Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 31.05.2007.
Zaboravljena umjetnost AGITPROPA
Un mundo mejor es posible
***
Improvizacija
***
Grafiterstvo
(dražesno)
***
Jumbo plakati
*****
U polaganom noćnom kloparanju koje me vuklo od slovenske granice u Zagreb
Dobrodošlicu mi je u domaju poželjelo sedam-osam jumbo plakata,
nanizanih uz prugu u svečani špalir.
S rozom porukom da uživam u T-Mobileu,
S bijelom porukom da osiguram unuke pri Croatia Osiguranju,
S plavkastom porukom da uživam u običnoj vodi u plastičnoj boci, koja je bolja od vode iz pipe jer je skuplja,
S nerazumljivom porukom da uživam u nečem što nisam shvatio,
I još jednom takvom
I još jednom takvom,
a na koncu me nekom novom eluzivnošću pozdravilo, mnijem, iz Rovinja.
Da sam se, glupan, pravovremeno sjetio, mogao sam fotografirati i te jumbo-plakate,
pa ih u duhu dvosmjernog širenja horizonata pokazivati po Kubi.
Možda bi oni i uživali u njima.
nedjelja, 27.05.2007.
Snimka No. 2
Dok ne povratim moć govora i općenja s ljudima
ostaje mi samo
PRODUCIRATI SE
na druge načine
četvrtak, 24.05.2007.
Mutna najava nečeg dubljeg. Ili možda..
Sunce vam vaše raspisano
Tko da vas sve pročita?
Tko da vas sve pročita?
Ja ne znam čitati
Niti pisati.
Prsti, odvikli od tipkovnice, pletu se kao pijanci oko šanka pred zatvaranje.
Oči, odvikle od zaslona, tri tjedna gledajuć' samo izlaske i zalaske prirode,
mutne su i mrenaste,
i ne uspijevaju dokučiti smisao iza virtualnih slova.
Tijelo,
izbušeno karipskim komarcima
spaljeno prežutim suncem
sasušeno bezbrojnim duhanom i prerijetkim gutljajima vode,
umorno od prijevoza u proteklih tridesetak sati budnosti,
i prometala u kojima su sjedala i osobni prostor projektirani za djecu do 7 godina,
- tijelo izdiše umorom krilaca vinske mušice u posljednjim trenucima njezina dugovječja.
Um, pak,
um -
sretan,
umoran,
depresivan,
umoran,
tanak,
plitak,
umoran,
malo rasterećen i više opterećen,
ponešto umoran,
trenutno razumije malošto.
Shvaća tek da je vani toplo i mutnjikavo,
Shvaća da je zrak ovdje nekako dišniji, rjeđi.
shvaća da je glavobolja najavljuje dug, ljepljivoznojav san
Žudi za mnogim satima glazbe i sna.
Razumije ipak da se to dvoje ne može zadovoljiti odjednom, niti odmah.
Znade da mnogi ljudi pišu izvrsne putopise odmah po, ili čak za vrijeme samoga putovanja. Čitao je pokoji.
On to ne razumije i ne shvaća.
Pokažite mu izgorenu šibicu, i on će osmisliti priču.
Odvedite ga na drugu stranu svijeta, i provucite po prašini i blatu, travi i pijesku, kroz smradove i mirise,
tankoćutne i debeloćutne doživljaje,
I on će šutjeti.
Krajnje zakočen,
zagušen množinom i snagom osjeta.
Ne zna trenutno što da čini, kud da se djene.
Želi samo gledati zrnca prašine u sobi i treperenje listova pod prozorom.
Ne može razmišljati.
Ne odmah.
Ako krene, natjerat će vodu na oči.
Vjernom posjetiteljstvu
(posebice dvojici koja tako zaištiše)
Zasad samo jedna osobno usnimljena
moment-razglednica -
Premda nenamještena,
ona je varljiva,
oh, kako je varljiva!
Kao i u slučaju mnoge druge ljepote,
Pogled na nju neupućenog navodi na čulne misli,
Neotkriveni, pak, kontekst koji se rasteže iza njezinih rubova,
s lijeve joj i desne strane,
(200 m i 14 km, respectively)
Izaziva u snimatelju izvjesnu mučninu koju će naknadno možda pokušati objasniti
Kad i ako nanovo nauči čitati i pisati.
