Mislila sam da smo gotovi s postovima o komadima. Zajebala sam se. Pandorina kutija je otvorena i nema više povratka. Nakon mojih komada i anti komada Modesti je objavila post o komadima s olimpijskih igara. Suzette je rekla da su sportaši više-manje vatreni i zračni tipovi i da njoj osobno više odgovaraju kuhari. Pa si je žena dala truda i iskopala gomilu fotki s neta, a onda sam ja pridodala pokoju fotkicu. I u chatu koji se s petka protegao na subotu (i prikratio mi dosadan subotnji radni dan) rodila se ideja o zajedničkom postu.
Jer nema smisla da ljepotane zadržimo samo za sebe.

Slijede fotke bez puno priče.











































A po našem skromnom mišljenju apsolutni pobjednici su:





Posebna kategorija: enfants terribles ilitiga rock'n'roll chefs:


Malo starija berba. E taj je zaista živio sex&drugs&rock'n'roll. Ocvali roker koji još nije za bacit.


Što bi sanitarna rekla na ovo.....

A kako stoje stvari u lijepoj našoj?






Ovaj se naziva "hrvatskim golim kuharom" (???!!!)






Legenda



Osobno, polažem nade u ovog:



I na kraju krajeva van svake kategorije, mister nad misterima i šef nad šefovima:



U slast!

Vole vas Suzette i Wind!

Update!!!

MASPATER! Pa kako sam mogla tako kiksati?! Zaboravila sam majstora nad majstorima! Ne čudim se sebi, ali kako to da je tebi Suzette promakla tako velika greška?

At last, but not the least.... the greatest of all:

Kaže Bugi da idem okolo po blogovima i slinim nad objavljenim receptima. I još mi nekelji recept za krafne (doduše bez punjenja, ali lako ih ja napunim). A zna da sam na dijeti...

Kako sam uvijek u životu bila teški hedonist naravno da sam pravi gurman. A još k tome obožavam kuhati i peći kolače. Nikad nisam preumorna za kuhaču i da me probudite usred noći začas priredim neku klopicu. Ali mi neispeglana roba može stajati danima, tjednima, mjesecima...

Pobožno pratim sve emisije o hrani i kuhanju (na Max Tv-u, ove naše su mi bez veze uz izuzeće Jelovnika Izgubljenog Vremena i Ane Ugarković), Na Coolinariki provodim više vremena nego na blogu, u kiosku uvijek posuđujem časopise s receptima, stalno njuškam po Netu u potrazi za novim receptima, eksperimentiram, istražujem, isprobavam..... I hajde ti budi na dijeti. A moram.

Koliko puta sam pomislila - e, da bar ne znam i ne volim kuhati... Nekako imam osjećaj da bi mi bilo lakše oduprjeti se iskušenjima.

Kad imaš ozbiljnih problema s kilogramima (ozbiljnih u smislu da se ne radi o preseravanju tipa ja-sam-taaaaaako-debela-nemam 45-nego 49-kila) moraš si priznati da se s vremenom razvila određena ovisnost o hrani. Tj. o žderanju. A svaka ovisnost je teška. I kao što ovisnik o pornografiji stalno ide na xxx stranice, tako isto i ja poput voajera u grmlju dahćem i slinim na fotke klope, a o video klipovima tipa CroChef i slično da i ne govorim.

Sram me i reći koliko love sam spizdila na knjige s receptima. Što veće fotke, tim bolje. Idealno je kad je s lijeve strane recept a s desne fotografija pripadajućeg jela preko čitave stranice. Ke gušti......

Znači, i onako mi je u životu hrana previše značajna, a zamislite tek kako je to kad je takva jedna izjelica na dijeti.Moram priznati da od ujutro do navečer više ne razmišljam kao nekad o seksu nego o - klopi. I najradije bi o tome čitav dan pričala. Zna to jako dobro Suzette koju zagnjavim na chatu, je li tako stara moja?

