Bijesni Žavijera Osloboditelja

subota, 27.01.2007.

Dvoje u muzeju i svinjska glava

Prolog:
Etnografski muzej pokazivao je ambalažu, hljebove kruha
i pečenu svinjsku glavu
S jabučicom u kljovama

U Muzeju za umjetnost i obrt
Bilo je previše ljudi



Napola vrtoglav od smrada, vrućine i gužve,
olaktio sam se u ponoć na ogradu prvog kata, samo da odahnem trenutak.

Stao sam promatrati ljude koji su se vrzmali u prizemlju poput slobodnih elektrona…
I posve nehotice
Udubio se kao u umjetničko djelo.*

* Ne ljubim ljudsku vrstu
I istovremeno je nalazim fascinantnom.
U pola sata na ogradi
Shvatio sam potrebu starih žena, da povazdan stoje nalakćene na prozore
Želim takav pogled svaki dan – na dolaženje, stajanje, odlaženje i vraćanje…
Pogled s nekoliko metara visine, da jasno vidim izraz lica
da jasno pročitam emocije, kad već ne mogu misli.



Nakon desetak minuta uhvatio sam sam početak tragikomične jednočinke

U foajeu je, u gužvi, stajala grupica hihotavih djevojaka studentske provenijencije,
i potezala crno vino iz bočice negazirane vode
Najatraktivnijoj od njih – napadno našminkanoj plavuši s daškom tinejdžerskog gotik-šika– u jednome je trenutku prišao dinaroidan, oteži,
nabiti, proćelavi četrdesetpetogodišnjak.

S kojom je nakupinom riječi pristupio, ostaje mi misterij.

Možda je predložio foto-session.
Možda je predložio pjevačku karijeru.
Možda je predložio

Njezine su se prijateljice nakon nekoliko minuta odmakle koji metar i smijale mu se iza leđa.
Bio je sredovječan
i odjeven kao George Constanza.
One su bile mlade, moderne i urbane.

Plavuša je željela pobjeći, ali se nije usudila.
Četrdesetpetogodišnjak je desetak minuta - rukama i nogama - pokušavao ostaviti dojam,
Koji će je osvojiti

Brbljajući bez prestanka
Uz široke geste
približavao se sve bliže,
naginjao da nešto kaže na uho,
tobož' zbog gužve i buke.

Držala je prekrižene ruke. Prvi sat psihologije.
No, bila je pristojna i nije ništa rekla.
Odgovarala je jednosložno, klimala glavom, nelagodno se smješkala i kradomice pogledavala u prijateljice.
Spasite me.
Kučke.


Nakon nekoliko minuta, četresetpetogodišnjak je procijenio da je može dotaknuti,
Dotaknuo joj je rame.
Još jednom.
Potom ju je uhvatio sa ruku i divio se njezinom srebrnom prstenju. Odulje.


Uzeo je zatim prospekt sa štanda,
zatražio od hostese olovku,
napisao telefonski broj i – brižno ga presavivši – uručio djevojci, značajno je gledajući u oči.


Slobodna, konačno slobodna, ona je odmah pojurila prijateljicama.
Do mene se čuo zvuk kamena koji pada sa srca.


On nije bio nimalo zadovoljan što je otišla,
pa je nervozno stao nekoliko metara od njezine grupe
i nekoliko dugih minuta pokušavao ostvariti kontakt očima.


Nije mu uspjelo.
Trudila se da gleda negdje drugdje,
i da što življe i veselije razgovara s prijateljicama.


Nije izdržao, nije mogao izdržati i
opet joj je prišao, progurao se kroz kordon samo da kaže još koju.


Potom je otišao zapaliti cigaretu.


Plavuša je tad živčano nasitno
razderala papir s brojem,
i teatralno ga – uz vrisak olakšanja i smijeh prijateljica – bacila konfetnog u zrak.
Papirići su se rasuli po ljudima i podu.

Djevojke su otišle.


Red je bio gust i polako se pomicao,
mnogo je ljudi strašno željelo vidjeti faksimile Leonardovih inženjerskih skica.



