Nisam htjela pisati prije da ne ureknem, ali sad je odluka konačna - vraćaju me za stalno u opatijsku poslovnicu! Nema više putovanja autom, busom, jebade oko parkinga, dizanja u 4.30....
Za one koji ne znaju, prije trinaest godina radila sam u Opatiji s još dvije kolegice. A onda je jedna od njih otišla na porodiljski. Pa je došla kolegica iz Rijeke na zamjenu. A kad se porodilja vratila u Rijeku poslali - mene. Onda sam bila relativno nova u firmi pa se nisam ni mogla ni usudila suprotstaviti.
Sad je konačno netko skužio koliko novaca mjesečno bez potrebe firmi odlazi na putne troškove i za kolegicu i za mene.

Konačno ću pokrenuti debelo dupe i pješačiti na posao. I konačno ću imati normalan život s normalnim radnim vremenom. I slobodnu subotu popodne i čitavu nedjelju. E sad, sve ima svoje dobre i loše strane. Iako nekima radno vrijeme od 5.30 zvuči prestrašno, odlazak kući u 13.00 je sasvim neka druga priča. Popodnevna smjena od 13.00 do 21.00 dobro dođe koji put kad treba otići liječniku ili se naspavati nakon izlaska. Uzastopni rad od 15 -20 dana u nizu ima za posljedicu puno slobodnih dana. I veću plaću jer se radi vikendom i blagdanima.

U Opatiji mogu eskivirati nošenje uniforme i do mile volje (zlo)upotrebljavati internet. I držati osobne sitnice u ladicama radnog stola. Vama što radite po kancelarijama to ne predstavlja nešto značajno, ali svi koji rade u smjenama i dijele radni stol s kolegama znaju o čemu pričam.

Jedva čekam da preuredim radno okruženje po svom (ne)ukusu....













A imat ću i čitavu agenciju samo za sebe.....