Ima ljudi koji uopće ne mogu jesti kad imaju problema. Ima ljudi koji sve svoje tuge i boli utapaju u hrani. Meni na apetiti apsolutno ništa ne utiče. Jedem kad sam bolesna, zdrava, tužna, sretna, sama, u društvu, zaljubljena, odljubljena, ljuta, umorna, odmorna, napaljena, zadovoljena, prije seksa, poslije seksa, u nekoliko navrata čak i za vrijeme seksa....

Kad sve skupa zbrojim i oduzmem, pravo je čudo kako sam i ovih jadnih pet kila uspjela skinut.....

Ova posljednja moda stavljanja recepata na blog u stvari me jako veseli, pustite vi to što ja trkeljam u komentarima. Samo dajte tako i dalje. U svakom slučaju, bolje to nego da se koljete i svađate.

I zato Bugi - čekam recept za punjene krafne!

Dobar tek.

Nakon silnih muka s proždrljivim digitalcem koji ždere skupe Duracell turbo baterije ustanovila sam da moj jadni mobitel i nema tako lošu kameru kako sam mislila, samo ima loš - ekran. Naime, malo sam se igrala novim službenim mobitelom (a jebi ga šefe, kad si mi ga već dao na korištenje, mislim mobitel, nisam ja kriva što ima i kameru i mp3 i usb stick i memorijsku.....) pa sam prebacivala blootoothom fotke s mog Samsunga na službeni Nokiu. Kad ono - super fotke! Jebem mu mater, da sam to barem prije znala.!

Vidim da baš i nema previše fotki s riječke karnevalske povorke pa ću podijeliti s vama ovo malo nešto što smo snimile kćer i ja, svaka svojim mobitelom.

















A da je bila pomalo otužna povorka ove godine - bila je. Valjda je i tu recesija uplela svoje prste.

Još jedan od onih postova gdje-sam-bila-što-sam-radila za koje mi je jasno da su zanimljivi samo meni, ali ne pada mi pamet pisati o Valentinovu. A ne bih puno ni o riječkom karnevalu jer će se i o tome pisati na sve strane. Samo ću reći da sam ove godine odlučila da pol dana gledam povorku uživo, a drugu polovicu udobno zavaljena na kauču.

Kad malo napravim rekapitulaciju siječnja i veljače mogu zaključiti da su mi izlasci bili vrlo različitog karaktera iz čega slijedi da sam ja jedna svestrana ženska i da se mogu prilagoditi svakom društvu (rekli su mi da se moram više samoreklamirati ako ne mislim čitav život ostati single). Prvo sam bila na otvaranju Boe gdje sam se pravila da sam neka faca kao i ostali niškoristi ilitiga wannabe selebovi. Pa sam onda bila na maškaranom, to jest, pusnom tancu na Grobniku gdje sam puna četiri sata bez prestanka plesala valcere, polke, dvokorak, twist, rock, potresujku, slavonsko kolo i drmeš. Iduće subote đuskala sam uz Joleta u šatoru. A jučer sam s ekipom imala "muški izlazak". Što je to muški izlazak? To je kad imaš s frendovima turneju bo opatijskim oštarijama i bircevima, a kad si jedino žensko u ekipi koja se intenzivno druži od ranog djetinjstva nitko te ne gleda kao žensku. "Turneja" mi je jedan od najdražih izlazaka jer se ne moram utezati, nabadati na štiklama, paziti na šminku, frizuru.... Traperice, tenisice, najnužnije u džepove i piči.

A što se sve vidi i čuje po šankovima i birtijama.... nema bolje zabave. U birtiji te nitko poprijeko ne gleda ako si žena a naručiš gemišt ili bevandu. Dovoljno je jednom doći u birtiju da bi te drugi put već svi znali. Ture samo padaju, ekipe se časte međusobno uzduž i poprijeko. Razviju se žive rasprave i strastvene diskusije a sve to bez konflikata i zamjerki. A kako su tek za šankom svi pametni..... rekao bi čovjek da je zalutao među vrsne ekonomiste, političare, liječnike, znanstvenike...

