Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 28.06.2007.
Ukratko o kristalnim čašama
Nažalost, nisam bogat kristalnim čašama
Nažalost, kažem, jer cijeloga života snatrih da sam
od svega tvarnog i duhovnog blaga
Bogat upravo kristalnim čašama.
San mi je da posjedujem tisuće kristalnih čaša
I da svakoj djenem ime.
***
San mi je da -
Da, poput čika Baje
S visoke skakaonice zaranjam u more kristalnih čaša.
Sanjah često da idem, i sa sobom uvijek nosim pladanj
kristalnih čaša.
Da po piramidi kristalnih čaša
Ulijevam svoj sok
od đumbira.
Da od poniženja plačem, a one da mi se zveckavo smiju
Da, ljutit, na njih pustim konja
Da ih katkad potjeram u djetelinu
Da ih oslikam jezicima
Da ih šetam trgovima i ulicama, utegnute svilenim uzicama.
Da ih za imendane poklanjam gospođama i djevojkama.
Da ih gdjekad operno rasprsnem vriskom.
***
Sanjao sam jednom da zakapam kovčeg pun čaša
Pun sam ih muke, uz pomoć' karte i s povezom na oku, kasnije tražio.
***
Želim da kravljeg mlijeka iz njih piju
Sve kučke i mačke iz grada.
Slao bi ih, kad porastu, u školu,
Svezanih maramom, s titovkom i preteškom torbom.
U prikrajku bih majčinski tajno brisao suzu. One rastu.
Sanjam da one rastu i da se množe
I da – Oh, krasna li prizora! – na svijet donose mnogo krasnih
kristalnih čaša, malenih kao nokat.
***
San mi bje da se cio uvučem u kristalnu čašu.
***
Unutra bih nedvojbeno skladao stihove:
S pod skutima bedrima snažnim,
Cvile te kristalne čaše,
Kad prstom ih dotaknem vlažnim.
srijeda, 20.06.2007.
Razgovarajmo o Umjetnosti
Šećuć nekidan ulicama i odajama stogodišnje Likovne akademije u Zagrebu,
vidjeh nekoliko izuzetnih studentskih radova, i
Te noći usnuh:
***
San o likovnom izrazu
Umjetnik za uzicu dovodi kravu, jednu od onih kojima je istekao rok trajanja.
Krava sa svake strane svezanu ima po jednu dasku, pomalo nalik reklamnom billboardu.
Svaki kvadrat daske umjetničko je djelo posebnih karakteristika – riječ je debelom, pupčastom, nabubrenom namazu likovnooblikovanog gipsa, podlozi i temelju daljnje intervencije koja
može sezati po nahođenju muze.
Dvije slike s dviju strana krave nisu, dakako, istovjetne.
Na izložbenom događaju, gledatelj gleda kravu,
obilazi je, procjenjuje
i uspoređuje dva djela.
Nakon vremena,
pristupa umjetnik, u ruci sa
industrijskim pištoljem za usmrćivanje krava.
- I prije nego se gledatelj snađe,
- Odmjerenim hicem klina u čelo,
- Rezolutno usmrćuje govedo.
Gledatelj vrišti i uzvikuje i uzdiše - prekasno.
Likovna je umjetnost upravo prerasla u košmarni,
Delimarski performans.
Krava se ruši,
I uz potmuo tresak pada na - lijevu ili možda desnu stranu.
Klimaks:
Težina njezinih tona, njezina mrtvog mesa,
DROBI
jednu od dvaju slika.
Slika koju je sudbina ili smrt izabrala - izgubljena je.
Odabranu, pošteđenu sliku umjetnik odvezuje s krave, a potom slijedi -
Aukcija.
***
Ako to želi, Umjetnik može izvesti i varijaciju koja
performans diže za nivo.
Pozivnice za izložbu upućuje udrugama za zaštitu životinja.
Posve nesvjesno prirode performansa koji slijedi, u prostoru se okuplja gledateljstvo posebnog profila.
-- Umjetnik vadi pištolj --
-- Usmrćuje kravu --
-- Odbacuje pištolj --
-- Prilazi gledateljima --
Suočava se s fizičkim bijesom gomile,
u nastojanju da se podvede pod kriterije svog umjetničkog čina
Aukcija koja potom slijedi nabijena je, naime, snagom višestrukih izbora:
-- Umjetnikovih izbora prilikom samog stvaranja dvaju slika.
