Dobro jutro ekipa. Je, je.... znam da je 11.00 sati. Ali da ste vi kao i ja bili na maškaranom tancu do 04 .00 i vama bi bilo praskozorje.
Vrijeme radnje: subota, 30.01.10. Mjesto radnje:Čavle.

Nekad maškare nisu plaćale upad. Ali nekad su bila neka druga vremena. Dvadeset kunića pa tko voli nek' izvoli. Ok, nije strašno, ali računaj dvadeset upad pa onda cuga pa onda tombola pa opet cuga.....Ali nije beg cicija, pogotovo kad je fešta u pitanju.

Svirala je grupa Kolaž. Svaka čast dečkima. Bilo je tu svega, čak i malo žešćeg rocka. Posebni gosti bili su tamburaši iz Cernika (slavonskog, ne grobničkog). Što se tiče drmeša i slavonskih plesova zaključila sam da mi je svo znanje stečeno u folklornoj sekciji u osnovnoj i srednjoj isparilo. Da, da, što se sad cerite, Wind je išla na folklor, so what? Plesala sam ja u folklornom ansamblu Zora, ali tulumarenje s pankerima i metalcima svake noći ne ide ruku pod ruku sa ozbiljnim treninzima pa sam odustala. Od folklora, ne od tulumarnja. Šteta, mogla sam vidjeti dobar dio Europe i Amerike jer oni su stalno negdje gostovali. Folkloraši, ne pankeri i metalci.

Dakle, Kolaž je dobro prašio, a maškare su bile prva liga! Što bi rekao moj prijatelj Mile (ne poštar, drugi Mile):"sve predrasude koje sam do sad imao o Grobničanima večeras su nestale". Znate one šprehe - te Grobničani divljaci, te ne znaju ništa drugo osim lokat i tuć se.... Naravno da se popilo, naravno da su neki i podosta popili, ali nije bilo niti jednog jedinog izgreda a one koji su bili pijani kot blaga moglo se izbrojiti na prste. Jedne ruke. I još nešto - svi plešu! I svi su veseli i druželjubivi i pleše tko s kim stigne.

Puno je bilo maškara, a bilo je mjesta za svih. Moglo se čak ugrabiti i mjesto za sjesti u onim rijetkim trenucima (trenutcima?) odmora. A uspjela sam nabasati i na neke blogere (dobro, na jednog), diskrecija zagarantirana.

Frendica i ja zaključile smo da bi maškare trebale trajati čitave godine pa nam ne bi trebali ni fitnessi ni pilatesi, kurci, palci.... Četiri sata plesa dobro skida kilograme.

Evo vam samo par sličica na brzinu, moram na delo. Frendica ima bolje fotke samo dok ih ona prebaci na komp.....















Update: Već mi je stvarno pun kurac tehničkih problema na blogu. Em se ne mogu logirati na blog editor, em mi ponekad objavi, ponekad ne objavi post. Kako vidite, ovaj je pisan i objavljen u nedjelju.
Kako su ga ova prva četiri komentatora pronašla nemam pojma, vjerovatno preko arhive. Uglavnom, nigdje ga nije bilo, a u blog editor nemoguće ući.

Ja vam lijepo stavim fotke ljeta da malo pobjegnemo od zime a neki, zna se koji, nećemo ih imenovat, još i zajebavaju. E pa evo vam sad fotki zime i snijega i dabogda se smrzli!

Inače, slike sam dobila mailom od mom dragog prijatelja Alexxl-a, autor je nepoznat, valjda nas neće tužiti za povredu autorskih prava.

Dakle, za Miška i još neke koji ne mogu a da ne pecnu:

Dok vani pada snijeg ja sam u ljetnom điru.




Zadar




Opatija. Ova dražica je godinama bila zborno mjesto moje ekipe. Najčešće smo visili po grotama i cugali.












Moja plaža (ona koju dijelim s penzićima i dječurlijom).


Tisno


Betina


Murter


Šibenik


Slanica (Murter)




Primošten






Čigrađa (Murter)

I da ne kažete da priznajem samo "morske" motive pod pojmom ljeta, evo jedne iz Sarajeva. Točnije s Ilidže.


Vrelo Bosne

Koliko puta sam ovdje izjavila da tražim dečka rokera? Dosadila sam već i bogu i vragu. I ništa... I tako već godinama... Pa sam odlučila malo okrenuti ploču. Jebite se, kad već ne znate prepoznati pravo žensko idem se ja malo motati među šminkerima. I što mislite koji event je Wind izabrala za svoj debute (ilitiga first appearance)? Ni manje ni više nego otvaranje ultra fensi šmensi kluba Boa 2 u Rijeci.

Da, da.... a što ste vi mislili.... nije Wind mačji kašalj. Ne samo da smo ekipa i ja dobili pozivnicu nego smo imali i rezerviranu posebnu VIP ložu gdje su nas mazili, pazili, tetošili i obilato častili koktelima.

