Zivot u Zabolandu
11.12.2012., utorak
Igra vjetrenjaca
|
Sjecate se kako se Don Quijot borio sa vjetrenjacama. On je jurisao na njih. E pa kaj se birokracije tice, ja imam osjecaj da njihove vjetrenjace jurisaju na mene, da su me opkolile sa svih strana, pa se sa mnom nabacuju u krug. Poput velikog bijelog morskog psa, kada se nabacuje s mladim tuljanom. Onda se te vjetrenjace malo odmaknu, tak da pomislim da je zrak cist i pocnem puzati prema slobodi, ali se onda opet zatrce i u tri koraka me ulove i opet nastave nemilosrdno udarati i samarati svojim krakovima. Zadnje su se dosjetile da me nabodu na vrh jednog kraka velike vjetrenjace, tako da virim malo izvan, taman dovoljno da kod svakog okreta tresnem glavom o zemlju. Mislim da me zato zadnjih dana tako boljela glava. U petak sam dobio pismo od UWV-a. Kojem pristaju klubu izdati novu radnu dozvolu za mene, uz neke uvjete, ali na opce zaprepascenje ta dozvala stupa na snagu od sestog prosinca ove godine, a ne od prvog kolovoza. Tako opet nastaje pravna rupa izmedju mojih dvaju radnih dozvola i tako ne mogu skupiti tri godine u neprekidnom razdoblju, a od prvog kolovoza mi je falio samo jos jedan mjesec. Drugim rijecima bez te tri godine nemam prava podnijeti zahtjev za trajnim boravistem u Zabolandu, koje bi me oslobodilo konacno svih tih teskih lanaca radnih dozvola, a koji me vec godinama pritiscu. |