Bijesni Žavijera Osloboditelja
ponedjeljak, 11.06.2007.
Sumrak bogova - tročinka
I.
Zabava jedva se zahuktala kad nestade svjetla.
Prestade veselo čavrljanje i smijeh,
utihnu šumno disanje incestuoznih kutaka i
gusta se crnina ispuni mukom.
*
Potrajalo je trenutak-dva što se činiše vječnost kad se začu pripito nabusit Marsov glas:
"Alo - upalite svjetlo!"
U blagom nektarskom komešanju dobaci netko: "Tko je najbliži prekidaču?"
Neptun, nadureno cijelu večer oslonjen o zid, odloži trozubac u mrak i napipa prekidač.
Ništa.
"Iskočio osigurač!" viknu.
Jupiter zagrmi iz tame: "Hefeste! Hefeste!"
Potraja trenutak-dva što se činiše vječnost kad se začu kovačev glas: "Tu sam!"
"Trk do razvodne kutije i zamijeni osigurač!"
Hefest aritmično otapka u podrum.
Incestuozni kutci oživješe mučnim stenjanjem, treperavi u mirisnoj tami.
*
Kako je, koju minutu kasnije, nadošlo svjetlo
Bogovi zapanjeno uvidješe punu zemlju križeva i razapetih obličja i
Mnoštvo kako im se klanja.
I u svim njihovim hramovima, ljudi bijahu besvjesni starih bogova.
"Prekasno Hefeste... Prekasno..." zaroni Jupiter glavom u dlanove i
Iščeznu.
II.
Junona je bježala od dosadnih Jupiterovih zabava otkako je odabrala ljubavnika među ljudima,
mirisno i ljepoguzo momče iz Ejfeza kraj Mirne
a po imenu Simpedoklo.
*
Vruće jedne večeri uvuče se Junona Simpedoklu u san kao i mnogo puta dotad
i lahorno mu šanu: "Simpedoklo, -
Voliš li me još?"
Simpedoklo je šutio, rumen od nevolje.
"Simpedoklo...?"
"Junono", izusti naposlijetku mladić,
"Jučer sam upoznao neke ljude.
Pokucaše mi na vrata, rekoše da je Bog samo jedan,
i ponudiše da prihvatim križ."
*
"Junono...Žao mi je...."
"Simpedoklo", zavrišti Junona, "Gade!"
III.
Baal je sjedio na obalama Kartage i očajavao.
"Nije pošteno. Nije pošteno!
Odgajali su me da budem bog,
Govorili da sam najveći,
Padali ničice, prinosili žrtve i krv volujsku, strahovali moga bijesa...
i onda odjednom... Odjednom..."
*
Baal šutne kamenčić pod sandalom.
*
"...Što da radim? Znam biti samo bog, i ništa više.
Nemam škole, nisam izučio zanat,
... Prijatelji me napustiše, a
Nisam se ... Nisam se ni ženio..."
Gvalja je Baalova bila prevelika da je guta.
*
Kartaška je večer odumirala u vrelom izdahu cedrovine i gnjilih morskih trava.
Uz zlatnouljavo more, žalom je išao dječak.
Primijetivši Baala, momčić zastade, i
oprezno mu priđe.
Baal primijeti na sebi sjenu i podigne glavu.
Dječak se smješkao.
Baal zatrepće, i razvuče obrasle usne u osmijeh.
...
"Tko si ti?" upita dječak, a
Baal briznu u gorak plač.
