odjecu, pa se oko njega sirio specifican miris, tesko je hodao i njegovi otisci prstiju se jos mogu vidjeti na zidovima u stubistu, na kraju je otisao u staracki dom. Saban se trenutno uci za frizera kod buraza u salonu, dok Melahat radi dijelom administrativni posao dijelom u skladistu,ma sta to znacilo. Rita bi rekla da je to dobar znak. Mlada mama koja radi, s maramom i koja nepoznatom pruzi ruku, je dokaz uspjesne emancipacije. Mislim da je imala pravo. Melahat se doima kao pametna mala pricalica, koja zna svrgnuti paznju na sebe, cak i ako Saban i ja pricamo o nogometu, koju nju uopce ne zanima. Imali smo i zanimljiv razgovor o ulogama zene i muskarca u Turskoj, u Hrvatskoj i u Zabolandu. Ja sam im ispricao kako je u Hrvatskoj normalno da i zena i muskarac rade puno radno vrijeme, a ne kao ovdje da zene tri dana u tjednu radu, te da su kod nas zato i kucanski poslovi. Meni se cini naime da u Zabolandu jednakost muskaraca i zena u praksi, ne odgovara teoriji, stovise da smo mi u Hrvatskoj mozda naprediji u tom pogledu.Tko bi rekao da cu toliko godina kasnije s ponosom govoriti o tome kako su kod mene kucanski poslovi bili podjeljeni izmedju mojih roditelja i nas dvoje brace. Iznenadilo je me da je Melahat Sabanu preda mnom predbacila da bi se on malo vise morao potruditi, te da mu se ne racuna vise ono sto je sve radio dok je ona morala cuvati trudnocu nego da bi tako trebao i nastaviti. S druge strane ispricala mi je i kako se iznendila kada joj je poslodavac (autohtoni Zabolandjanin) rekao kada je pocela raditi da muskarci za isti posao u Zabolandu uvijek budu nesto bolje placeni i da je to jednostavno tako. Svi troje smo se slozili da to nije u redu.Saban je ispricao kako se njemu cini da u Zabolandu mozda zene manje rade i manje zaradjuju, ali da su zato zene gazde u kuci. Muskarac se mora pokoravati. Melahat kaze da je to zato kaj su zabolandske zene puno slobodnije u smislu: „Ili ce biti po mojem ili odlazim.“ Pa muskarac nema izbora, dok ce se oni (Turci) prije dogovoriti i pronaci neki srednji put. Gotovo da nisam vjerovao svojim usima. Sve u svemu, ja sam bio odusevljen njihovim posjetom uvidom u jos jedan svijet, koji sam samo naoko poznavao. Jos jednom se pokazalo da su sve predrasude samo cista iluzija. Svih ovih godina me mucilo sto ne poznajem zapravo niti jednog alohtonca (Ivo se ne racuna). Tko mi kriv kad se bavim hokejem na travi, elitnim 'bijelim' sportom. U Cort van der Lindenlaan sam tu i tamo popricao s susjedom Erdohanom, ali to je bilo uglavnom samo povrsno caskanje. Ovakav osobni razgovor, posebno sa zenom s maramom, nisam nikada imao. Eh da, Hrvatska se na turski kaze Hrvatistan, ali to ste sigurno znali. |