Zivot u Zabolandu
23.12.2013., ponedjeljak
lijep rijec rane lijeci
|
Cak su se Rita i Frank isto cudili takvom visokom iznosu za bolnicu. No kak se ono veli vrag mi nije dao mira i isao sam provjeriti. Prvo sam zvao svoje zdravstveno osiguaranje. U Zabolandu su sva zdravstvena osiguranja privatne firme koje na trzistu nude svoje usluge. Moje je pouzdana, ali sigurno ne najjeftinije. Tamo mi nisu mogli reci zasto je tocno izdan racun. Preporucili su mi da nazovem bolnicu. Nazvao sam bolnicu i cak dosta brzo dobio trazeni odijel i zensku koja je odlucila pogledati o cemu se radi. “Aha, dakle ovako gospodine ” - pocela je - ”to je jedna duga prica, a mogu vam je objasniti ako zelite.” Ja sam imao beskonacnost na raspolaganju. Zena mi se stvarno potrudila objasniti i ispalo je da se prica svodi na slijedece: od 2012. je promjenjen zakon i dogovorom zdravstvenih osiguranja i bolnica je dogovoreno da se svaki posjet hitnoj placa srednjom (prosjecnom) tarifom. Sto znaci da sam slomio nogu i razrezao glavu, da bih opet platio isti iznos. Uz to je nadodala da potpuno razumije moje cudjenja te da primaju mnogo zalbi bas zbog takvih racuna, te da ce se najvjerojatnije zakon promijeniti. „Nazalost to za vas nece nista promijeniti.“ - zavrsila je ona. Zahvalio sam joj se na opsirnom objasnjenju. E sad kak to objasniti, ali kada imas osjecaj da ti se netko stvarno potrudi nesto objasniti i pokaze razumijevanje za tvoju stranu onda se cak i stvari poput neocekivanih financijskih udaraca uzrokovanih nelogicnim sistemima puno lakse podnose. Iako se nista nije promijenilo kao da se nesto promijenilo u mom dozivljaju svijeta. |