Bijesni Žavijera Osloboditelja
srijeda, 07.02.2007.
Bez naslova
Jednom sam davno
- Negdje 1989. ili 1990. -
Prije, dakle, rata, no već u debeloj nervozi pred oluju,
U novinama pročitao intervju sa tadašnjom beogradskom dopisnicom Televizije Zagreb, kojoj se ne mogu sjetiti imena.
Čemu je članak služio?
Možda smirivanju strasti: Persen u formi priče o jednoj obitelji.
Nije bitno.
Novinarka, koja je godinama – skupa s obitelji – živjela na relaciji Beograd-Zagreb, ispričala je, kao odgovor na pitanje kako se s time nose muž i djeca, sljedeću priču:
„Moja dva sina doživljavaju tu situaciju na dva posve različita načina.
Mlađi sin se u potpunosti prilagođava: kako promijeni grad, tako promijeni naglasak i način izražavanja; među svojim beogradskim prijateljima pravi je Beograđanin, a među zagrebačkim pravi Zagrepčanec.
Stariji je, pak, sasvim suprotna priča. U Zagrebu se trudi biti Beograđanin, a kada dođe među svoje beogradske prijatelje, pretvori se u purgera i ne da nikome pisnuti protiv Zagreba.“
Mlađi sin se u potpunosti prilagođava: kako promijeni grad, tako promijeni naglasak i način izražavanja; među svojim beogradskim prijateljima pravi je Beograđanin, a među zagrebačkim pravi Zagrepčanec.
Stariji je, pak, sasvim suprotna priča. U Zagrebu se trudi biti Beograđanin, a kada dođe među svoje beogradske prijatelje, pretvori se u purgera i ne da nikome pisnuti protiv Zagreba.“
Zašto pamtim tu priču (gotovo do razine citata) već 17 godina, nemam pojma.
Vjerojatno zbog te intrigantne dijametralnosti, iz koje iščitavam, i u koju učitavam, sav ljudski dualizam, od gnoze i manihejstva, do one o napola punoj i napola praznoj čaši.
Iskreno, uopće me ne zanima niti želim raspravljati o političkom kontekstu;
ignoriram i činjenicu da je starijem dečku tad bila neka šesnaesta-sedamnaesta, doba kada samo želimo biti drčni i drukčiji.
Priče se uvijek sjetim pročišćene od tih prozaičnih detalja, jednostavno fasciniran samoniklom dvojnosti
I razmišljam kako sam od mlađeg brata
Vremenom postao stariji… Pun not intended…
… Nije posrijedi lososičarenje kontra struje per se,
Nego rastući osjećaj da
prihvaćanje, mirenje, prilagođavanje,
XXXXX
širi neki opaki smrad truljenja...
Nego rastući osjećaj da
prihvaćanje, mirenje, prilagođavanje,
XXXXX
širi neki opaki smrad truljenja...
Ažur
Op.a.
Iz posljednjeg pasusasusas, izbrisana je riječ "sazrijevanje", jer navodi na pogrešan put. Osobno, I'm all for it.
Sazriti - znači dosegnuti duševno ravnovjesje
A to je dosežno i bez konformiranja,
i obratno.
