Zivot u Zabolandu
27.01.2014., ponedjeljak
Selidba 4 - vesela druzina
|
Nakon par telefonskih poziva i mailova i uz isprike gospodje van der Weide (adje bar nesto) oni isti fizicki radnici su dosli za par dana i lijepo zamolili golubice da odu ili ce biti prisiljeni izvrsiti delozaciju. Zivotinje su gle cuda, dobra shvatile poruku i odleprsale, a radnici su zabrikadirali ulaz u njihovo skroviste. Sad je mogla poceti i selidba mojih stvari. Stvari koje sam srecom imao gdje ostaviti, naime kod Franka Hogestijna u njegovoj ogromnoj kuci, daleko izvan grada, koju gradi vec deset godina i dovrsavat ce je jos deset. Organizarao sam frendove. Bilo je to u svakom slucaju probrano veselo drustvo. Lukas, hokejski golman i trener, zabolandski frend kojeg najduze poznajem, sastavlja brodove, aute i sam uredjuje vlastitu kucu od A do Z, po izgledu podsjeca na Froda, pa ga neki tako zovu. Ivo Martinovic, Hrvat iz Bosanske Posavine, odbojkaski trener zivi vec godinama u Zabolandu, gdje ima obitelj, jedini covjek u siroj okolici s kojim govorim hrvatski, uvijek na pomoci. Dick, bivsi komandos, za vrijeme rata boravio u Bosni, na obuci ucio kako se jede staklo, napustio vojsku i posvetio se coachingu (grupe, pojedinci), vodi joga setnje, zajedno s njim organiziram hokejske klinke (Hockey Magic). Frank, covjek s cigarom, tip koji se obogatio na TummyTubsima (sjedeca kadica za novorodjecad), ima nekoliko firmi, no usprkos lovi zivi raspusteno i kaoticno, vrlo susretljiv i na pomoci, nije dobro kada pije i vozi, zbog zabijanja u rampu vojne baze izgubio vozacku na godinu dana, Ivo smatra da nije pravi Zabolandjanin. A tu je i bio Sead. Sead radi kod Franka, tocnije uredjuje mu i stema u kuci koja se gradi vec deset godina. Sead je musliman sa Sanzaka, na prvi dojam pozitivan lik. (njegovu pricu svakako procitajte u posebnom postu za par dana). Stvarno sam bio sretan s njihovom pomoci, a i zanimljivo je bilo vidjeti kako se svi ti razliciti likovi dobro slazu. Frank je na raspolaganje dao prikolicu i Seadov kombi (tko je od vas ikada selio stvari u kombiju s tablicama Novog Pazara :), Dick je dosao sa svojim kombijem, a Lukas s njegovim rukama sastavljenim Renault cetvorkom kombi verzijom i ja sam jos bio sa svojim autom. Tako da smo sve stvari ( a koliko je toga bilo...) ukrcali i u jednoj turi otpeljali u moj muzejski stan. Sreca je da imam veliki podrum, pa smo pola stvari tamo spremili. Posto je bilo dovoljno zasukanih rukava, za par sati smo bili gotovi, a ja sam slijedecih dana raspakiravao stvari (i cudio im se). Nakon desetak dana defitivno sam preselio i poceo spavati u muzejskom stanu. |