Bijesni Žavijera Osloboditelja
subota, 03.02.2007.
Prijehavši u Zag…
Danas je bio uistinu poseban dan.
Otišao sam u grad.
Budući posljednjih godina središte grada Zagreba
pri danjem svjetlu viđam rjeđe nego uznici KP doma,
Ponio sam fotografski aparat
Kako bih ovjekovječio taj izlet, za uspomenu i dugo sjećanje
***
U Radićevoj ulici naletio sam na golubove u stanci za ručak
Odlučili su se za pizzu.
***
Svetac-zaštitnik Engleske i Družbe hrvatskog zmaja,
i danas je čuvao svoje štićenike.
Drhtavi su vitezovi Družbe mogli biti spokojni u svojoj kvazimasonskoj dvorani ponad Kamenitih vrata.
***
Prošavši kroz navedena vrata,
koja imaju i vlastitu Majku Božju,
Uniđoh na Gornji grad
***
Gornji grad mjesto je romantično-melankoličnih veduta…
…I onih koje to nisu.
***
Gornji grad obrastao je bršljenom.
Pitoresknim ukrasom,
Koji kućama daje taj neodoljiv miris vlage
***
Prolazi su na Gornjem gradu uski, i pretaču se u ubave stube.
Po njima noću rado mokre i povraćaju Zagrepčani.
***
Gornji grad skriva svakojaka čudesa.
Jedno od njih, scenografija je filma „Tko pjeva – zlo ne misli“.
Stanovnici scenografije – kojoj nedostaju stube do terase – imaju danas i auto,
i parkiraju ga ispred nekdašnje 'Praone i peglaone rublja za gospodu' koju je držala Vida Jerman.
***
Osim filmskih scenografija,
tajnovite, memljive gornjogradske veže skrivaju i presahle bunare iz kojih su se nekoć pojili stanari…
…Te pokoji ostatak nekog od stanara.
*
Nad pločom Pavla Davida Vakanovića, koji je 1818-e umro u četvrtoj godini starosti,
zastane autor ovih redaka
Svaki put kad se obere na Gornjem gradu
Već 15 godina.
Obično tad neko vrijeme razmišlja o životu koji je završio rano i davno,
Od čega je dječak umro,
je li bio sretan dok je bio živ,
kojim se igračkama igrao…
*
…I je li njegova majka voljela promatrati sutone iz tuškanačke šume…