-- Intimnog izbora gledatelja, koji promatraju, važu, uspoređuju, procjenjuju dva djela.
-- Izbora slučajnosti, sudbine i smrti, koja jedno umjetničko djelo uništava a drugo štedi, udvostručujući mu vrijednost uništenjem blizanca.
-- Izbora gnjevnih promatrača, koji u post-festumskom amoku odlučuju o težini kazne nad umjetnikom, pri čemu svaka psovka, uvreda, šamar ili udarac
umnožavaju ili umanjuju vrijednost
Konačnog produkta i
predmeta dražbe:
Slike.
<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
Teze:
1. U modernoj umjetnosti, o obliku, sadržaju, izvedbi – uopće, definiciji umjetničkoga djela – odlučuje autor.
U modernoj umjetnosti autor ima slobodu izraza.
Ona, doduše, može biti ograničena ekonomskim faktorom, te
mjestimice slovom zakona i javnim ćudoređem.
2. Moderna se umjetnost često obraća dosjetkom ili šokom.
Sam produkt ponekad je krajnje efemeran, no – zbog promjene paradigme – više nije bitan koliko
podkontekst; kvaliteta, debljina, množina slojeva.
3. O vrijednosti i kanoniziranju djela odlučuje kritika.
Likovna se kritika posljednjih stotinjak godina često vodi ekonomskim interesom, koji na nju djeluje na različitim razinama.
Novac mijenja paradigme.
4. Velik dio ljudi indiferentan je spram umjetnosti, no uvažava novčanu protuvrijednost umjetničkog djela.
<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
5. Umjetničke slobode trun su u
konceptu univerzalnih ljudskih sloboda i prava.
U svijetu milijunskih oduzimanja prava na život i osnovnu slobodu,
Može se sa sigurnošću reći da koncept nije općeprihvaćen.
Civilizacijski se, doduše, sporo tomu teži.
Opća je deklaracija u tom pogledu moralno-etički svjetionik.
6. Bi li Opće deklaracije bilo bez šoka i osamdesetak milijuna žrtava dvaju svjetskih ratova?
Znanost profitira od ratova.
Posteriorno – izmučena i šokirana i svjesna nužnosti promjene – ponekad profitira i civilizacija.
7. Žrtvovanje ljudskog života civilizacijski se - načelno - više ne smatra prihvatljivim.
8. Životinje se žrtvuju; neke mnogo više od drugih.
Mali segment unutar malog broja društava spreman je
to promatrati iz vizure morala i etike.
Činjenica je da je gdjekad to žrtvovanje smisleno, a gdjekad besmisleno –
procjena što je tu prihvatljivo a što nije,
posve je arbitrarna.
9. Ovaj zapis nije o umjetnosti.
O čemu je, ustvari, još nisam siguran.
ponedjeljak, 18.06.2007.
Ni o čemu...
Nacrtat ću:
Toplo je i vlažno.
Hladim stanište umjetnim hladilom.
Noć,
potpuna samoća i otvorena
neka čula
Noć, sam sam sam u
njojzi.
U 0.01 stambena hektara.
Zlovoljan
Kiseo
Mutan
Neobrijan
Masnokos
Bos
Melanko...
Jedan je ovo od onih rijetkih trenutaka
Kad prilazim polici s pločama,
I za razliku od odnosa sa
četrnaest puta većom virtualnom kolekcijom,
Ne razmišljam već posežem.
Jedan je ovo od onih trenutaka
Kada odlučujem pustiti zvuku da se odbija o zidove
Kasno je u noći,
Moje stanište je tanko
Razmišljam o usnulim susjedima
Ali ne predugo.
Vadim divni kvadrat
Vadim ploču iz kese
Otvaram poklopac Gramofona
Nasađujem
Pojačalo.
Pretpojačalo.
Kvc.
Crveni skok.
Otkopčavam ručicu.
Prinosim iglu.
šuškanje
krckanje
Take heed of this and get plenty of rest.
***
Mijenjam strane ploče.
Pomičem iglu s nekoliko preskakanja.
Preskakanja su vinilna ljepša od digitalnih.