Tip se vratio s čik-pauze, ukopao se nasred foajea,
i očajnički je stao tražiti pogledom.
Ona je već davno nestala.
Zagledao se u svako lice, okretao oko sebe, a potom digao pogled
i tražio je među nama, naslonjenima na ogradu.

Pogled mu se susreo s mojim,
i prešao dalje.

Osjetio sam u tom momentu nešto literarno.
Ti su nepoznati likovi – samo za mene – izveli jedan igrokaz.
Snažno, emotivno, katarzično i mučno
Dijalog je bio dalek, pa sam ga - kao u nijemom teatru - konstruirao sam

I sad, pred sam kraj,
posljednji lik koji ostade na pozornici
gleda pravo u mene
i traži odgovor.
A ja ga, kao pravi gledatelj, znam
ali šutim.

Epilog
Usprkos groteski tog njegovog čina,
očajničkog i ponešto degutantnog pokušaja hvatanja djevojke koja bi mu mogla biti kći -
razmišljao sam trenutak da – poput postmodernističkog pripovjedača – interveniram u priču, i ponudim mu završetak:
gestom pokažem da baci pogled na pod, gdje su se – raspršeni nogama posjetitelja – nalazili preostali konfeti, i možda pokoja znamenka telefonskog broja.
Odustao sam.
Već viđeno.

27.01.2007. u 17:39 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (8)
Veljača 2015 (23)
Siječanj 2015 (30)
Prosinac 2014 (30)
Studeni 2014 (23)
Listopad 2014 (26)
Rujan 2014 (30)
Kolovoz 2014 (10)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (9)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?

Popis obavezne literature

Pijesni bijesa Žavijera Osloboditelja Masa

* * *

Las Canciones Desaparecidas de Xavier Libertador

* * *

Unfathomable Hymns Of The Unforfeitable Xavier the Liberator


Predak

Predak Žavijera Osoboditelja, Hugo, odlazi u mirovnu misiju - linorez nepoznatog umjetnika, XIV.st.






Popis dodatne literature:

Svijet u boci
Rutvica
Dmj
Žiola
Rahatli
Petar Pan Glazbeni Čovjek
Čovjek Vadičep
Blini
Zrinsko pismo
Prevoditelj Želibiti
Ribafiš
Sisa
Hibrid
Pusta zemlja
Kao Dylan
Hiperborealni vjetrovi
Nemetz
Marisi
Parlament
Atenski zrak
Vjetrasta
There'sAFunnyStory
Apartčik
Dida
EduardP.

Sobre todo, sean siempre capaces de sentir en lo mas hondo cualquier injusticia cometida contra cualquiera en cualquier parte del mundo.
Es la cualidad mas linda de un revolucionario.




Zapah Minulosti
1926


Dodaci

Life is not a succession of urgent 'nows'.
It's a listless trickle of 'why should I's'.


***

There is no pleasure in having nothing to do;
the fun is having lots to do and not doing it.



***

zavijer@gmail.com


***


online
Online Casino

IZREKE ŽAVIJEROVE

- Ako si bogat, daj siromašnome. Ako si siromašan, daj bogatome.

- Ako imaš, daj. Ako primaš, uzmi.

- Tko dvogrbu devu imade, neka je zamijeni za devu jednogrbu jer deva dvogrba neće proći kroza igle ušicu.

- Tko dvogrbu devu imade i zamijeni je za devu jednogrbu, neka je zamijeni za grbu

- Tko želi, neka zaželi. Tko zaželi, neka duhne u svijeću. Tko duhne u svijeću, neka baci srebrenjak u bunar. Tko baci srebrenjak u bunar, neka zaželi.

- Tko hrani slona, neka prvo nahrani djecu svoju. Tko prvo djecu svoju nahrani, neka nahrani i slona.

- Tko nema, neka kaže. Tko ima, neka šuti. Tko nema, neka ima. Tko govori, neka šuti. Tko šuti, neka sluša. Tko sluša, neka šuša.

- Tko nikada dobro ne učini, neka ponekad učini dobro. Tko ponekad dobro učini, neka svaki dan učini dobro. Tko svaki dan učini dobro, neka svaki dan učini dobro.


I'm watchin' you, Gandhi