Nu, klišeja Kube:
subota, 05.05.2007.
Poštovani posjetitelji,
Na ovome mjestu
Po svoj prilici
Slijedi nekoliko tjedana tišine
četvrtak, 03.05.2007.
Obljetnica
Skužajte na crnini, pogodilo me u nerv.
Hrmbam zarobljen zadnjih dana u neke tekstove i planove i onda
slučajno u novinama ugledam sliku one žene koja je preživjela dvije godine u opkoljenom i izbušenom Sarajevu i
poginula od granatiranja u Vlaškoj ulici.
Dvanaesta obljetnica posipanja Zagreba zvončićima.
Računam da su djeca, rođena tog ili tih dana – danas dvanaestogodišnjaci, šestaši, i
da me neki od njih - logikom moderniteta - vjerojatno gadno šiju na određenim poljima, evo recimo, u znanju o grafičkom dizajnu bloga…
**
Markirali smo jer je bilo toplo i sunčano
I jer nas je bolila ona stvar za sve - matura je bila za mjesec dana, brojali smo sitno..
sjedili smo na kavi, sretni i mladi do bola
a onda su se zatresla stakla i
Najprije sam pomislio da ne može već biti podne a potom i
da je ovo bilo malo prejako za Grički top i
podigli smo se sa stolica a
netko je tad s ceste dreknuo "Dimi se škola!" i mi smo neplativši kavu trčali do nje
I bilo je to uistinu kao na filmu, to slow-motion zaokretanje za ugao i cinemascope pogled na gimnazijsku lađu iz koje se gusto, crno dimi
Iz nje su svi kuljali i prodirali, i pitao sam nekoga što se dogodilo, i čuo da je
granata pala na nogometno igralište
Netko je viknuo da idemo u Sheraton
Krenuo sam u koloni u nedovršeno in-door parkiralište budućeg hotela
nadajući se da su tamo,
da su tamo svi oni iz mojeg razreda koji nisu markirali,
već su ostali na satu tjelesnog i igrali nogomet na igralištu.
I jer nas je bolila ona stvar za sve - matura je bila za mjesec dana, brojali smo sitno..
sjedili smo na kavi, sretni i mladi do bola
a onda su se zatresla stakla i
Najprije sam pomislio da ne može već biti podne a potom i
da je ovo bilo malo prejako za Grički top i
podigli smo se sa stolica a
netko je tad s ceste dreknuo "Dimi se škola!" i mi smo neplativši kavu trčali do nje
I bilo je to uistinu kao na filmu, to slow-motion zaokretanje za ugao i cinemascope pogled na gimnazijsku lađu iz koje se gusto, crno dimi
Iz nje su svi kuljali i prodirali, i pitao sam nekoga što se dogodilo, i čuo da je
granata pala na nogometno igralište
Netko je viknuo da idemo u Sheraton
Krenuo sam u koloni u nedovršeno in-door parkiralište budućeg hotela
nadajući se da su tamo,
da su tamo svi oni iz mojeg razreda koji nisu markirali,
već su ostali na satu tjelesnog i igrali nogomet na igralištu.
**
Bili su.
Pričali su kasnije da su u svlačionice potrčali niti minutu prije nego je eksplozija tresnula o beton, kod lijevog gola, izdubivši krater promjera dva metra iz kojeg smo sljedećih tjedana vadili sačmene kuglice.
Skupio sam ih desetak i još ih čuvam u jednoj kutiji šibica, u ladici ormara, i ponekad je izvadim i zašuškam njome kao zvečkom.
Skupio sam ih desetak i još ih čuvam u jednoj kutiji šibica, u ladici ormara, i ponekad je izvadim i zašuškam njome kao zvečkom.
Kada sam nekoliko sati kasnije
Došao u prazan stan,
Nalaktio sam se na prozor i pušio
i razmišljao o tome kako je vani prekrasno.
- sunčano, tiho, ljetno, plavobjeličasto i žuto
***
Motali su mi se to popodne neki izrazito crni i naivni scenariji po glavi.
Nisam znao što se događa i što slijedi.
Bilo je to doba prije interneta, i informacije su kolale
Sporije i kontaminiranije.
Sporije i kontaminiranije.
Što se mene tog popodneva ticalo, sve je bilo vrlo, vrlo crno.
Sjećam se da sam uzeo diktafon, na koji sam u to doba snimao svoja gitarska drljanja i skice pjesama
i olakćen na prozor nešto pričao u njega.
Mislim da sam uglavnom opisivao kako je dan prokleto lijep i sunčan.
Razmišljao sam o maturi.
Vrlo mi je glupo govoriti o tom danu ljudima koji nisu iz Zagreba
To se naše zagrebačko ratno popodne može pokriti ušima pred Dalmacijom, zaleđem joj, Slavonijom, Baranjom, Banijom, ..
..Bosnom, kojoj je tek slijedila Srebrenica…
Neki sam dan nijem odgledao dokumentarac o Srebrenici i pitao se kako je moguće da tad, u srpnju 1995., nisam o tome gotovo ni razmišljao.
jer sam bio već debelo formirani eskapist,
zasićen stvarnošću, i
jer mi je bila puna kapa rata koji mi se kao normativ utisnuo u odrastanje,
i jer sam bio svježe punoljetan i svježe zabrucošen i pun života i snatrenja o novom dobu i
jer sam želio misliti samo o stvarima o kojima bi osamnaestogodišnjak i trebao misliti: o novoj muzičkoj sceni o bendovima o gitarama o djevojkama o moru o seksu o početku studija o vozačkoj dozvoli o slobodi...
zasićen stvarnošću, i
jer mi je bila puna kapa rata koji mi se kao normativ utisnuo u odrastanje,
i jer sam bio svježe punoljetan i svježe zabrucošen i pun života i snatrenja o novom dobu i
jer sam želio misliti samo o stvarima o kojima bi osamnaestogodišnjak i trebao misliti: o novoj muzičkoj sceni o bendovima o gitarama o djevojkama o moru o seksu o početku studija o vozačkoj dozvoli o slobodi...
***
Kao što rekoh u komentaru Rahatli, skoro se više uopće ne družim s generacijom '76-'77.
Mlađi i stariji su mi jednostavno nekako - zdraviji.
Razgovaram - i to rijetko - još samo s dvije-tri osobe koje su tog dana stajale sa mnom u podzemlja hotela Sheraton, u memli i vonju svježih građevinskih radova...
...
Zbog nekog razloga - nikoga od njih više ne viđam.
Malo se od njih, uostalom, međusobno i druži.
Nenamjerno, naravno.
Ne znam zašto.
Jednostavno su takvi.
utorak, 01.05.2007.
Dia del obrero
Svaka ptica znaj:
Danas je Prvi maj.
Spjevao: Velimir Gaj
Danas je Prvi maj.
Spjevao: Velimir Gaj
Prvi se maj tradicionalno
šuta pod tepih
u zemlji prvog prvog maja,
koji se dogodio 1886.,
kada još bijah dijete.
Ili gljiva na humku svog šukun-šukun-pradjeda,
Zaboravio sam što.
Dvadeseto se stoljeće svojski potrudilo da
Štošta izgubi smisao.
Štošta izgubi smisao.
***
Prvi maj u mojoj domovini
Provodimo ga radno,
na produženom vikendu na moru,
ili grebući dno kazana.
**
Penzioneri, u mojoj ulici
hrpimice navaljuju na uzana maksimirska vrata i guraju se u klupcima kao guje slinavo i znojno oko vrućeg kazana s vjerom i nadom da će magično meso završiti u njihovoj porciji od stiropora uzimaju okrajak kruha i čuče u travu i jedu jedu
sito blaženo zahvalni na ušićarenom
prdežu ispod popluna.
zadovoljni što postoji Prvi maj,
...I ostala marketinško-promidžbena predstavljanja
badava hrane.
hrpimice navaljuju na uzana maksimirska vrata i guraju se u klupcima kao guje slinavo i znojno oko vrućeg kazana s vjerom i nadom da će magično meso završiti u njihovoj porciji od stiropora uzimaju okrajak kruha i čuče u travu i jedu jedu
sito blaženo zahvalni na ušićarenom
prdežu ispod popluna.
zadovoljni što postoji Prvi maj,
...I ostala marketinško-promidžbena predstavljanja
badava hrane.