A mnogi celebrity su nam prilazili i došli nas pozdraviti ljubomorni na činjenicu da imamo najboli separe.
Tko zna, možda me vidite i na Red Carpetu.

A jebat ga..... ne mogu ja lagati..... ovako je to bilo: kurac bi ja dobila pozivnicu da mi vlasnikova majka nije kolegica. I isključivo iz tog razloga dotični je svako toliko provjeravao je li nam sve po guštu i uslikavao se s nama. A to što nas je Dino Bubičić došao pozdraviti možemo zahvaliti činjenici da je sin našeg kolege i da je dobro odgojen dečko. Marina Perazić kimnula nam je u prolazu jer često dolazi u našu firmu. Ostali koji su nam se čmarili (a u životu ih nismo vidjeli) valjda su računali s tim da nije zgorega praviti se da poznajemo osobe koje sjede u VIP loži, nikad se ne zna.

Fotki nemam. Pa nisam ja paparazzo da trčim za raznim zvijezdama i zvjezdicama. Za ta sranja imate Red Carpet, Story, Extru, Gloriu i ostalo žutilo. Čisto sumnjam da ćete me negdje vidjeti jer ako kamermani i fotografi imaju iole zdravog razuma - izrezat će me.

Inače, klub je prva liga i jako mi se sviđa. Osobito ogromni kristalni luster koji započinje na katu a završava u prizemlju. Konobari si ultra simpatični, mjuza čak nije bila preglasna a ventilacija radi savršeno.

Šteta što je zmija ostala u Malinskoj.

U svom postu "Shake that (fat) ass" Bookeraj piše o dijetama i mršavljenju.

Shake that /fat) ass

Kaže, ponukana je dvama blogovima. Kako je jedan od njih moj (
Da čujem, tko je još na dijeti? )nekako se osjećam direktno prozvanom i želim reći par riječi u svoju obranu.
Zašto nisam ostavila komentar? Jesam. U stvari, pokušala sam. Pa sam obavještena da je moj blog prijavljen kao spam. Zašto? Nemam pojma. Recite vi meni. Napisat ću ga ovdje.

Da, na dijeti sam. Pojam "dijeta" ne mora nužno značiti izgladnjivanje ili nasjedanje na marketinške trikove. Ne gutam Herbalife, Xenicale, Reductile, kapsule kaktus dijete i slična sranja. Promijenila sam način prehrane i izvukla Orbitrek ispod naslaga odjeće kojoj je bio zgodna vješalica. Imam znatan višak kilograma koji je velika prijetnja zdravlju. Sasvim mi je jasno da nisam kile natukla preko noći i da ih preko noći neću skinuti. I jasno mi je da je formula u stvari vrlo jednostavna - potroši više nego što uneseš. Ali kad se s godinama natuče oho-ho kila i uz to razvije svojevrsna ovisnost stvar nije tako jednostavna. Velika je to borba, prvenstveno sa samom sobom i svojom psihom. Usudila bih se reći ništa manje teška nego borba s alkoholom na primjer.

Ne sumnjam uopće u dobru namjeru blogerice Bookeraj, ali ova prijava za spam mi je dirnula u živac. Pretpostavljam da to nije do nje i zaista me živo zanim što sam to zgriješila i čime sam prekršila pravila servisa.
Čak nisam ni psovala.

Društvo uzgajatelja malih životinja "Kumpanija" iz Rijeke održalo je u petak, subotu i nedjelju izložbu u skladišnom prostoru "Žabica" (prikladnog li naziva, zar ne) preko puta autobusnog kolodvora.

Da ovo ne bi bio klasičan "štreberski" post neću sad kopi-pejstati podatke o društvu, broju živina koje su bile izložene bla bla bla, truć truć truć,
nego ću vam nakeljiti par fotki. Mojih. S mog katastrofalnog digitalca. Mogla sam skinuti s neta fotke i kurčiti se da su moje. Ali neću.



Ovaj zloćko mi je stalno ulazio u kadar i podjebavao me. Naravno da je to bila ljubav na prvi pogled. Obožavam zajebane živine. Šteta što fotka nije bolje uspjela:

















Najviše su me se dojmili (osim onog karizmatičnog papagaja) kunići orijaši i činčile. Moja kćer ima bolje fotke na mobitelu ali ne da mi se sad buditi jadno dijete i tjerati je da prebaci slike na komp. Uostalom, svi znate kako izgleda kunić. E pa sad zamislite takvog jednog zekana veličine omanjeg psa tipa moje Boni.

Jako volim životinje i ova izložba me strašno razveselila, ali nekako mi ih je bilo žao u onim kavezima a mi rulja se naguravamo oko njih i zajebavamo s foto aparatima, kamerama, blebetanjem, gugutanjem, pipkanjem.... Neke od njih su očito navikle pa su bile mirne i spokojne i nisu nas jebale pol posto (a moram malo psovati čak i u ozbiljnom postu, to mi je image), a neki su jadničci bili jako preplašeni.

