Zivot u Zabolandu
04.12.2012., utorak
Tko te sisa
|
Danas nam je zavrsio tecaj filozofije. Svaki puta do sada, vec pet semestara, je to bila moja najbolja investicija. Nesto bas za moju dusu. Nesto sto malo zavrti mozdane vijuge u drugu stranu i tako donese uvijek neki interesantni pogled na ovu nasu (ne)lijepu stvarnost. Da je filozofija lijepa a nije prakticna to znamo. Puno je prakticnije trcati na vlak, nego cekati da nas nas duh tamo odnese. No moze biti zgodno da se onda kada se smjestimo u tom vlaku ipak mozemo sami sebi nasmijati i reci: "Ah evo znam da ovo nije bitno, ali pristajem igrati tu ulogu (onoga koji zuri na vlak) u ovom prakticnom svijetu." Eh a biste li se isto tako mogli nasmijati ukoliko zakasnite na vlak? Nakon tecaja stojim pred zgradom i pozdravljam se s jednom gospodjom/kolegicom, kada odjednom pored nas se stvori neka mlada djevojka. Sva u crnom. Nekakvo zeljezo joj viri iz pojasa. Cura je malo jaca, crvene pofarbane kose u podignuti rep. Strpljivo ceka da mi zavrsimo, a onda nas pita: "Mogu li vas nesto pitati?" Znam da je preko puta srednja skola i da na tamo cesto cure puse vani ispred zgrade, pa sam mislio da nas zeli pitati za cigaretu, a kad tamo: „Ja imam sada ispit, ali mi je model otkazao, trebam sisati gospodina, pa biste li se mozda zeljeli sisati. Trebalo bi odrezati oko dva centimentra.“ Naravno da me takva avantura odusevila i bez obzira na to treba li mi sisanje ili ne (zapravo mi je bas trebalo) odmah sam pristao. Zapravo sam bio iznenadjen da se netko samo tako usudio na cesti to pitati. Cura se razveselila, malo sramezljivo ispruzila ruku i predstvaila. Anne-Fleur. Skola preko puta je firzerska, a zeljezo oko pojasu su zapravo njezin alat. Odvela me u skolu i tamo u dvoranu ogledala. Nesto poput one iz filma U zmajevom gnijezdu. Posvuda mjesta za sisanje. Ubrzo su se skupili i drugi modeli. Pored mene jedan sijedi tata, koje je bio model svojoj kcer, s druge strane neki ...hmm.. Zabolandjanin turskog porijekla, koji je bio model crnokosoj Fatimi. Dosle su i dvije profesorice, koje su ocjenjivale ispit. Prvo su nas modele sve pregledale, a onda dale zadnje instrukcije buducim frizerkama. Koje tehnike zele vidjeti, prijelaze na vratu, oko usiju, nacine feniranja... prava mala nauka. Rok za ispunjenje zadatka je bio dva sata. Frizerke su ispunile plan formular za sisanja (da, da i to postoji) i krenuli smo pranjem kose. Pa natrag pred ogledalo. Sve je moralo skarama, nista masinicom. Anne-Fleur je djelovala pomalo nesigurno i u jednom trenutku sam si pomislio hmm ...no uspio sam se prepustiti trenutku, uostalom njoj moze pomoci samo ako sam ja opusten. Usprkos nesigurnosti vidjelo se da svojski trudila i davala sve od sebe. Sve je trajalo duplo sporije nego kod moje prave frizerke u Zagrebu, ali nije bilo nimalo neugodno. Jedino je Anne-Fleur bila ozbiljna cijelo vrijeme. Imala je tanke usne, malo prema dolje zavinute i izrazene podocnjake, tak da izgledalo kao da je puno plakala u zivotu. Meni se s prijeda cinilo bas dobro, ali ona bas nije bila zadovoljna, no vec je bila pozvala profesorice da ocijene rad. Sad dodje jedna, pa mi s cesljem izmjeri kosu sa svih strana, tjeme, strana, oko usiju, otraga, vrat.. Dodje druga, pa sve to ponovi. Mudro sute. Anne-Fleur kaze da bas nije zadovoljna s tim i tim, a one je pitaju: „Pa jesi li to skuzila prije ili nakon sto smo ga mi pregledale?“ Kaze ona: „Prije.“ „E pa imala si jos dovoljno vremena.“ Sad je ostalo jos feniranje i frizura. Opet dodju profesorice. Sada nista ne diraju nego me samo pregledaju sa svih strana. Pitam ja za ocjenu, a one kazu da to tek poslije mogu saznati. No Anne-Fleur je bila ocito nezadovoljna i odvela me u drugi salon, da popravi to na vratu, kaj je trebalo. Dva hodnika dalje drugi salon opet s hrpom ogledala. Tamo smo cekali neku drugu profesoricu, koja je dosla pogledati njezin rad. Pitao sam Anne-Fleur kak je zadovoljna, kaze da su je zivci izdali i da je bila prenervozna na ispitu. Ja joj rekoh: „Znas kaj jos pomaze kod treme?“ „Kaj?“ pogledala me zacudjeno preko ogledala. „Malo vise se smijati.“. Anne-Fleur se nasmije, dvije-tri sekunde, i odjednom kao da je bila neka druga djevojka iza mene. „Vidis nisam nikada o tome razmisljala.“ odgovori. Konacno je dosla ona druga profesorica, pregledala me, dala svoje misljenje i par savjeta. Anne-Fleur je ucinila kaj je morala, a onda je dosla opet ta profa. Rekla joj da mora jos puno vjezbati i sama dovrsila posao. Anne-Fleur je bila konacno zadovoljna. Pozdravili smo se. Nakon nesto vise od dva sata, ja sam opet bio pored svog bicikla. Dosavsi doma vidio sam da je vjetar raspuhao moju moderno feniranu frizuru. |