Dark Web

ponedjeljak , 17.12.2018.

Najprije ćemo malo pojasniti određene pojmove vezane uz internet, a onda ću preći na glavnu temu ovog posta.
Surfajući bespućima interneta (u daljnjem tekstu – Web) ne razmišljamo da je onaj dio koji mi koristimo samo vrh sante leda (to mi se čini kao najbolja usporedba). Određenim interesnim sadržajima na Webu pristupamo putem pretraživača (Google, Yahoo, Bing…..koristi li itko uopće taj Bing…..). Taj dio Weba naziva se “površinskim internetom” – “surface Web”. Stranice koje najčešće posjećujemo ulistane su u pretraživače: Facebook, Twitter, You Tube, mail adrese, razni informativni i zabavni portal…..BLOG.HR…… Za one koji istružuju dublje od toga može se pronaći puno, puno više!
Osim površinskog postoji i takozvani “Dubinski (Deep)Web. On obuhvaća sve ono što internetske tražilice ne prikazuju u svojim rezultatima: komentare na forumima kojima mogu pristupiti samo prijavljeni korisnici, facebook objave koje mogu vidjeti samo prijatelji, privatne You Tube sadržaje kojima mogu prsitupiti samo oni kojima je proslijeđen link…. Dakle sav onaj sadržaj kojemu je pristup omogućen isključivo putem određenog načina identifikacije, ili za koji moramo platiti da bi mu pristupili. Google, najpoznatija internetska tražilica, obuhvaća svega 16% površinskog Weba i svega 0,03% sveukupnog internetskog sadržaja.
A tu je i tema današnjeg posta: “Dark Web” (mračni Web). To je mala količina internetskog sadržaja koja služi za promociju ili distribuciju ilegalnih aktivnosti: prostitucija, distribucija droge , trgovina oružjem , angažiranje plaćenika……
Stranice koje omogućavaju ovakve radnje većinom su skrivene iza “.Onion”Web domene. Da bi joj mogli pristupiti potrebna nam je Tor tražilica koja se koriti kada želimo biti anonimni na Webu. Naravno, postoji puno legalnih situacija kada želimo i trebamo ostati anonimni i putam .Onion domene pristupa se raznim legalnim servisima, ali ona nam također omogućava pristup ilegalnim sadržajima.
(U ovom objašnjenju koristila sam članak sa stranice “kompjuteraš.com”. Nije copy-paste, sažet je mojim riječima, ali red je da se navede izvor.)
Sad kad smo upoznati s osnovnim pojmovima (nek se ne nađu uvrijeđeni oni koji su sve ovo već znali) da vam ja ispričam na kakvu bedastoću sam naišla….. Dakle, u Americi (a gdje drugdje) u trendu je kupnja paketa tajanstvenog sadržaja putem Dark Weba. Ukoliko uspijete upasti u Dark Web, a nemate bitcoine, džabe ste krečili. Za one koji možda nisu upućeni: bitcoin je virtualna valuta. Decentralizirana, anonimna platna mreža koja funkcionira putem kompleksnog algoritma. Bitcoini se mogu kupiti novcem, ili se dobijaju u zamjenu za proizvode i usluge. Stav o bitcoinima varira od zemlje do zemlje . Trgovci ih prihvaćaju jer su naknade niže nego kod kartičnog plaćanja. Neću više u širinu, poanta je da bitcoini omogućuju potpunu anonimnot u financijskim transakcijama i zato su dušu dali za ilegalne aktivnosti.
I tako, naši Ameri nisu sposobni naučiti da Mađarska nije grad u Rusiji, ali su uspjeli upasti na Dark Web i imaju određenu količinu bitcoina. Pa si naruče paket tajanstvenog sadržaja. Kad stigne opskurni paket pozovu glupog frenda i onda snime otvaranje paketa i okače to na You Tube. Jedan je umjeto frenda doveo svoju mater po principu: “svašta pička rodi”, pa da vidite koja pička je ovog tupana okotila (niste valjda mislili da će moj post proći bez prostačenja).