Naša turneja započela je u kafiću "Jorgo" gdje sam počastila ekipu domaćim fritulama. Nepisano pravilo je da se u "Jorgu" popije samo jedna pijača. "Jorgo" nam dođe kao neka predigra. Pa se onda ide sve niže prema moru: prvo kod Kristijana u konobu (gdje se također dugo ne zadržimo jer je to malo finija konoba pa su i cijene malo finije) a onda u "Surf". U "Surfu" padnu dvije, tri, četiri ture i onda kao završnica "Vološćica". "Vološćica" nije birtija nego kafić, što znači da se tamo okuplja nešto mlađa ekipa. A atmosfera je super i ambijent je mrak jer kafić je uređen kao unutrašnjost nekog starog jedrenjaka.

A gazda je nabavio džuboks. Ok, nek vam bude - juke box. Nakon naše invazije jučer mora da je grdno požalio. Kad smo upali svirala je ona uobičajena glazba tipična za sve kafiće subotom. Ja je zovem klupskom. Uglavnom, aktualni hitovi što ih voli omladina. Naša play lista bila je u najmanju ruku - osebujna. The Cult, Bowie, Celine Dion (?!), Arsen Dedić (??!!), ABC, Aerosmith... Srećom, nestalo nam je kovanica. A onda smo ustanovili da je konobar Jerko jedan ultra simpatičan Dalmoš koji je jedva dočekao da dođu neki rokerski nastrojeni gosti pa nam je puštao mjuzu po svom i našem guštu. Bilo je tu Billy Idola, Nirvane, U2, Ramonesa, Gunsa.... Kad nam je pustio The Clash neka pičkica se počela buniti da kakva je to grozota od muzike. Pa je moj naj naj frend našao za shodno da joj objasni čitavu bit punk pokreta što je rezultiralo skorim odlaskom nje i njenog dečka koji čitavo vrijeme nije ni pisnuo. Da je bio neki drugi tip na njegovom mjestu moglo je biti i frke.

Uglavnom, svaka čast na strpljenju i gazdi i konobaru Jerku. Pokupili smo se doma negdje oko dva, što uopće nije loše s obzirom na to da nam je turneja počela u 19.30 i da nismo više u cvijetu mladosti.

Jutros smo imali uobičajenu kavicu u 10.30, a onda kud koji mili moj. Ja u Rijeku na karneval a dečki doma. Sve u svemu, jedan dobar vikend koji je proletio u trenu.

Duboko sam iznenađena i uvređena. Pa baš niti jedan komad vam se nije svidio? Evo vam onda još malo fotki, valjda će vam se više dopasti.

U komentarima na moj post o zimi neke su blogerice tražile fotke zgodnih komada da ih malo zagriju, pretpostavljam. Kako Wind ispunjava svoja obećanja skinula sam s neta gomilu fotki.

Samo da znate, ovo je pokušaj broj dva što se tiče objavljivanja posta. Naslagala sam vam valjda dvadeset fotki, uredno spremila, stisnula "objavi" i sve je otišlo u krasan kurac. Naravno, tu je bilo i ono legendarno "stranica koju ste odabrali ne postoji ili je uklonjena". Za divno čudo, nije bilo većih problema oko prijave u blog editor.

Pa evo, pokušaj broj dva. Samo da napomenem da ovdje ima komada koji baš i nisu po mom guštu, ali vjerovatno će biti po vašem.

Što se mene tiče, moj apsolutni favorit je Oliver Godville zvani Oli iz spota "Call me when you're sober" (Evanescence):



Gledajte i uživajte:







































I nešto posebno za kraj:



Sorry, nisam mogla odoljeti, ha ha ha!

