A nego što, ovo će biti još jedan u nizu "nakeljimasufotkiipostjegotov" post. Gdje su ona stara dobra vremena kad sam zaista PISALA...

Elem, ima tome već dobra godinica kako pičim pjege od Opatije do Lovrana kad god mi obaveze i vlastita lijenost dozvole. Nekad sama, nekad s frendicom, nekad s kćerkom, nekad s Boni. Najčešće hodam s frendicom, ali ona je trenutno na putu pa mi je u zadnjih par dana u ekipi Boni. Istina, malčice me koči dok obavi sva pišanja, sranja, njuškanja, socijalizaciju s drugim džukelama i slično, ali sve u svemu junački ona odradi svih petnaest kilometara.

Većina ljudi ne vjeruje da ja zaista hodam sve do Lovrana. A pogotovo i natrag. I većina misli da nisam normalna. Ali ja sam u godinu dana skinula dvadesetak kilica i stekla neke naznake kondicije pa mi većina može fino popušiti ono što nemam.

A najviše volim hodati po orkanskoj buri. A može i po orkanskom jugu. Ima nešto seksi u elementarnim nepogodama. I onda nema sporih smetala koji se rašire šetnicom i plaze puževim korakom uparađeni u najljepšu obleku jer vidjeti i biti viđen draže je 'Rvatima nego da im daš milju eura.

U ponedjeljak nije bilo ni orkanske bure ni orkanskog juga, ali nije za divno čudo bilo ni puno šetača. Ponjela sam digitalac da spojim ugodno s korisnim i eto vam sada ovo sranje od posta:

SJAJ I BIJEDA OPATIJE

Onako na prvi pogled reklo bi se da je opatijski park fensi-šmensi i zrihtan. Malo morgen. Osim što od zelenila skoro da više nema ni "z" pojedini dijelovi su sramotno zapušteni.



Dvije malo svijetlije točke:





Kažu da će kupalište Lido dovesti u red i navodno je u planu rekonstrukcija starog drvenog kupališta koje je izgorjelo u požaru tamo negdje u osamdesetima (imam negdje i fotku kako gori ali mi je se ne da sada tražiti i skenirati).





Marina ispred "Admirala" nikad nije bila pustija....



Kad se Boni dobro ispišala, israla i ponjuškala sve što se ponjuškati dalo (drugim riječima, kad je prestala zajebavati) odjednom joj se jako žurilo i moje fotkanje joj je počelo ići na živce . "Idemo više..."



Ne znam čemu služi ova imitacija bazena na plaži hotela "Istra", ali mora da turistima jako privlačno izgleda:



Smatram se prvoklasnom izjelicom, ali od ovih izbljedjelih fotki hrane koje izgledaju kao da je već prožvakana i poluprobavljena i ja izgubim apetit:



IČIĆI

Marina u Ičićima je u puno boljem stanju nego opatijska.



Čuvar plaže u zimskom periodu:



Bilo je i dobrih komada za Boni:



Ovdje je ljeti zgodan mali restorančić blizu lučice, a zimi to izgleda ovako:



Konačno nešto za pohvalu:









A more je divljalo.... a ja nikako ovjekovječiti najspektularnije trenutke. Treba mi ili bolji digitalac ili više strpljenja. Po mogućnosti oboje.





IKA









LOVRAN



Ovo je cilj. Točnije, ovdje se okrenemo i piči natrag.



U povratku....



Iako trenutno navijam za Hajduk moram priznati da je lovranska Armada ovo dobro odradila....





I vraćamo se tako nas dvije sportašice i stižemo u našu Opatiju bajnu i sve mi nešto čudno i nekako mračno. Kad ono, čitava Slatina u totalnom mraku! Sva ulična rasvjeta pogašena sve negdje do hotela Milenij. Kao da smo negdje u Mrduši Donjoj a ne u drugom po redu najpoznatijem turističkom gradu 'Rvacke. Nemam fotku, ali i da imam ne bi se i onako ništa na njoj vidjelo.

I što da vam kažem za kraj, niš... to bi bilo to. That's all falks.