Nažalost, nisam bogat kristalnim čašama
Nažalost, kažem, jer cijeloga života snatrih da sam
od svega tvarnog i duhovnog blaga
Bogat upravo kristalnim čašama.
San mi je da posjedujem tisuće kristalnih čaša
I da svakoj djenem ime.
***
San mi je da -
Da, poput čika Baje
S visoke skakaonice zaranjam u more kristalnih čaša.
Sanjah često da idem, i sa sobom uvijek nosim pladanj
kristalnih čaša.
Da po piramidi kristalnih čaša
Ulijevam svoj sok
od đumbira.
Da od poniženja plačem, a one da mi se zveckavo smiju
Da, ljutit, na njih pustim konja
Da ih katkad potjeram u djetelinu
Da ih oslikam jezicima
Da ih šetam trgovima i ulicama, utegnute svilenim uzicama.
Da ih za imendane poklanjam gospođama i djevojkama.
Da ih gdjekad operno rasprsnem vriskom.
***
Sanjao sam jednom da zakapam kovčeg pun čaša
Pun sam ih muke, uz pomoć' karte i s povezom na oku, kasnije tražio.
***
Želim da kravljeg mlijeka iz njih piju
Sve kučke i mačke iz grada.
Slao bi ih, kad porastu, u školu,
Svezanih maramom, s titovkom i preteškom torbom.
U prikrajku bih majčinski tajno brisao suzu. One rastu.
Sanjam da one rastu i da se množe
I da – Oh, krasna li prizora! – na svijet donose mnogo krasnih
kristalnih čaša, malenih kao nokat.
***
San mi bje da se cio uvučem u kristalnu čašu.
***
Unutra bih nedvojbeno skladao stihove: