Prvi se maj tradicionalno
šuta pod tepih
u zemlji prvog prvog maja,
koji se dogodio 1886.,
kada još bijah dijete.
Ili gljiva na humku svog šukun-šukun-pradjeda,
Zaboravio sam što.
Dvadeseto se stoljeće svojski potrudilo da
Štošta izgubi smisao.
***
Prvi maj u mojoj domovini
Provodimo ga radno,
na produženom vikendu na moru,
ili grebući dno kazana.
**
Penzioneri, u mojoj ulici
hrpimice navaljuju na uzana maksimirska vrata i guraju se u klupcima kao guje slinavo i znojno oko vrućeg kazana s vjerom i nadom da će magično meso završiti u njihovoj porciji od stiropora uzimaju okrajak kruha i čuče u travu i jedu jedu
sito blaženo zahvalni na ušićarenom
prdežu ispod popluna.
zadovoljni što postoji Prvi maj,
...I ostala marketinško-promidžbena predstavljanja
badava hrane.