Nisam htjela pisati prije da ne ureknem, ali sad je odluka konačna - vraćaju me za stalno u opatijsku poslovnicu! Nema više putovanja autom, busom, jebade oko parkinga, dizanja u 4.30....
Za one koji ne znaju, prije trinaest godina radila sam u Opatiji s još dvije kolegice. A onda je jedna od njih otišla na porodiljski. Pa je došla kolegica iz Rijeke na zamjenu. A kad se porodilja vratila u Rijeku poslali - mene. Onda sam bila relativno nova u firmi pa se nisam ni mogla ni usudila suprotstaviti.
Sad je konačno netko skužio koliko novaca mjesečno bez potrebe firmi odlazi na putne troškove i za kolegicu i za mene.

Konačno ću pokrenuti debelo dupe i pješačiti na posao. I konačno ću imati normalan život s normalnim radnim vremenom. I slobodnu subotu popodne i čitavu nedjelju. E sad, sve ima svoje dobre i loše strane. Iako nekima radno vrijeme od 5.30 zvuči prestrašno, odlazak kući u 13.00 je sasvim neka druga priča. Popodnevna smjena od 13.00 do 21.00 dobro dođe koji put kad treba otići liječniku ili se naspavati nakon izlaska. Uzastopni rad od 15 -20 dana u nizu ima za posljedicu puno slobodnih dana. I veću plaću jer se radi vikendom i blagdanima.

U Opatiji mogu eskivirati nošenje uniforme i do mile volje (zlo)upotrebljavati internet. I držati osobne sitnice u ladicama radnog stola. Vama što radite po kancelarijama to ne predstavlja nešto značajno, ali svi koji rade u smjenama i dijele radni stol s kolegama znaju o čemu pričam.

Jedva čekam da preuredim radno okruženje po svom (ne)ukusu....













A imat ću i čitavu agenciju samo za sebe.....

Mjesto radnje - šator na Gatu Karoline Riječke (jel' se piše "riječke" velikim slovom, valjda se piše kad je to ime ulice, tj gata.... nevermind). Vrijeme radnje - subota 06.02.2010. Nakon Billy Idola i Aerosmitha na repertoaru mi je bio - Jole. Kako sad to.... e pa lijepo, nije Wind baš takva tvrdoglava rospija i divljakuša kako vi mislite. Ja sam osoba otvorena za dogovore i kompromise i ne robujem predrasudama. Pa sam se dala nagovoriti na to da umjesto u dom na Čavlima odem u šator na Rivi. I platim četrdeset kuna za upad. Doduše, za Joleta (znam da se ne kaže tako, ali mi u Primorju svi tako iskrivljeno govorimo) znam da je vrhunski zabavljač koji zna napraviti štimung. Ispekao je zanat pjevajući na svadbama prije nego što je postao poznati pjevač. Istina, nisu mu pjesme osobito kvalitetne, ali nitko mu ne može osporiti dobar glas (a i glazbeno je obrazovan, odlično svira klavijature). O kondiciji da i ne govorimo. Što bi se reklo - sitan ali dinamitan. Satima je skakao i pjevao, a i mi skupa s njim. Imao je samo jednu pauzu od sat vremena kad su svirali Belan i Fiumensi i moram teška srca priznati da su više ohladili atmosferu nego je ugrijali.

Alkohol je fascinantna stvar. U mom slučaju izvlači na površinu neke vještine i znanja za koje nisam imala pojma da ih posjedujem. Kao na primjer umijeće plesanja valcera, dvokoraka, polke pa čak i potresujke. Osim toga, zaprepastila me spoznaja da znam riječi skoro svih pjesama koje su mu bile na repertoaru, a bilo je tu zaista svega - Jole, Mišo, Oliver, Indeksi, Stavros, Čolić, Urban, Zvonko Bogdan, Slavonske Lole, Prljavo Kazalište, Novi Fosili, Halid, Pejaković, Gustafi.... ma nema što čovjek nije pjevao i mi skupa s njim.

Za razliku od prošle subote i Grobnika, u šatoru je bilo malo maškara. Sve sami civili. Ali atmosfera je bila usijana i moram priznati da je ovo bila jedna od najboljih fešti ikad. Na kraju smo u žaru domoljublja čak otpjevali i "Moja Domovina". Vidiš.... ništa od Thompsona nije pjevao.... interesantno... I bolje, još mi samo fali da ustanovim da znam riječi njegovih pjesama.