Imala sam živaca i strpljenja samo za dva klipića s klipanima (i jednom klipačom).U oba slučaja paket je stigao u kutijji sa logom Amazona, što je izazvalo opće čuđenje među lumenima: wtf, pa zar i Dark Web ima Amazon?! Kad su se prestali čuditi tome kao pura dreku oboružali su se kiruršim maskama za gubicu i lateks rukavicama jer to će ih zaštititi od potencijalnih gadosti i opasnosti koje vrebaju iz paketa.
Jedan je dečec bio toliko uzbuđen, siroče, da je dobio napad panike i umalo se ispovraćao. Njegov frendić afričkoameričkog porijekla (možda bi se netko našao uvrijeđenim da napišem – crnac) bio je puno hladnokrvniji i pribraniji. Onaj s materom isto se usrao kao grlica, ali ipak je tu mama, a ako ga je mama pustila da se igra paketom onda je to valjda sigurno jer mama zna najbolje.
Majke mi ako nije zabavnije bilo gledati te filmiće nego neki triler ili horror. Ovi iz black&white kombinacije već su u najavi zatražili pomoć za nešto što je, po njihovom priznanju, počelo kao sprdačina, a završilo se kao strahota. Toliko su bili unezvjereni da ni meni nije bilo svejedno.
I onda slijedi 25 minuta otvaranja paketa I vađenja raznih pizdarija iz njega. Sa svakom slijedećom stvarčicom ekipici je mašta sve bujnije radila, a meni je bilo sve smješnije i smješnije. Pomisila sam: ma daaaaaj, ovo je zajebancija….sprdaju se. Koliki debil moraš biti da na ove pizdarije nasjedneš? Ali dovoljno sam kretenskih tutorijala i snimki pogledala na You Tube-u i iskustvo mi govori : žalosno je, ali doista su TOLIKO glupi. Ako ništa drugo, onom jednom čiji je paket koštao 666 bitcoina već je trebalo biti sumnjivo.
Uglavnom, svi do jednog su zaključili da je osoba koja im je poslala paket teško poremećena osoba koja je po svoj prilici izvršila ubojstvo ili čak više njih. Jer u svakom paketu bilo je bar pet predmeta koji su bili umrljani krvlju. Noževi, šarafcigeri (ispričavam se – odvijači), žice, izolir trake, osakaćene Barbie lutke, uprljana i izrezana dječja odjeća, lišće, čavli, KRVAVA GRICKALICA ZA NOKTE (moj osobni favorit)….
Onom dečkiću s materom bilo je najneugodnije kad je izvukao hrpu nošenih ženskih gaćica. Zacrvenio se kao paprika, frknuo nosom i rekao “jooooooj, kako smrdeeeeeee…..” Ne bi se čudila da je bar jedne poslije strpao u džep za potrebe malih noćnih aktivnosti kad je momcima desna ruka najbolji prijatelj.
A jedan je dobio u paketu lažnu krvavu ruku/nogu, nije se vidjelo dobro. Umalo je odapeo! Što je napravio prvo: nazvao je MAMU! Ona mu je rekla da zove policiju, a on je rekao može li to ona učiniti. Junačina s Dark Weba hahahahahahahahaha!
Hej, zamislite samo kako se genijalci (ovo nije sarkazam, stvarno im skidam kapu na domišljatosti) koji su smislili ovaj prevarantski biznis divno zabavljaju na poslu. I usput famozno zarađuju. Joooooooj, koji bi ja bila talent za to….. Kakve bi im ja pakete slagala i slala da bi ostatak života barem svake druge noći pišnuli u gaće. Koliki od njih bi zvali egzorcista u pomoć……
Daleko od toga da je Dark Web samo zajebancija, drogica, prostitucija, prodaja ilegalnih kućnih ljubimaca….. Vjerujem da tu ima sva sila pravih strahota, gadosti, boleština i zločina. Ne jednom se čulo za masovno praćenje live silovanja pa i ubojstava preko interneta.
Ali to su preteške i previse mučne teme.
Ako želite pogledate ove tukce evo par linkova.
Zdravi mi i živi bili i pozdrav s površinskog Weba!