Poseban pozdrav dečku koji je prodavao ulaznice i bio toliko očaran mojom sedamnaetogodišnjom princezom da joj je naplatio dječju kartu od pet kuna.

Samo da vas upozorim da sam (konačno) na dijeti. Što znači da ću biti nadrkana, još luđa nego što već jesam, još prostija (ako je to moguće), cendrava i sve u svemu nepodnošljiva.
Prvi dan a već ću ujebati. Obećala sam jednom frendu da ćemo na kolače i to sam htjela obaviti prije zvaničnog početka torture.A kad smo onako važni upali u fensi šmensi lokal rekla nam je anoreksija od konobarice da više ne drže kolače. Pa smo od šoka popili po kavu i skoro zaboravili platiti a ja umalo otišla bez kaputa. Znam, mogli smo otići negdje drugdje ali nije nam se dalo. I sad na prvi dan dijete ja ću prije Avatara u Cinestaru žvakati najzabranjenije od zabranjenog.
Da je barem poslije malo seksa da potrošim kalorije....Jebem ti, stvarno si moram naći nekakvo muško.

Ne, nije blogerska kava, ali bit će uskoro i to. Samo podsjećam da je 27.veljače koncert Spandau Ballet i ako ima koga iz Rijeke, Opatije i okolice zainteresiranih za odlazak na isti nek mi se jave mailom.

All is quiet on New Year's Day.
A world in white gets underway.
I want to be with you, be with you night and day.
Nothing changes on New Year's Day.
On New Year's Day.

I... will be with you again.
I... will be with you again.

Under a blood-red sky
A crowd has gathered in black and white
Arms entwined, the chosen few
The newspaper says, says
Say it's true, it's true...
And we can break through
Though torn in two
We can be one.

I... I will begin again
I... I will begin again.

Oh, oh. Oh, oh. Oh, oh.
Oh, maybe the time is right.
Oh, maybe tonight.
I will be with you again.
I will be with you again.

And so we are told this is the golden age
And gold is the reason for the wars we wage
Though I want to be with you
Be with you night and day
Nothing changes
On New Year's Day
On New Year's Day
On New Year's Day

Ok, naždrali smo se i nalokali. Ima sigurno i onih i koji su posegnuli za kakvim ilegalnim sredstvima (nisam ja, ovdje zaista treba jako paziti što se piše). Napjevali, naplesali, nasmijali, naplakali, posvađali, rigali, seksali se (nepotrebno precrtati). Uljepšali VIP-u T-Comu, Teletu i Pomidoru (ok Pomidor i onako spada pod VIP) protekle tjedne. Davili tu po blogu čestitarskim postovima. Ali barem smo za tren zaboravili na netrpeljivosti i koljačinu.

Listen carefully, I shall say this only once: sretna vam jeb.....sorry, hajde, barem jednom neću opsovati. Dakle - sretna vam 2010 godina, zdravi mi i veseli bili, siti i napiti, neka nas recesija poljubi u gu.... ovaj, stražnjicu i nek ljubav i sloga konačno zavladaju na blogtočkahaeru.

A sad je dosta bilo tog sranja. Još par dana ćemo mlatiti po ostacima novogodišnje gozbe a onda će nastati kuknjava - debeli smo, siromašni smo, nema se para (da, stvarno, koliko vas će preskočiti skijanje ove godine).... Ja sam bila debela i siromašna i prije blagdana tako da ako ne znate kako se s tim nositi dođite na instrukcije kod tete Wind.

Uvaženi gospodin Krule mi je rekao da samo kompliciram po pitanju kave. Ok, od sad na dalje i u buduće (jel' se ovo piše odvojeno ili zajedno, nemoj poslije da me proglasite nepismenom) samo ću vam reći - tad i tad na tom i tom mjestu. Pa se jebite kako znate. Tko ne dođe dobije neopravdani i ukor pred isključenje. Ispričnice ne priznajem jer su liječnici i onako korumpirani. Tako da vam je jasno.

Kako sam i ja u konačnici ipak samo obično žensko, po starom dobrom običaju padaju mi na um u siječnju razne nebuloze poput dijete na primjer. Tako da vam bude jasno da će biti psovanja i nadrkanosti više nego ikad. Da ne bude poslije nismo znali.....šokirani smo..... nanjela si nam duševnu bol.... Ali bez brige, ni jedna moja dijeta nije trajala više od dva mjeseca.

Glede pjesme..... da se ne bi pogrešno protumačili stihovi i da se ne bi počele širiti glasine tipa Wind pati za nekim tipom, vi'š da hoće opet biti s njim.... Daje se na znanje da je pjesma nakeljena ISKLJUČIVO zbog stiha "nothing changes on New Years Day" jer stavite ruku na srce - nije li svake godine uvijek ista priča?