Fotki baš i nemam zahvaljujući svom kurčevom digitalcu koji je gotovo neupotrebljiv kad je u pitanju noćno snimanje ili fotkanje koncerata. Ali zato je nenadjebiv u tamanjenju baterija. Ni Duracell turbo tu ne pomaže.


Ova bijela mrlja na crnoj podlozi je Jole


A ova crvena mrlja je Belan


Ovu fotku je Jole imao na plakatu. Koji macho, ha ha ha!

I za kraj, za sve one koji su mi spočitnuli da nisam stavila svoju fotku s maškara:


Evo što ostane od vještice nakon četiri sata plesanja....

Ne mogu vjerovati!!! Logiralo me na blog editor iz prve. Bit će da će pasti snijeg danas....

Svašta se interesantnoga da pročitati kad baciš pogled na dnevnik.hr showbizz. Da je ideja za Avatar ukradena Srbima, da Niveska uvijek proguta, da je Seve lijenčina.... Nisam nikad previše išla za tim vijestima i vijesticama, ali nakon što sam se odvalila od smijeha na to da su N'avi u stvari Srbi počela sam redovitije pratiti to žutilo. I tako neki dan nabasam na vijest od koje bi sigurno pala na dupe da nisam sjedila na stolici - novi pjevač Aerosmitha po svoj prilici bit će Billy Idol!!!!!????

"Zbog ovisnosti o lijekovima pjevač Steven Tyler završio je na rehabilitaciji, a članovi Aerosmitha već neko vrijeme traže zamjenu. Nagađa se kako će na njegovo mjesto doći Billy Idol.

Članovi benda održali su audiciju, a prema informacijama američkih medija gitarist Joe Perry na mjestu pjevača vidi upravo Idola. Billy se s članovima Aerosmitha još uvijek nije susreo, jer se uoči sastanka razbolio. 'Svi znaju koliko problema su članovi benda imali sa Stevenom, pa je Perry mislio da bi Idol bio odlična zamjena', rekao je izvor američkim medijima. Prvi pjevač koji je bio pozvan da zamijeni Tylera je Lenny Kravitz, no odbio je tu ponudu rekavši kako to 'nikada ne bi učinio'."

Volim Aerosmith, obožavam Billy-a, ali nikako ga ne mogu zamisliti kao njihovog frontmena. Billy je ipak punk rock struja (ok, nema veze s punkom otkad je otišao iz Generation X, priznajem, ali barem po izgledu bi bio nekakav nazovi panker) i nema vokal potreban za metal bend. Ok, teško da bih mogla Aerosmith utrpati pod metalce, ali njihove stvari zahtjevaju glas takvog tipa.

Billy je Billy. Jedan, jedini i neponovljivi. Nekako imam osjećaj da bi se samo osramotio u ulozi pjevača Aerosmitha. Iako mu je ona zadnja stvar John Wayne prejebena ipak nam je svima jasno da je njegova karijera završila krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Bolje je povući se dok si na vrhu i ostati legenda nego vucarati se kao zombi naokolo s lošim pjesmama na brzinu sklepanima kao što to čine Stonsi na primjer.

Jasno mi je da se od stare slave ne može vječno živjeti, ali može se od autorskih prava i tantijema i što ti ja znam kako se već ne kaže. A uvijek možeš izbaciti i poneki the best of.

Da vas čujem rokeri, što mislite?


Billy Idol u najboljim danima


Billy danas


Nije loše za jednog pedesetpetogodišnjaka, zar ne?


Steven Tyler


Evo, da ne ispadne da namjerno stavljam loše Stevenove fotke






"A ča ti ja znan....kantat va Aerosmithe ili ne kantat, pitanje j' sad... Su me zvali i Coctailsi z Matuj, jušto se ne moren odlučit'....."

Evo vam još malo fotki.....