Junačine

"Ho!Ho!Ho run" Molo Longo

nedjelja , 16.12.2018.

Danas smo živuća legenda riječkog potrkanja Bloger Miško i ja svojim veličanstvenim pojavama uveličali humanitarnu trku "Ho!Ho!Ho! Run" koja se održala na riječkom Molo Longu. S posebnim osvrtom na divu i primadonu Foksi. Potrkanje je organizirala riječka udruga "Torpedo Runnersi". Kopiram s njihove stranice:" Torpedo runnersi nastali su nakon uspješno završene Adidasove škole trčanja generacije 2014. u trajanju od 8 mjeseci, istrčanog prvog polumaratona te zimske sezone trčanja 2014/2015.Kako se većina polaznika odlučila nastaviti baviti trčanjem, odlučili su osnovati grupu koja za cilj ima promociju trčanja, rekreativnog bavljenja sportom i očuvanja zdravlja."

Svega je bilo: glazbe, ića, pića, sporta, sunca, pozitive i veselja.








Posljednje dvije fotke preuzete su s fejsa.







Nered, nerad i nedisciplina

četvrtak , 13.12.2018.

Upala sam vam ja tako preko veze u grupu vježbačica jednog opatijskog kluba. Zašto preko veze….zato što postoji određena dobna granica kad se možete učlaniti, a ja još ne spadam u tu dobnu skupinu. Ali volim reći da sam “pripravnica”.Otišla sam na poziv moje drage susjede i prijateljice najviše zbog toga što se plaća po dolasku 25.00 kuna, a četvrtkom je vježbanje besplatno. Pa kad mi smjene na poslu dozvole odem se malo razmrdati. Ima ih koji me podjebavaju da idem tamo jer sam najmlađa i mogu se kurčiti da najbolje vježbam, ali mogu vam reći da bi se mnoge tridesetogodišnjakinje, a još više i dvadesetogodišnjakinje debelo pomučile da održe korak sa “starkama”.
Ali nešto drugo sam vam htjela reći…… Oduvjek sam bila pomalo vuk samotnjak, iako me drže za prilično društvenu i komunikativnu osobu. Volim društvo, ali najbolje funkcioniram sama. Neke stvari najviše volim obavljati sama. Npr kupnju ili trening. Malo je osoba koje mi u takvim trenucima ne izazivaju nervozu i nestrpljivost. Jedna od tih je upravo gore spomenuta susjeda koja je još veća individualka i upravo zato se valjda tako dobro i slažemo. Usudila bih se reći da razmišljamo na pomalo “muški” način. Naši telefonski razgovori su vrlo kratki, a dogovori još i kraći. Sad ću ja reći da je to zbog toga što smo obje rođene u znaku Ovna, pa ćete onda vi reći “jebo te više taj tvoj horoskop”, pa ću vam ja onda opsovati sve po spisku i sve pet.
Ponekad me bude sram što sam žensko. Ponekad mi dođe da uzmem šmajser I posmičem sve te kokoši oko sebe. Danas je jedan od tih dana. A sad ću vam objasniti i zašto….. Znači, protokol je uvijek isti. Vježbe počinju u 10.30. Ulaz u svlačionicu dozvoljen je 15 minuta prije početka treninga. Na recepciji se uzme ključ, ode se u svlačionicu koja nam je za taj dan određena I cca 5-10 minuta prije treninga krene se prema dvorani. U dvoranu je zabranjen ulaz u obući, pa makar se radilo o tenisicama isključivo za tu namjenu u kojima se ne hoda vani. Kako se do dvorane ipak mora hodati dugim hodnikom većina žena ima za tu prigodu specijalne papučice, nazuvke, bičve, plastične natikače i slična obuvala. Normalno da sam ja prvi put onako ovnovski i muški odjezdila do dvorane u čarapama i riskirala da me u cvijetu mladosti pokosi prehlada.