Digitalnih se bojim, jer ih sumnjičim za štošta.
Vinilna ljubim jer me tjeraju da ustanem i hodam i sagibam i uzdišem i dišem
***
Ploče rijetko dotičem zadnjih godina.
Volim ih više zbog toga.
Mnogo godina ranije,
U sobi nije bilo ničeg osim kreveta, gitare,
gramofona i stotinjak ploča
Ne volim pisati o glazbi
Jer ne mogu.
Ali evo nešto:
<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
Prije jedanaest godina, u kasno proljeće sjedio sam,
ploča je pjevala
Do do do do do do- oh yeah!
She's well acquainted with the touch of the velvet hand
Like a lizard on a window pane
a soba se okretala.
***
Prije deset godina, jesen je nalikovala hiljadudevetstosedamdesetičetvrtoj, pastelna i čupava, topla, kišna i u dolčeviti,
ležao sam nauznak, dijagonalno i na trbuhu
a ploča je pjevala
You shout and no one seems to hear.
And if the band you're in starts playing different tunes
I'll see you on the dark side of the moon.
***
Prije devet godina nisam volio Dylana.
Prije devet godina, jedno sam poslijepodne
iz nekog višeg poriva
stavio na gramofon ploču i čuo
Tonight as I stand inside the rain
Ev'rybody knows
That Baby's got new clothes
But lately I see her ribbons and her bows
Have fallen from her curls.
She takes just like a woman, yes, she does
She makes love just like a woman, yes, she does
And she aches just like a woman
But she breaks just like a little girl.
I samo sam disao.
<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
Ova ploča jeftina je, i šuška.
Kasno je
i čujem nešto što ona jako voli
We were goin' to meet again and wait,
So I'm goin' to unpack all my things
And sit before it gets too late.
No man alive will come to you
With another tale to tell,
But you know that we shall meet again
If your mem'ry serves you well.
This wheel's on fire,
Rolling down the road,
Best notify my next of kin,
This wheel shall explode
***
Ovo je kraj zapisa ni o čemu
ponedjeljak, 11.06.2007.
Sumrak bogova - tročinka
I.
Zabava jedva se zahuktala kad nestade svjetla.
Prestade veselo čavrljanje i smijeh,
utihnu šumno disanje incestuoznih kutaka i
gusta se crnina ispuni mukom.
*
Potrajalo je trenutak-dva što se činiše vječnost kad se začu pripito nabusit Marsov glas:
"Alo - upalite svjetlo!"
U blagom nektarskom komešanju dobaci netko: "Tko je najbliži prekidaču?"
Neptun, nadureno cijelu večer oslonjen o zid, odloži trozubac u mrak i napipa prekidač.
Ništa.
"Iskočio osigurač!" viknu.
Jupiter zagrmi iz tame: "Hefeste! Hefeste!"
Potraja trenutak-dva što se činiše vječnost kad se začu kovačev glas: "Tu sam!"
"Trk do razvodne kutije i zamijeni osigurač!"
Hefest aritmično otapka u podrum.
Incestuozni kutci oživješe mučnim stenjanjem, treperavi u mirisnoj tami.
*
Kako je, koju minutu kasnije, nadošlo svjetlo
Bogovi zapanjeno uvidješe punu zemlju križeva i razapetih obličja i
Mnoštvo kako im se klanja.
I u svim njihovim hramovima, ljudi bijahu besvjesni starih bogova.
"Prekasno Hefeste... Prekasno..." zaroni Jupiter glavom u dlanove i
Iščeznu.
II.
Junona je bježala od dosadnih Jupiterovih zabava otkako je odabrala ljubavnika među ljudima,
mirisno i ljepoguzo momče iz Ejfeza kraj Mirne
a po imenu Simpedoklo.
*
Vruće jedne večeri uvuče se Junona Simpedoklu u san kao i mnogo puta dotad
i lahorno mu šanu: "Simpedoklo, -
Voliš li me još?"
Simpedoklo je šutio, rumen od nevolje.
"Simpedoklo...?"
"Junono", izusti naposlijetku mladić,
"Jučer sam upoznao neke ljude.
Pokucaše mi na vrata, rekoše da je Bog samo jedan,
i ponudiše da prihvatim križ."
*
"Junono...Žao mi je...."
