Bijesni Žavijera Osloboditelja
petak, 16.02.2007.
Špricer
U prvoj birtiji u koju sam sjeo u Buenos Airesu,
vidjeh nešto što sam oduvijek u kavani želio vidjeti.
Nešto što je jednoć stajalo i na našem kavanskom stolu
I što - svakom ekonomsko-tržišnom razlogu uprkos - nije s njega trebalo nestati.
Bar ne s periferije.
Jer, on progovara "kavana" ili "birtija" - u onom pravom starogradskom kontekstu -
više od ičeg.
Čak i od novina na stalku, koje stoje u onih nekoliko pretencioznijih zagrebačkih bircuza
što foliraju s austrougarskom uljudbom…
***
Plastični zagrebački kafići, žabe koje dižu nogu,
Samo dopunjuju okus koji ovaj grad ostavlja u ustima:
Okus nabujale, longitudinalno metastazirane varoši
u koje je netko nabio tablu: "metropola".
Okus mjesta koje ne zna što i kako,
Dok mu se ne suflira uvoznim katalogom i plakatom.
Okus mjesta kojem se krhki identitet okreće isključivo oko stare gradske jezgre,
gnjilih zgradica domaćih i tuđinskih kokošara i šljivara,
pitoreskno zapletenih oko velebnog Audi-parkirališta hrvatskih narodnih zastupnika...
Okus grada koji se svojim središtem trudi odati dojam urbanosti,
to bijedno, kržljavo nedonošče g. Beča i gđe. Pešte,
originalno poput 'Rebook' tenisice s Trešnjevačkog placa '92…
Okus provincije, jednom rječju,
Agrama, šupka sifilitične monarhije.
***
Želim, recimo, da – bar na periferiji – sjedim u bircuzu,
I da taj birtijaški simbol stoji na stolu,
kao što je stajao u doba pjesnika-sušičavaca,
pa i prije i poslije njih,
I da stoji tržišno-ekonomskoj logici uprkos.
Iz nekog višeg mentaliteta, možda.
Na urbani je kontinuitet, međutim, moj rodni grad nenavikao
Moj rodni grad doista ne zna kud da se djene
Kako da izgleda, što da čini
On nema nikakav stav,
a ponajmanje o sebi
i svom mjestu u svijetu.
***
U Buenos Airesu,
Vidjeh taj artikl u prvoj birtiji u koju sam sjeo.
Nije da nema alternative – oh, štoviše: elegantne su mineralne vode, u plastici i dizajniranom staklu, vrlo dostupne.
Ali – dostupan je i on,
simbol iste one kulturne i civilizirane logike koja zna
da usprkos modernosti CD-a i i-Poda,
vinilna ploča nije za smeće.
Drugi dan sam otišao u Cafe Tortoni,
Borgesovu Gradsku kavanu,
I usnimio taj blesavi sifon, ovako:
***
Appendix
(Crvuljak)
Nažalost, nisam imao prilike zadovoljiti veliku želju,
I upotrijebiti ga u slapstick svrhe...
... ... ...
Na zabavi mojih snova,
od hrane bi i pića bile
kremaste pite
i sifoni puni sode.
