Marketing
Zove zove, Jole Jole....
Mjesto radnje - šator na Gatu Karoline Riječke (jel' se piše "riječke" velikim slovom, valjda se piše kad je to ime ulice, tj gata.... nevermind). Vrijeme radnje - subota 06.02.2010. Nakon Billy Idola i Aerosmitha na repertoaru mi je bio - Jole. Kako sad to.... e pa lijepo, nije Wind baš takva tvrdoglava rospija i divljakuša kako vi mislite. Ja sam osoba otvorena za dogovore i kompromise i ne robujem predrasudama. Pa sam se dala nagovoriti na to da umjesto u dom na Čavlima odem u šator na Rivi. I platim četrdeset kuna za upad. Doduše, za Joleta (znam da se ne kaže tako, ali mi u Primorju svi tako iskrivljeno govorimo) znam da je vrhunski zabavljač koji zna napraviti štimung. Ispekao je zanat pjevajući na svadbama prije nego što je postao poznati pjevač. Istina, nisu mu pjesme osobito kvalitetne, ali nitko mu ne može osporiti dobar glas (a i glazbeno je obrazovan, odlično svira klavijature). O kondiciji da i ne govorimo. Što bi se reklo - sitan ali dinamitan. Satima je skakao i pjevao, a i mi skupa s njim. Imao je samo jednu pauzu od sat vremena kad su svirali Belan i Fiumensi i moram teška srca priznati da su više ohladili atmosferu nego je ugrijali.
Alkohol je fascinantna stvar. U mom slučaju izvlači na površinu neke vještine i znanja za koje nisam imala pojma da ih posjedujem. Kao na primjer umijeće plesanja valcera, dvokoraka, polke pa čak i potresujke. Osim toga, zaprepastila me spoznaja da znam riječi skoro svih pjesama koje su mu bile na repertoaru, a bilo je tu zaista svega - Jole, Mišo, Oliver, Indeksi, Stavros, Čolić, Urban, Zvonko Bogdan, Slavonske Lole, Prljavo Kazalište, Novi Fosili, Halid, Pejaković, Gustafi.... ma nema što čovjek nije pjevao i mi skupa s njim.
Za razliku od prošle subote i Grobnika, u šatoru je bilo malo maškara. Sve sami civili. Ali atmosfera je bila usijana i moram priznati da je ovo bila jedna od najboljih fešti ikad. Na kraju smo u žaru domoljublja čak otpjevali i "Moja Domovina". Vidiš.... ništa od Thompsona nije pjevao.... interesantno... I bolje, još mi samo fali da ustanovim da znam riječi njegovih pjesama.
Fotki baš i nemam zahvaljujući svom kurčevom digitalcu koji je gotovo neupotrebljiv kad je u pitanju noćno snimanje ili fotkanje koncerata. Ali zato je nenadjebiv u tamanjenju baterija. Ni Duracell turbo tu ne pomaže.
Ova bijela mrlja na crnoj podlozi je Jole
A ova crvena mrlja je Belan
Ovu fotku je Jole imao na plakatu. Koji macho, ha ha ha!
I za kraj, za sve one koji su mi spočitnuli da nisam stavila svoju fotku s maškara:
Evo što ostane od vještice nakon četiri sata plesanja....
Post je objavljen 07.02.2010. u 21:10 sati.