Znači, svaki put smo u drugoj svlačionici, ne ulazimo sve u isto vrijeme, ali uopće nije potrebno pitati gdje su nas smjestili. Jer što se više približavate svlačionici naše grupe to je dreka veća. Ne mo’š omanuti! Već onda mi dođe da se okrenem i odem kući. U dvorani svatko označi svoje mjesto malim ručnikom. Koji je must have predmet. Neke imaju velike ručnike za plažu, neke čak i spužve za vježbanje koje su potpuno nepotrebne jer je pod obložen velikim gumenim “puzlama”. Trenerice I treneri se izmjenjuju. Meni je danas bilo četvrto vježbanje do sad i prvo četvrtkom kad je muškarac trener. Ali užance su uvijek iste….. Pojedine gospođe svaki, ali AMA BAŠ SVAKI JEBENI PUT kasne! Trening započinje u 10:30, ali rijetko kad počinjemo vježbati na vrijeme. Ok, jasno mi je da neke dame dolaze iz susjednih mjesta, da su vezane za gradski prijevoz i da nema smisla doći sat vremena ranije ako se radi o 5 minuta kašnjenja. Ali raspižđuje me do krajnjih granica kad nonšalantno ušetaju pod punom ratnom spremom i onda se u dvorani raspremaju i usput pozdravljaju sa svojim pajdašicama i razvežu ćakulu. I po svoj prilici naguzinjaju se ispred nekog (po Murphyevom zakonu obično ispred mene) pa niti vidiš trenera, niti imaš mjesta za pravilo izvođenje vježbi. Danas je trener najavio da je ovo posljednje ovogodišnje vježbanje u dvorani, ali da je organizirano vježbanje u subotu u 10.00 ispred paviljona Juraj Šporer. Mario Mlinarić vodi trening zagrijavanja, pa onda cca 7 km nordijskog hodanja. Gospođi koja je debelo zakasnila, naguzinjala se tik do mene i još k tome ostala u tenisicama bio je jako veliki problem upamtiti da treba doći u subotu u 10.00 pred paviljon Šporer pa je o tome punih deset minuta razglabala sa svojom poznanicom, a onda su počele ćakulu o vremenu i sličnim bedastoćama. USRED TRENINGA! Jebem vam sve po spisku, sjednite poslije vježbi u kafić i trkeljajte do mile volje! A i što se tiče onih koje ne kasne (ili kasne minimalno), to se tako raskokodače i razulari da je to strašno. Kao da su bile zatočene u kućama godinu dana pa ih sad pustilo s lanca.
Pitam se kakva bi situacija bila da sam u grupi sa svojim vršnjakinjama. Možda ista, možda još i gora. Možda bi bilo najbitnije kakvu opremu imaš. Ove moje penzićke su ipak sve redom druželjubive i ne odmjeravaju se međusobno od glave do pete. Ili barem nisam primjetila.
A možda sam ja jednostavno čudakinja…..

Kokice u odlasku..........



.......i onda susjeda i ja malo meditiramo u tišini svlačionice i osluškujemo tu divnu tišinu, taj melem za bolne uši!



Prva stvar nakon treninga - očajavanje.



Nakon dobrog treninga proteini i povrće.



Po naputku mog glavnog trenera Miška....



U idućem nastavku: tko preživi pričat će (trening s Mlinarićem i humanitarna utrka Ho Ho Ho, Rijeka, Molo Longo (ako ne ujebem motku).

Ženski post

nedjelja , 09.12.2018.

Mislim da će fotografije biti sasvim dovoljne. Evo par riječi, čisto forme radi. Mjesto radnje Opatija, Centar Gervais.Vrijeme radnje 7-9. prosinac. Zbivanje - festival čokolade, i to ni manje ni više nego trinaesti po redu. Kategorija posta: religija. Jer ovako nekako po svojoj prilici svaka žena zamišlja raj.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.