Marketing
Nedjeljni post
Još jedan od onih postova gdje-sam-bila-što-sam-radila za koje mi je jasno da su zanimljivi samo meni, ali ne pada mi pamet pisati o Valentinovu. A ne bih puno ni o riječkom karnevalu jer će se i o tome pisati na sve strane. Samo ću reći da sam ove godine odlučila da pol dana gledam povorku uživo, a drugu polovicu udobno zavaljena na kauču.
Kad malo napravim rekapitulaciju siječnja i veljače mogu zaključiti da su mi izlasci bili vrlo različitog karaktera iz čega slijedi da sam ja jedna svestrana ženska i da se mogu prilagoditi svakom društvu (rekli su mi da se moram više samoreklamirati ako ne mislim čitav život ostati single). Prvo sam bila na otvaranju Boe gdje sam se pravila da sam neka faca kao i ostali niškoristi ilitiga wannabe selebovi. Pa sam onda bila na maškaranom, to jest, pusnom tancu na Grobniku gdje sam puna četiri sata bez prestanka plesala valcere, polke, dvokorak, twist, rock, potresujku, slavonsko kolo i drmeš. Iduće subote đuskala sam uz Joleta u šatoru. A jučer sam s ekipom imala "muški izlazak". Što je to muški izlazak? To je kad imaš s frendovima turneju bo opatijskim oštarijama i bircevima, a kad si jedino žensko u ekipi koja se intenzivno druži od ranog djetinjstva nitko te ne gleda kao žensku. "Turneja" mi je jedan od najdražih izlazaka jer se ne moram utezati, nabadati na štiklama, paziti na šminku, frizuru.... Traperice, tenisice, najnužnije u džepove i piči.
A što se sve vidi i čuje po šankovima i birtijama.... nema bolje zabave. U birtiji te nitko poprijeko ne gleda ako si žena a naručiš gemišt ili bevandu. Dovoljno je jednom doći u birtiju da bi te drugi put već svi znali. Ture samo padaju, ekipe se časte međusobno uzduž i poprijeko. Razviju se žive rasprave i strastvene diskusije a sve to bez konflikata i zamjerki. A kako su tek za šankom svi pametni..... rekao bi čovjek da je zalutao među vrsne ekonomiste, političare, liječnike, znanstvenike...
Naša turneja započela je u kafiću "Jorgo" gdje sam počastila ekipu domaćim fritulama. Nepisano pravilo je da se u "Jorgu" popije samo jedna pijača. "Jorgo" nam dođe kao neka predigra. Pa se onda ide sve niže prema moru: prvo kod Kristijana u konobu (gdje se također dugo ne zadržimo jer je to malo finija konoba pa su i cijene malo finije) a onda u "Surf". U "Surfu" padnu dvije, tri, četiri ture i onda kao završnica "Vološćica". "Vološćica" nije birtija nego kafić, što znači da se tamo okuplja nešto mlađa ekipa. A atmosfera je super i ambijent je mrak jer kafić je uređen kao unutrašnjost nekog starog jedrenjaka.
A gazda je nabavio džuboks. Ok, nek vam bude - juke box. Nakon naše invazije jučer mora da je grdno požalio. Kad smo upali svirala je ona uobičajena glazba tipična za sve kafiće subotom. Ja je zovem klupskom. Uglavnom, aktualni hitovi što ih voli omladina. Naša play lista bila je u najmanju ruku - osebujna. The Cult, Bowie, Celine Dion (?!), Arsen Dedić (??!!), ABC, Aerosmith... Srećom, nestalo nam je kovanica. A onda smo ustanovili da je konobar Jerko jedan ultra simpatičan Dalmoš koji je jedva dočekao da dođu neki rokerski nastrojeni gosti pa nam je puštao mjuzu po svom i našem guštu. Bilo je tu Billy Idola, Nirvane, U2, Ramonesa, Gunsa.... Kad nam je pustio The Clash neka pičkica se počela buniti da kakva je to grozota od muzike. Pa je moj naj naj frend našao za shodno da joj objasni čitavu bit punk pokreta što je rezultiralo skorim odlaskom nje i njenog dečka koji čitavo vrijeme nije ni pisnuo. Da je bio neki drugi tip na njegovom mjestu moglo je biti i frke.
Uglavnom, svaka čast na strpljenju i gazdi i konobaru Jerku. Pokupili smo se doma negdje oko dva, što uopće nije loše s obzirom na to da nam je turneja počela u 19.30 i da nismo više u cvijetu mladosti.
Jutros smo imali uobičajenu kavicu u 10.30, a onda kud koji mili moj. Ja u Rijeku na karneval a dečki doma. Sve u svemu, jedan dobar vikend koji je proletio u trenu.
Post je objavljen 14.02.2010. u 17:44 sati.