"Simpedoklo", zavrišti Junona, "Gade!"
III.
Baal je sjedio na obalama Kartage i očajavao.
"Nije pošteno. Nije pošteno!
Odgajali su me da budem bog,
Govorili da sam najveći,
Padali ničice, prinosili žrtve i krv volujsku, strahovali moga bijesa...
i onda odjednom... Odjednom..."
*
Baal šutne kamenčić pod sandalom.
*
"...Što da radim? Znam biti samo bog, i ništa više.
Nemam škole, nisam izučio zanat,
... Prijatelji me napustiše, a
Nisam se ... Nisam se ni ženio..."
Gvalja je Baalova bila prevelika da je guta.
*
Kartaška je večer odumirala u vrelom izdahu cedrovine i gnjilih morskih trava.
Uz zlatnouljavo more, žalom je išao dječak.
Primijetivši Baala, momčić zastade, i
oprezno mu priđe.
Baal primijeti na sebi sjenu i podigne glavu.
Dječak se smješkao.
Baal zatrepće, i razvuče obrasle usne u osmijeh.
...
"Tko si ti?" upita dječak, a
Baal briznu u gorak plač.
srijeda, 06.06.2007.
Dramsko veče
...
...
...
...
"Iiiiju, gdine Snežane, nemojte to da radite: ta neko će naići!"
"Ma neće, gospojice Lepa, ne bojte se; niko neće naići."
"Pustite, ne verujem vam - svaki čas bi neko mogao da navrne na vrata i pukla bi bruka!"
"Neće gospojice Lepa: dvaput sam okrenuo ključ."
"Nemojte, prestanite! Upropastićete mi korzet! Jao, pazite na podsuknju! Svu ćete je pocepati!"
"Ma samo malo gospojice Lepa... Hmpf! Hmpf! Samo još malo ..."
Čuje se lupanje o vrata
"Gospode!"
Lupa i povici "Lepa! Lepa!"
"Ajme, moj otac! Vratio se iz palanke! Brže, brže - obucite se! Oh Gospode!"
Ključ se okreće u bravi.
Vrata se silovito otvaraju.
Ulazi nabijen, zajapuren čovek.
Napravivši korak dva-zastaje.
"..Lepa! ... Šta.. Šta radiš?... Tko je ta mlada dama i zašto je polurazdevena?"
Lepa uznemireno trči prema ocu.
"Jao, tata... Moja drugarica iz internata, došla mi je u posetu... Pile smo čaj, nepažnjom je prosula ... Oh! ... Skinula je da se osuši i ..."
Otac širi oči u čudu. Radi korak-dva napred, pa gnevno usklikne.
"Gospodine Snežane, jeste li to Vi?"
Gospojica Lepa grize se za usnu, zajapurena. Mladić u korzetu i podsuknji dostojanstveno se uspravlja.
"Ne brinite gospodine Karapašiću: ovaj čas klavira gospojici neću naplatiti."
(Izvadak: B. Nušić "U salonu")
ponedjeljak, 04.06.2007.
Oh Oh - trideseta!
jer ne znam otkuda početi i kako nastaviti
Vremenska crta od kasnih sedamdesetih naovamo?
Ne znam bi li pomogla, ali red je da se nešto napiše
pa ću pokušati s tim.
...
Slabo se sjećam petog, ali ako je suditi po onoj smiješnoj fotografiji,
dan je bio sunčan,
obukli su me u plavu košulju kratkih rukava i
zavezali mi bijelu, usku kožnu kravatu.
Počešljan kao u češljaonici, s elektrostatičkim suhim čupercima koji su se dizali od glave i pucketali.
Pored pet svjećica na prekrasnoj torti,
u kontralihtu sunčanog popodneva i obitelji na kauču,
ja se crveno durim i prekriženih ruku pljačljivo pućim usne.
Mislim da je problem bio u kravati. Možda me žuljala.
...
Deseti?
Nemam pojma. Uistinu nemam pojma.
Svi su osnovnoškolski rođendani izblijedili poput role razvijenog Fotokemičinog kolor-filma pod lipanjskim suncem,
ostavivši samo sepijaste anticipacije kraja školske godine, mora i stripova, i
nadolazećeg ljeta koje je
osamdesetih uvijek bilo toplo i žutonarančasto.
...
Černaesti-Petnaesti-Šesnaesti je bio čudan i tinejdžerski bolan i ratno siv i isfrustriran, ograđen kavezom sirena i logom Gardijade, maskirnim uniformama i kalašnjikovima u gradu, ograničenih i ponekad riskantnih izlazaka zbog naoružanih i zamračenih ulica,
imao je prljave slušalice bijelog walkmana, i Alice In Chains, Mudhoney, Soundgarden i Nirvanu u ušima, i
glasno u ušima sve što je bilo novo i mlado i bolno i gnjevno i mučno, otrcano i flanelsko i martensičasto i podrapano grandžerski i iz Jabuke i što je pružalo nekakvu distrakciju od utupljene, histerične, kriptofašističke zbilje...
...
Osamnaesti je bio radostan.
Zbog buđenja uz dugi, lakirani drveni vrat u prozirnom celofanu i glavu sa metalnim vijcima za ugođavanje i vitičastim slovima Fender, i šest prekrasnih žica koje su tog dana i
mnogo mjeseci i godina dalje
brenčale i cviljele, prepune distorzije.
...
Devetnaesti je bio lijep, zbog prijatelja i pića i radosti. Zbog puno prijatelja.
...
Dvadeseti. Ah dvadeseti,
Zabrinjavajuće okrugao.
Kontemplativan. Patetičan.
Zaokupljen budućnostima, sjećanjima na efemerne minulosti, dvadeseti je u ponoć stavio ploču na gramofon i pustio svoj guilty pleasure "Good Bye Teens",
da vidi što će se dogoditi.
Ništa se nije dogodilo. Pomalo ga je, zapravo, živcirala.
Dvadeseti je zaključio da
tinejdžerska pop-patetika više ne djeluje u istom obliku.
Dvadeseti je postao blaziraniji.
...
Dvadeset i prvi je bio nekako tup, dvadeset i drugi tuplji - a još i zaposlen...
...
Dvadeset i treći je bio prekrasan
Nalazio se u na jednome od zadnja dva slobodna mjesta u prvome redu kina, i
gledao je Gladijatora iz donjeg lijevog kuta, ne uspijevajući vidjeti radnju na drugom kraju višemetarskog platna.
Nije smetalo jer sam je držao za ruku cijelu večer.
A onda mi je, usred filma,
u ponoć dala "Hard Days Night", jedini album koji je nedostajao, i onda smo hodali
od Kaptola do Jaruna u noći i bilo je stvarno
prokleto lijepo...
...
Zanimljiv je, možda, bio još samo dvadeset i osmi,
na smiješno burnoj večeri zadvoje, u smiješno pompoznom restoranu suptropskog južnoameričkog restorana,
u buci i previranju nemira, blokada i najava građanskog rata,
uz smiješne razgovore o bježanju iz uskiptjele zemlje.
Konobar je mijenjao pepeljaru svaki put kada bi je dotaknuo i trunak nježno lebdećeg cigaretnog pepela, a stol je u tom pompoznom restoranu bio mekane plohe, da se ne nažuljaju ruke... bilo je vruće, vruće...
...
...
Hark! Hark! - Noćas Je Kucnula I Trideseta!
Napismeno, uistinu izgleda ozbiljno.
Oženjeno, roditeljski, zaposleno, kreditnozabrinuto..
Upravo kako sam je i zamišljao osunčanih lipanja ranih osamdesetih...
...
U stvarnosti je, ipak, podnošljivija.
Prilično neodgovorna.
Samozaposlena je, ima dugu kosu i pušta bradu.
Nema prstenje.
Sluša muziku, svira. Čita nešto manje. Putuje - daleko.
Voli.
Voli još uvijek i jako.
Malo je izgubljena, doduše, i nedostaje joj usmjerenja.
Posjeduje ipak još neiscrpljenu zalihu infantilne vjere.
Nisam znao što bih, ali
Želio sam da nešto pod datumom ostane zapisano.
Pa nek i glupo.
...
Zrelost za kraj:
Napomenut ću još i to
da me punjenje tridesete malo snuždilo
No onda sam se sjetio da se gotovo svi davnašnji
razredni sudruzi iz Križanićeve
već bliže trideset i prvoj.
Ha-ha!
